Nobelovac Krugman analizira : Oni vjeruju da je stručnost ili barem poznavanje materije za mekušce, a da je prava moć u neznanju !
Tokom posjeta Aziji na aerodromima su me često dočekivali s natpisom „Gospodin Paul“. Zašto? Zato što se u Aziji prvo piše prezime, pa su mislili da je Krugman moje ime. Bezazlena greška azijskog taksista koji prevozi američkog profesora. Ali neoprostiva kada je učini predsjednik SAD-a koji dočekuje lidera jednog od naših najvažnijih ekonomskih i sigurnosnih partnera.
To se vidi u pravnim pitanjima. U svojoj često citiranoj analizi Benjamin Wittes je zloglasnu uredbu o izbjeglicama opisao kao „zlobu osujećenu neznanjem“ primijetivši „da je to izgleda pisao netko nestručan“, što je čini idealnom za obaranje na sudu.
To se vidi u pitanjima nacionalne bezbjednosti, gdje se predsjednik oslanjao na glavnog savjetnika koji je, čak i ako zanemarimo njegove sumnjive veze sa Kremljom, strateške informacije dobijao od desničarskih teoretičara zavjere.
To se vidi u obrazovanju, gdje je kongresno saslušanje nove ministrice obrazovanja Betsy DeVos pokazalo da ona nema odgovore ni na osnovna pitanja.
To se vidi u diplomaciji. Zar je tako teško naučiti izgovor imena stranih lidera? Izgleda da jest. Gafu s Abeom prethodila je posjeta britanske premijerke Therese May čije ime je bilo pogrešno napisano u službenom protokolu. Nekoliko puta.
Pogledajte ekonomiju. Raspušteno je ekonomsko vijeće, a nisu izabrani novi članovi. Sjećate li se Trumpove priče o infrastrukturnom planu od 1.000 milijardi dolara? Bijelu kuću bi trebalo podsjetiti na to, jer do sada nije iznela ni naznake konkretnog prijedloga u vezi s tim.
Ali hajde da ne budem tako strog prema glavnom tviterašu: on je prezir prema stručnosti preuzeo od svoje stranke. Najutjecajniji republikanski ekonomisti nisu ozbiljni konzervativni stručnjaci, već dokazani šarlatani koji ne znaju ni tablicu množenja.
Pogledajte paniku u Republikanskoj stranci zbog zdravstvenog osiguranja. Mnogi od tih ljudi su u šoku, jer tek sada shvataju da će opoziv Obamacarea oduzeti zdravstveno osiguranje milijunima Amerikanaca. Oni koji su se time bavili mogli su im objasniti složenost reforme zdravstvenog osiguranja, ali stručnost nije na cijeni u Republikanskoj stranci.
I tu stižemo do suštine. Pravnici vam mogu reći da je vaša zabrana ulaska muslimana u SAD neustavna, znanstvenici da su klimatske promjene stvarne, ekonomisti da se smanjivanje poreza neće samo od sebe isplatiti, stručnjaci za glasanje da nema nekoliko milijuna glasova ilegalnih migranata, a diplomati da dogovor s Iranom ima smisla i da nam Putin nije prijatelj. Ali što to vrijedi kada mi ne vjerujemo stručnjacima.
Netko će reći: „Ako su tako glupi, kako su pobijedili?“ Dio odgovora je u tome da prezir ove stranke prema „takozvanim stručnjacima“ dijeli veliki broj njenih glasača. Na rezultate izbora je utjecao anti-intelektualizam, to jest neprijateljski odnos prema „dosadnim elitama“ koje tvrde da odluke treba zasnivati na pažljivim analizama.
Sada se vidi koliko se vladanje razlikuje od predizborne kampanje, u kojoj su se mediji više bavili pseudo-skandalima Trumpove protivnice nego svim važnim pitanjima zajedno. Sada su stvari postale ozbiljne i sve ukazuje na to da ljudi koji vode zemlju nemaju pojma što rade.
Možda je ova konfuzija dobra, jer neznanje zaista može osujetiti zlobu. Ne mislim samo na sudsko ukidanje odredbe o imigraciji, već i na to da je republikanski neznalački napad na Obamacare izazvao pravi rovovski rat za opstanak ovog osiguranja, od čega će američki građani imati velike koristi. Rastuća nepopularnost gospodina Trumpa može usporiti put Amerike prema autokraciji.
Ali tko u međuvremenu vodi zemlju? Teturamo se iz krize u krizu, a na vrhu zemlje zveči intelektualni vakuum. Čuvajte se.
Komentari