Kliker.info

Donald Tramp je bacio ručnu bombu na globalnu ekonomsku arhitekturu koja je veoma mukotrpno stvarana u godinama nakon završetka Drugog svjetskog rata.Pokušaj uništenja ovog sistema globalnog upravljanja zasnovanog na pravilima – što se sada manifestuje u Trumpovom povlačenju SAD iz Pariskog klimatskog sporazuma iz 2015 – samo je najnoviji vid napada američkog predsjednika na naš osnovni sistem vrijednosti i institucija.

Piše : Joseph Stiglitz (Project Syndicate)

Svijet tek sada polako uspijeva da se pomiri sa zlonamjernošću planova Trumpove administracije. On i njegovi saradnici su napali američku štampu – instituciju od najvećeg značaja za očuvanje sloboda, prava i demokratije Amerikanaca – da je “neprijatelj naroda”. Pokušali su da potkopaju temelje naših znanja i vjerovanja – naše epistemologije – označivši kao “lažno” sve ono što dovodi u pitanje njihove ciljeve i argumente, odbacujući čak i samu nauku. Trumpova lažna opravdanja za povlačenje iz Pariskog sporazuma su samo najnoviji dokaz za to.

Hiljadama godina prije sredine 18. vijeka životni standard je stagnirao. Prosvjetiteljstvo je bilo ono što je, prigrlivši diskurs razuma i naučna istraživanja, pokrenulo ogromna poboljšanja životnog standarda tokom naredna dva i po vijeka. Prosvjetiteljstvo je donijelo i posvećenost tome da otkrijemo naše predrasude i pozabavimo se njima. Dok se ideja o ljudskoj jednakosti – koja je za posljedicu imala osnovna individualna prava za sve – ubrzano širila, društva su započela borbu kako bi okončala diskriminaciju na rasnim, rodnim a, konačno, i drugim osnovama koje se tiču ljudskog identiteta, uključujući nesposobnost (invaliditet) i seksualnu orijentaciju.

Trump pokušava da preokrene sve to. Njegovo odbacivanje nauke, a naročito nauke o klimi, ugrožava tehnološki napredak. A njegova netrpeljivost prema ženama, Hispanoamerikancima i muslimanima (izuzev onih, kao što su šeici vladari naftom bogatih zemalja, od kojih on i njegova porodica mogu da profitiraju) ugrožava funkcionisanje američkog društva i ekonomije, time što potkopava povjerenje ljudi da je sistem pravičan prema svima.

Kao populista, Trump je iskoristio opravdano ekonomsko nezadovoljstvo koje je široko rasprostranjeno posljednjih godina, dok su mnogi Amerikanci uslijed rastuće nejednakosti degradirani u niže društvene slojeve. Ali njegov istinski cilj – da se on i drugi “pozlaćeni reketaši” obogate na račun onih koji su ga podržali – otkriven je zahvaljujući njegovim potezima u oblasti poreske politike i zdravstvene zaštite. Poreske reforme koje je Trump predložio, kao što se do sada može vidjeti, nadmašuju Georgea Busha svojom nazadnošću (po udjelu koristi za one koji su na vrhu lanca raspodjele prihoda). A u zemlji u kojoj se očekivani životni vijek već smanjuje, njegove izmjene u oblasti zdravstvene zaštite će još 23 miliona Amerikanaca ostaviti bez zdravstvenog osiguranja.

Iako Trump i njegovi saradnici možda znaju kako da sklapaju poslovne dogovore, oni nemaju pojma kako ekonomski sistem kao cjelina funkcioniše. Ako makroekonomska politika ove administracije bude primijenjena, to će rezultirati povećanjem trgovinskog deficita i daljim padom proizvodnje.

Amerika će patiti pod Trumpom. Vodeću svjetsku ulogu počela je da gubi još prije nego što je Trump iznevjerio povjerenje više od 190 zemalja povukavši se iz Pariskog sporazuma. U ovom trenutku, ponovo uspostavljanje vodeće uloge bi zahtijevalo zaista herojske napore. Svi mi dijelimo jednu zajedničku planetu, i svijet je na teži način naučio da moramo složno da radimo zajedno. Naučili smo, također, i da saradnja može da bude od koristi za sve.

I šta bi svijet trebalo da uradi sa tim djetinjastim siledžijom, koji želi sve samo za sebe i ne može da se urazumi? Kako svijet može da se izbori sa “zločestom” Amerikom? Njemačka kancelarka Angela Merkel je dala pravi odgovor na to kada je, poslije sastanka sa Trumpom i drugim G7 liderima prošlog mjeseca, rekla da Evropa više ne može “u potpunosti računati na druge” i da “ćemo morati sami da se borimo za svoju budućnost”. Sada je vrijeme da se Evropa sabere i ponovo okrene vrijednostima prosvjetiteljstva i da se suprotstavi Americi, kao što je novi francuski predsjednik Emmanuel Macron tako rječito učinio rukovanjem koje je osujetilo Trumpov djetinjasti pristup, u stilu alfa-mužjaka, kojim se potvrđuje moć.

Evropa ne može da se osloni na Ameriku pod Trumpovim rukovodstvom po pitanju svoje odbrane. Ali, istovremeno, trebalo bi da prizna da je hladni rat gotov – koliko god američki vojnoindustrijski kompleks bio nevoljan da to prizna. Iako je borba protiv terorizma važna i skupa, pravljenje nosača aviona i borbenih aviona nije rješenje. Evropa treba sama da odlučuje koliko će trošiti, umesto da se potčini diktatu vojnih interesa koji zahtijevaju dva odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Veća je vjerovatnoća da će politička stabilnost biti postignuta time što će se Evropa ponovo posvetiti svom socijaldemokratskom ekonomskom modelu.

Znamo i da svijet ne može da računa na SAD u rješavanju egzistencijalne prijetnje koju predstavljaju klimatske promjene. Evropa i Kina učinile su pravu stvar time što su produbile svoju posvećenost zelenoj budućnosti – što je dobra stvar i za planetu i za ekonomiju. Kao što je investiranje u tehnologiju i obrazovanje donijelo Njemačkoj izrazitu prednost u naprednoj proizvodnji u odnosu na Ameriku obogaljenu republikanskom ideologijom, tako će, također, Evropa i Azija steći nedostižnu prednost nad SAD, sa svojim zelenim tehnologijama budućnosti.

Ali ostatak svijeta ne smije da dopusti da zločesta Amerika uništi planetu. Niti smije da dozvoli da ga zločesta Amerika zloupotrebi sa svojom neprosvijećenom – zapravo antiprosvjetiteljskom – politikom kojoj je “Amerika na prvom mjestu”. Ako Trump hoće da povuče SAD iz Pariskog klimatskog sporazuma, ostatak svijeta bi trebalo da nametne porez na ugalj američkim izvoznicima koji ne proizvode u skladu sa svjetskim standardima.

Dobra vijest je da najveći dio Amerikanaca nije za Trumpa. Većina Amerikanaca još uvijek vjeruje u vrijednosti prosvjetiteljstva, prihvata realnost globalnog otopljavanja, i spremni su da preduzmu mjere povodom toga. Ali, kada je Trump u pitanju, trebalo bi da je već jasno da razumni razgovori neće dati rezultate. Vrijeme je za akciju.

Autor je dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, profesor na Columbia univerzitetu i glavni ekonomista u Rooswelth institutu. Posljednja knjiga koju je objavio zove se “Evro: Kako zajednička valuta ugrožava budućnost Evrope”