Kliker.info

– Možete li prokomentirati odnos zemalja Europske unije prema politici Hrvatske, u svijetlu zaključaka Vijeća Europske unije od 16. oktobra 2017. godine kada je u jednom zaključku rečeno da Bosna i Hercegovina treba garantirati jednakopravnost svih njenih građana i obezbijediti sve elemente nediskriminacije, te u tom pogledu da se treba suzdržati od donošenja zakona ili činjenja političkih poteza koji mogu otežati implementaciju presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci i drugih vezanih predmeta?  Je li tada Hrvatska ostala usamljena sa svojim zahtjevom za zaštitu jednakopravnosti konstitutivnih naroda u odnosu na druge članice EU koje su tražile jednakopravnost svih građana?

WEBER: Sukob unutar Evropske Unije, tj. između Hrvatske na jednoj, i skoro svih drugih država članica te Evropske komisije na drugoj strani, trajao je već od kraja 2016. godine. Isključivim zalaganjem za princip “ravnopravnosti naroda,” koji kao takav nema utemeljenje u pravnoj stečevini EU, acquis-u, te prvobitnom odbijanju principa ravnopravnost građana, koji jeste jedan od sastavnih dijela pravne stečevine, Zagreb je zapravo osporavao osnovne liberalno-demokratske vrijednosti Unije te uslove pod kojima je sama Hrvatska ušla u EU. Sukob je zapravo kulminirao već u Julu 2017. kad je tvrd stav Hrvatske prijetio rušenjem jedinstva EU u pripremi sastanka Vijeća između EU i BiH. Zagreb na kraju je popustio, tako da je i zaključak koji citirate sa kasnijeg Vijeća EU poslijedica takvog ishoda.

– Da li je Dragan Čović i bosanskohercegovački HDZ uzrokom takve svojevrsne  izolacije Hrvatske u tijelima EU odnosno da li svojom politikom Dragan Čović pravi probleme i poteškoće Hrvatskoj u institucijama Europske unije?

WEBER: Nije problem u tome. Hrvatska politika svojim etničkim pogledom na državu i politiku BiH sebi pravi problem unutar EU. I to pogledom koji u suštini ujedno politički spektar od desnice do ljevice. Gledajući iz etničke perspektive politika Hrvatske uzima zdravo za gotovo narativ koji guraju glavne etničke stranke u BiH, tj. prije svega HDZ BiH, pa misle da je glavni problem BiH neafirmacija kolektivnih etničkih prava, a problematički karakter politike etničkih stranaka tek je sporedan problem. Zapravo je obrnuto – spor oko navodnih kolektivnih prava služi za održavanje sistemsko koruptivne politike, i sistema spojenih sudova, odnosno tri etno-sistema patronaže.

– Nedavno je došlo dodatnih 655 pitanja na već odaslanih 3242 odgovara na EU upitnik, od kojih jedno pitanje traži da se prikaže tačan pravni osnov u Ustavu BiH kojim se konstitutivnim narodima daju veća prava odnosno da BiH jasno iskaže pravni osnov za zaštitu svih individualnih građanskih prava onako kako to nalaže europska pravna stečevina. Kako je zaštita individualnih građanskih prava temeljem Europske unije, bez mogućnosti bilo kojeg oblika diskriminacije, da li smatrate da je to na neki način udarac na politiku Hrvatske prema Bosni i Hercegovini u kojoj oni ne brinu o interesima BiH i svih njenih građana u cjelini, već nasuprot toga Hrvatska daje podršku samo HDZ-u BiH radi srodnosti njihovih političkih ciljeva sa onim iz vladajuće koalicije u Hrvatskoj?

WEBER: Sa napredovanjem BiH u EU integracijama zadnje dvije godine – koliko god da nazasluženo bilo – lažna prica o principu konstitutivnost naroda kao temelj osiguravanja kolektivnih prava tri etnička skupine u BiH zapravo dolazi na naplatu – i to sudarom sa EU acquis. Acquis naglašava princip ravnopravnosti građana kao jednog od osnovnih principa države koja počiva na demokratiji i vladavini prava. Nije problem u tome da EU ne poznaje, i prizna i princip pozitivne diskriminacije etničkih grupa i manjina. No stvar je o tome da se kod odbrane “principa” konstitutivnosti naroda zapravo ne radi o tome – nego o sredstvu  podjele vlasti na osnovu monopolizacije politike od strane etničkih stranaka –  i to sa ciljem netransparentnosti vladanja, sistemske korupcije te podrivanja nezavisnosti pravosuđa i autonomije policije. A gdje nema vladavine prava kao rezultat vladavine, nema ni osnova ni za poštovanje individualnih, a ni kolektivnih prava.

– U domaćoj javnosti, dolazak 655 dodatnih pitanja smatra se time da je ostatak od 3242-655= 2587 odgovora pozitivno prihvaćen od Europske komisije, preciznije da su to pozitivno riješena pitanja, odnosno da li to znači da će se tek nakon prikupljanja svih odgovora na pitanja iz EU Upitnika tek tada od stran Europske komisije procijenjivati koliko je BiH i u kojoj oblasti usklađena sa europskom pravnom stečevinom?

WEBER: Kod upitnika, tj. prihvatanja odgovora se ne radi o tome da li je BH pravni, politički ustavni i ekonomski sistem usklađen da acquis-em, nego o snimanju postojećeg stanja, na osnovu kojeg će EK tek analizirati stepen usklađenosti sa pravnom stečevinom. Znači da je EK poslala dodatna pitanja na odgovore koje nisu dali prikaz, ili nepotpun prikaz realnog stanja.

– Da li u to pogledu smatrate da Hrvatska može utjecati na EU Screening i postavljati uvjete za akceptiranje pojedinih poglavlja ii s druge strane koji su instrumenti Europske unije na raspolaganju da se spriječe takve eventualne političke ucjene Hrvatske?

WEBER: EU nema instrumenata da spriječi destruktivno, sebično ponašanje neke Evropske zemlje u politici proširenja poslije njenog ulaska u EU. Zato je od prvobitne važnosti da EU bude kristalno jasna i beskompromisna u svojem odnosu prema BiH, tj. da prestane praviti kompromise sa vladajućim političkim elitama u BiH te da prakticira jasan i javan diskurs realnosti. A na drugoj strani, mora se snažno obratiti Zagrebu te tražiti konfrontaciju. Inače ozbiljno prijeti da Hrvatska postane trojanski konj politike proširenja, što neće služiti nikome, najmanje Hrvatima u BiH.

– Kako gledate na najavu otvaranja diplomatskih predstavništava kantona sa hrvatskom većinom u Briselu od strane člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića. Kao kontrargument navodi se da i Sarajevski kanton ima slično diplomatsko predstavništvo, međutim to diplomatsko predstavništvo nije označeno kao bošnjačko?

WEBER: Ne znam kako je naznačeno predstavništvo Sarajevskog kantona. EU promoviše jaku ulogu regija,  pa nema ništa sporno u lobiranju njenih institucija, recimo u Briselu. Ali ako “diplomatsko predstavništvo” hrvatskih kantona cilja zapravo na para-diplomatiju te lobiranje etno-politike HDZ BiH, to je onda samo još jedan stepen u podrivanju integracije BH države, slijedom modela RS-a, pa tako i saveza Čović-Dodik.

Nihad Hebibović (Vijesti)