Kliker.info

Poznata filmska i televizijska glumica Neda Arnerić preminula je u Beogradu u 67. godini.U bogatoj karijeri snimila je više od 100 filmova i pojavila se u više desetina predstava.

Neda Arnerić rođena je 15. jula  1953. godine u Knjaževcu u Srbiji, ali je cijeli život provela u Beogradu. Njezin otac, inače Korčulanin, bio je vojni liječnik, a djed i baka su joj živjeli Rovinju, koji je posjećivala.

Arnerić je od malih nogu pohađala satove glume i baleta, a svoju je prvu zapaženiju ulogu dobila s 13 godina kada je 1966. godine glumila u filmu “San” redatelja Puriše Đorđevića. Arnerić je ‘67. snimila još dva filma, a zvjezdani status u Jugoslaviji stekla je ulogom u filmu “Višnja na Tašmajdanu” koji je izašao 1968. godine.

Već sa 16 godina upisuje dramsku akademiju u Beogradu, koju nikad nije završila. Naime, studenti prve i druge godine nisu smjeli prihvaćati uloge, a Neda je imala toliko ponuda da nije htjela čekati pa je napustila studij. Kasnije je na nagovor roditelja upisala povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu, a u Beogradu je i otvorila Atrijum.

Svoje je najveće uspjehe postigla na filmu. Glumila je u kultnim filmovima kao što su “Sutjeska”, “Grlom u jagode”, “Otpisani”, “Gospođa ministarka” i “Haloa – praznik kurvi”. Zlatnu arenu primila je upravo za ulogu u erotskoj drami “Haloa – Praznik kurvi” Lordana Zafranovića. Ta joj je uloga, prema vlastitom priznanju, bila najteža. Arnerić su zbog njezinog uspona u tinejdžerskim danima tepali da je vječna djevojčica srpske kinematografije ili pak jugoslavenska Shirley Temple.

“U početku mi je to što su me smatrali lijepom predstavljalo zapravo otežavajuću okolnost jer su mi uvijek davali uloge lijepih djevojaka. Kad su došli drugačiji zadaci, ozbiljniji, složeniji likovi, kad sam se okušala i uspjela i u tom smislu, onda je izgled pao u drugi plan. Sebe nikad ne doživljavam tako, ali lijepo je čuti kad neki drugi ljudi misle o tebi da si nekakva ljepotica. Ja čak znam da nisam ljepotica, ali možda nešto zrači iz mene. Vjerujem da nije fraza nego istina kako ljepota dolazi iznutra. Ne može šupljoglavo, prazno, samozadovoljno biće biti lijepo”, opisala se glumica u jednom od intervjua.

Mnogi je se sjećaju iz kultnog filma “Ko to tamo peva”, gdje je glumila Mladu. “Danas bi malo tko povjerovao da očekivanja svih nas koji smo radili na tom filmu nisu bila tako velika, nitko nije mislio da će taj film postati takav hit. Budžet je bio malen, snimalo se dvadesetak dana, n brzinu, na ‘ho-ruk’. Sjećam se da su nas svaki dan vozili iz Beograda na snimanje u Deliblatsku peščaru, koja je imala izvanredne prirodne karakteristike za snimanje. Nije bilo para za dnevnice da se tamo boravi cijelo vrijeme. Postava glumaca koja se vozila u onom autobusu mislim da više nikad nije sakupljena u nekom filmu ili predstavi. To je bilo neponovljivo”, rekla je Arnerić.

Imala je priliku napraviti ozbiljnu međunarodnu karijeru, a u sedamdesetima je snimila nekoliko filmova u Francuskoj, kao što su “Un peu, beaucoup, passionnément”, “Chamsin”, “Beatti i ricchi”, “Paolo il caldo”, “L’ Erotomane” i “Quand la ville s'éveille”. “Znate, dugo vremena nisam shvaćala da se bavim ozbiljnim poslom. I kad se pojavila ozbiljna europska karijera, shvatila sam da nije za mene. Kažu: bolje prvi u selu, nego drugi u Rimu. Nisam se borila za uloge. Recimo, dobila sam glavnu ulogu narkomanke za francuski film, u kojem mi je partner trebao biti Alain Delon. Dakle, samo za poželjeti, no tražili su da za ulogu smršavim pet kilograma, kako bih bila što uvjerljivija. Ja sam se, naprotiv, udebljala pet kilograma i ostala bez uloge. To vam najbolje govori koliko sam bila ambiciozna za svjetskom karijerom”, rekla je u intervjuu za Telegram prije nekoliko godina. Jedna od posljednjih uloga jedne od najvećih zvijezda jugoslavenske kinematografije bila je u filmu “Aleksi” naše redateljice Barbare Vekarić, koji je 2018. godine prikazan na Pula Film Festivalu.

Aktivno se bavila politikom i bila je zastupnica u srpskom parlamentu u koji je ušla s liste Demokratske stranke Zorana Đinđića. “Imala sam veliku vjeru u Zorana Đinđića, u njegovu pamet i sposobnost da Srbiju izvede iz onog stanja u kojem je bila prije “5. oktobra”. Mislim da je on imao taj potencijal, da bi sve bilo drukčije da mu je ostavljeno vrijeme da provede sve što je zamislio i mislim da je upravo zbog toga i ubijen. Nakon njegove smrti, politika me više ne zanima na način na koji me zanimala u Zoranovo vrijeme. Ja sam u politiku ušla s idejom da pridonesem promjeni Miloševićeva režima i zla koji je taj režim nosio sa sobom”, rekla je Arnerić, koja je aktivno sudjelovala u prosvjedima koji su doveli do rušenja Miloševića.

Arnerić se tri puta udavala – prvi put za redatelja Dejana Karaklajića, zatim za glumca Rade Markovića, a onda i za liječnika Milorada Mešterovića, s kojim je provela više od 30 godina, sve do njegove smrti krajem prošle godine.

Slavna se glumica nakon smrti supruga teško nosila s velikom tugom i depresijom. Arnerić je 27. veljače prošle godine skoro smrtno stradala kada je popila 20 tableta za smirenje u kombinaciji s lijekovima za hipertenziju. Onesviještenu na podu njezina stana na beogradskom Vračaru pronašao ju je njezin brat te tako spriječio veliku tragediju. Nedin brat odmah je nazvao Hitnu pomoć, a nakon dolaska u bolnicu na Odjelu za toksikologiju glumičin tlak bio je gotovo nepostojeći, samo 50/20, i bitka za njezin život počela je iste sekunde. Prvih dana nije mogla niti samostalno disati, čitavo je vrijeme bila na respiratoru i disala pomoću takozvanih umjetnih pluća. U Vojnomedicinskoj akademiji glumica je na oporavku provela 40 dana.

Glumica je u istoj bolnici završila i 2016. godine kada je 8. svibnja pala s 10 metara visoke terase svog stana na metalni limeni krov pomoćnog objekta u prizemlju stambene zgrade. Hitna pomoć prebacila ju je u bolnicu gdje su liječnici utvrdili da se radi o prijelomu petog vratnog kralješka, prvog lumbalnog i dvanaestog prsnog kralješka. Glumica se polako oporavljala, a najveću pomoć i podršku imala je upravo od supruga Milorada Mešterovića.

Djece nije imala, iako je to željela. “Ja sam željela biti majka, ali tako nije išlo, naprosto Bog nije tako htio, ili već sudbina, mislim da sam u prednosti utoliko da nemam šansu. Da puno brinem, što je obavezni dio roditeljstva”, rekla je.

(Jutarnji list)