hamburger-icon

Kliker.info

Noćas spaljujemo iluzije: Ko je oklevetao poslanika Šemsudina

Noćas spaljujemo iluzije: Ko je oklevetao poslanika Šemsudina

23 Septembra
06:24 2012

Čudan je, jeziv, nelagodan, skoro sablasan muk, politički, državni, stranački, pratio dvije, čini se, uspješne, dubinske, reklo bi se sveobuhvatno zahvaćene, krivično izoštrene, antimafijaške akcije koje su pripadnici združenih policijskih agencija iz cijele Bosne i Hercegovine, po nalogu Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, obavili prošle sedmice. U početku bijaše akcija Lutka, a samo dan nakon nje i ništa manje važna operacija Boss. Privedeno je u te dvije, naoko, suštinski neodvojive akcije “desetine kriminalaca u jednom danu“.Obično, po uhodanom pravilu, kada se ovako robusne, kompleksne tužilačko-policijske kampanje, bilo gdje, pa i u društvima visoko razvijene demokracije i definirane pravne infrastrukture dese neposredno pred izbore, nađe se neko, vlast, opozicija, nevladin sektor, da upozori na politički kontekst i “moguće zloupotrebe“ i “razvidnu političku pozadinu“ takvih akcija.

 Kod nas se to nije desilo: svi stubovi društva šute kao zaliveni, što je korektno i odgovorno, ukoliko takav gard i otklon pokazuje neželju da se miješaju u neovisnost pravosudno-policijskog sustava. Malo je čvrstih dokaza koji bi nas u to uvjerili, vjerojatnije je da se, ipak radi o nečem drugom: osobnom strahu, zazoru od procesuiranja!Nešto se malo, ali svega dan-dva, batrgala medijsko-stranačka alaša okupljena oko Fahrudina Radončića, mučno joj je, neobično, teško, gotovo sucidalno bilo pomiriti se sa “činjeničnim stanjem“: da Naser Kelmendi nije “sitni kriminalac“, kako je tvrdio Utemeljitelj Radončić, nego da je njegov poslovni partner Kelmendi, moguće krucijalna figura postratne transregionalne ma­fije i svih zločina, ekonomskih, fizičkih koji su se u Bosni i Hercegovini sistematski dešavali.

Lako ćemo se dogovoriti oko razloga za ismijavanje stranačko-represivnih tehnika, sa druge strane entitetske vododjelnice, u predizbornoj kampanji Milorada Dodika i negovog SNSD-a, usmjerenoj protiv političkih neistomišljenika i združenih neprijatelja ekonomskog i političkog, biološkog, bezmalo, opstanka Republike Srpske. Složit ćemo se da užurbani zahtjev za istrebljivanje korupcije i kriminala ima snažna (putinovski razrijeđena, ali čvrsta) obilježja staljinističkog modela vladanja. Hapšenje direktora Šuma Republike Srpske Srđana Ljubojevića, člana Socijalističke partije Republike Srpske, još bi se i nekako moglo razumjeti i provariti kao primjer energičnog obračuna sa kriminalnom pošašću.Međutim, kada u jednom potpuno pravno neuređenom prostoru, a Republika Srpska je upravo i samo to, od hapšenja do podizanja i potvrđivanja optužnice protekne ciglih mjesec dana, samo će ekstremno neupućena budala vjerovati kako je to ilustracija efikasnosti “nadležnih organa“, a ne njihove potpune političke instrumentaliziranosti i podređenosti zadanom političkom cilju.

Predizborna poruka Dodikovog informativno-represivnog stožera je providno jasna: jeste da se kralo u institucijama vlasti, tačno je da su javna sredstva završavala u privatnim džepovima, nepravilnosti je bilo da te Bog sačuva, međutim to nismo radili mi, iz SNSD-a: za to su odgovorni, narod su očerupali naši pohlepni koalicioni partneri, kvarljivi socijalisti, koje ćemo adekvatno “osuditi i uhapsiti“.Samo neupućeni, površni, slabopamteći politički mozgovi, prevrtljivi kriminalci oprezno likuju nakon bezuspješnog po­kušaja hapšenja albanskog biznismena Nasera Kelmendija i tumače ga kao sudbonosan predizborni udarac Fahrudinu Radončiću i njegovom Savezu za bolju budućnost pred predstojeće lokalne izbore. Pogrešno, površno, da ne može kvarnije i netačnije. Zato što taj medijski, možda omamljujući “spin“ zamagljuje mnogo važnije procese. aktere, događaje.

U spirali kriminala, obavještajnih kuhinja u kojima je stvoren mit svemoćnog regionalnog biznismena Kelmendija, njegova društvena pozicioniranost, ekonomska nadmenost, Radončić je bio bitna, ali tek (i samo) posljednja karika. Imao je privilegiju, Radončić, sada se ispostavlja kao hendikep, da je stanovito, odnosno sve vrijeme radio za iste (crnogorsko-.beogradske službe) koje je opsluživao i Naser Kelmendi.Nije, međutim, Radončić mogao pribaviti Kelmendiju bosanskohercegovačke legalne papire, kao što nije mogao ni sebi. Nije Radončić bio u stanju stvoriti osobno poslovno medijsko-neimarsko carstvo sa gusinjsko-plavske ledine: trebala je tu ozbiljna materijalna pomoć i proceduralno-pravna politička logistika vladajuće bošnjačke elite. Je li Radončić povezao Kelmendija sa tajnom bošnjačkom službom AID? Kažu da jeste. Ko je u to vrijeme bio politički, a ko operativni šef AID-a?

Dvojica Bakira: jedan je trenutno predsjednik Predsjedništva BiH, a drugi (Alispahić), kolega Kelmendija sa crne liste Sjedinjenih Američkih Država, iz pričuve kontrolira bošnjački sigurnosno-obavještajni sektor. O Naseru Kelmendiju se svašta pričalo u zadnjih 15-ak godina; ništa mu policijsko-istražni organi, koliko mi je poznato, nisu uspjeli dokazati od brojnih, teških optužbi, osim da je organizirao premlaćivanje tenderskih rivala Fahrudina Radončića u nadmetanju za kupovinu zemlje u Tuzli nakon kojeg je Radončić, po obavljenoj nasilničko-pravnoj “artiljerijskoj pripremi“ sagradio poslovno-stambeni poslovni kompleks.Policija je imala taj predmet dokumentiran, čist ko suza, obezbijedila validne dokaze, pribavila iskaze važnih svjedoka. I šta je bilo? Ništa. Pojeo vuk magarca, nadležno tužiteljstvo, sarajevsko Kantonalno, upropastilo čitav predmet, neki kažu nesvjesno, a ja imam dokaze da je bilo svjesno i politički dirigirano…

Ništa bolje, bezbolnije dapače, mnogo gore i teže, po bošnjački političko, stranačko i pravosudno podzemlje neće proći sudsko procesuiranje glavnoosumnjičenih u drugoj prošlo­sedmičnoj velikoj akciji, kodnog imena “Boss“. Glavni uhapšeni gazda, boss, dakle, u toj operaciji je Anes Sadiković, transregionalni “kralj tekstila“, gazda svih pijaca, od Bosfora do Pešte, koji je u posljednjoj deceniji padao na svim postojećim oblicima kriminala i državnim granicama: heroin, zlato, Bugarska, Srbija. I dizao se iz pepela unutar bosansk­ohe­rcegovačkog političko-pravnog košmarnog, namjerno zapuštenog prostora.Radončićev Avaz, da bi barem sekundu, milimetar, skrenuo pažnju javnosti sa potjernice za Naserom Kelmendijem, otkrio je poslovne veze familije Sadiković, porijeklom iz Prijepolja, sa državnim poslanikom Šemsudinom Mehmedovićem, pre­kaljenim kadrom SDA; to je, bez sumnje vrlo dobar i ur­ačunljiv trag, morao bi dobojsko-tešanjski policajac Mehmedović staviti na uvid svoj imovinski karton, barem u Sarajevu, pa da se jasnost uvjeri je li baš sve to sa svojih desetak prstiju zaradio, ili su ga malo Sadikovići pogurali…

Čudno je, a zapravo uopće nije čudno, da se u istom kriminalnom paketu sa Mehmedovićem “Avaz“ nije dohvatio Kemala Čauševića, donedavnog direktora Uprave za indirektno oporezivanje BiH, bez čije je aktivne “žmireće“ uloge nemoguće bilo da Sadikovići oštete budžet za, tvrdi se, 300 miliona maraka. Slijedom političko-kadrovske logike, trebalo bi “prorešetati“ i meštra svih uskobošnjačkih poslovnih perverzija Hasana Čengića, koji je formacijski nadležan i za bonvivana iz Tešnja Mehmedovića, kao i za pohlepnog kleptomana Kemala Čauševića.Zbog svega toga, kao i obilja drugih razloga i okolnosti koje ovdje nemam priliku (prostora) navesti, posljednje akcije pravosudnih i policijskih institucija BiH ne bi se smjele, niti trebale politički iščitavati; sve dok se pravomoćno ne ustanovi da je maternica kriminala, Kelmendija, Sadikovića, Ćele Delalića, Gašija… u politici, odnosno vrhu bošnjačke oligarhije; čiji je Fahrudin Radončić, upornošću i bezobzirnošću, i osobnom ambicijom postao važan čimbenik! Senad Avdić (Slobodna Bosna)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku