hamburger-icon

Kliker.info

Odgovor ratnom dopisniku “Politike” : Autoportet balije

Odgovor ratnom dopisniku “Politike” : Autoportet balije

27 Jula
06:38 2011

Piše : Marko Vešović (e-Novine)

U e-novinama sam pročitao tekst “More Marko” u kojem Muharem Durić odgovara na moj zapis “Oj, Duriću, đe ti je Murahem”. Svog prijatelja Petra Lukovića odmah ću svesrdno pohvaliti što je objavio ovaj tekst, jer bi zaista bila velika grehota da takav biser ne bude prezentiran regionu. Čak ću otići korak dalje: ne objaviti ovo bilo bi, da se poslužim Ivančićevim jezikom, štetno, opasno, pogubno, antislobodarski, siledžijski, tiranski, protucivilizacijski, dogmatski, inkvizitorski, jer nikakav Petar Luković pod nebom ne bi smio spriječiti slobodnog građanina Muharema Durića da pred svijetom obznani kolik je hajvan bez repa. 

Kad sam pročitao šta veli Muharem, otela mi se svega jedna riječ: balija. Sve što sam za 48 godina života u Sarajevu doznao o baliluku prolajalo je iz Muharema Durića koga bi svijetu trebalo pokazivati kao bukvarski primjer balije. Ako ne znate šta je balija (bošnjačka varijanta primitivca, prostaka) –  još jednom pročitajte Muharemove retke u kojima se klasični balija svojski potrudio da sebe pomno autoportetira: taj tekst je najveličanstveniji meni znani izliv baliluka, to jest primitivizma koji u samom sebi uživa, prostakluka koji se sam sobom gordi.

Durić kaže da sam na fakultetu “uteko od književnosti“: to veli čovjeku koji je u penziju otišao kao univerzitetski profesor književnosti i pisac sa 20 objavljenih knjiga, jer Muharem vjeruje da u e-novinama može nekažnjeno lažunjati kao u Politici kad je, kao Slobina podrepna muha, tvrdio da ni opkoljenom Sarajevu, ni u neopkoljenim srpskim brdima nema vode.

I džaba je Muharemu što je “doš’o iz Londona, preko Pariza, Atene i Dubrovnika u Bg“, i “sa Straduna svratio pravo do Skadarlije“, baliju iz njega nikakvom toljagom niko neće išćerati i umrijeće kao beznadežan slučaj balije koji se uopšte ne stidi što je u ratu udarnički radio za krvnika vlastitog naroda, trgovca bošnjačkim leševima na veliko, Slobodana Miloševića.

Ratne strahote Sarajeva: Nepoznati prizori u ratnim izveštajima Muharema Durića

PHOTO: Roger Richards

Tačno je da sam “odnekud, iz vukojebine, došao u veliki grad“, mada ne u “vunenim čarapama“, u “plavom šuškavcu“ da, i jesam “hodao tramvajskom prugom“, čak je mogućno da sam se bojao “da ne zalutam unezvjeren na vrelom asfaltu“, mada se kaže “unezvijeren“, ali nisam “poskakivao kao jarac s kamena na kamen što bi ti rekao s belutka na belutak“, jer okle kamenje na tramvajskoj pruzi, a belutak je tvoj, Muhareme, ne moj: ti si zauvijek ostao u sjećanju naše generacije po čuvenom objašnjenju: “belutak, to je jedan divan beli cvet“. I lažeš da sam “obilazio Vijećnicu“, ti si je obilazio i ostao beslovesno novinarsko goveče, a ja sam doktor književnosti, pa čak kad bi bilo istina sve što si ispovraćao u svom tekstu iz kojeg se tvoj baliluk objavio u svekolikoj svojoj raskoši, ostaje neosporno da si ti u ratu bio Miloševićev izmećar, a Marko u opkoljenom Sarajevu pasao travu s tvojim narodom i napisao 300 strana protiv četnika koji su tvoj  narod klali.

Vjerujem ti, Muhareme, na riječ da si bio “najelegantniji student sarajevskog Univerziteta, od Baščaršije do Marindvora, šampion u plivanju slobodnim i leptir stilom, predsednik kluba dizača tegova ’Željezničar’, “najveći frajer u gradu, skakač s visokog kamenja na Darivi i na Bembaši“, ali šta ti sve to vrijedi kad si doživotno ostao balija sa dna kace iza koga, kad umre, neće ništa ostati osim njegove sramne službe ratnom zločincu. Marko će, kad umre, dobiti ulicu u Sarajevu, a ti si sramota bošnjačkog naroda i jedini je izlaz da se pokrstiš i nazoveš se –  Nemanja Dva.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku