Kliker.info

U danima Kurban (Hadžijskog) bajrama, svi muslimani na zemlji su posvećeni vjeri i vjerskim ibadetima: jedni obavljajući obrede hadža, a drugi izvršavajući obavezu kurbana, kaže u intervjuu za "Nezavisne" Nezir ef. Halilović, koordinator za vjeronauku Rijaseta IZ BiH.Nezir Halilović kaže da u govoru o kurbanu ima više simbolika.

NN: Osim simbolike, kurban ima i praktičnu vrijednost…

HALILOVIĆ: Sve u islamu osim simbolične vrijednosti ima i pragmatičnu, pa tako i kurban. Jasno je postavljena granica da kurbansko meso (kao simbol koristi i socijalne dimenzije islama) i krv (kao simbol teškoće i nužne aktivnosti da bi se došlo do određene blagodati) pripadaju ovosvjetskim kategorijama (siromasima, komšijama, rodbini i porodici), ali da u konačnici do Allaha stižu samo naša iskrenost i posvećenost. U porodicama se razmjenjuju bajramski pokloni i bajramluci, rodbina koja se sve rjeđe posjećuje u ovim danima ipak to čini, komšije po selima i mahalama se okupljaju u džamijama, jedni drugima pomažu u izvršavanju obaveze kurbana, međusobno se obilaze.

NN: Koje su to bosanske specifičnosti kod proslave Bajrama koje nisu striktno definisane vjerskim zakonima?

HALILOVIĆ: Recimo, jedna od specifičnosti je proslava Bajrama zajedno s komšijama drugih vjeroispovijesti, jer na Bajram, kao i za druge praznike, komšije se redovno posjećuju i čestitaju jedni drugima aktuelne praznike. Dalje, pitanje bajramskog odijela i bogate sofre, bajramskog doručka, bajram-banke i drugog u većini slučajeva je plod bosanske kulture i kod nas se javljaju u posebnom obliku. Jedna od meni naših najdražih specifičnosti je da kurbane u Bosni u većini slučajeva dijele djeca. Naime, naš običaj je da se mala djeca posebno lijepo obuku za Bajram te da po komšiluku dijele kurbansko meso. Sa druge strane, prateći običaj je da se toj djeci obavezno daruje neki poklon, svjedno, bilo u slatkišima, novcu, igračkama i slično. Ne zaboravimo da se u BiH kurbansko meso dijeli svim komšijama bez obzira na vjersko, nacionalno ili rasno obilježje.

NN: Kurban-bajram se zove i Hadžijski bajram. Koliko je naših hadžija ove godne otišlo na hadž i koliko je muslimanima važno ovo sveto hodočašće?

HALILOVIĆ: Ove godine je u organizaciji Rijaseta IZ u BiH na hadž otišlo 1.198 hadžija. Tom broju treba da pridodamo i oko 200 hadžija koji su otišli na hadž u organizaciji agencija ("Biss tours" i "Merkez"), koje su dobile valjane dozvole za tu krajnje odgovornu i specifičnu aktivnost i obavezu. Što se tiče važnosti hadža u životu svakog muslimana, činjenica je da je hadž ibadet (obred) koji se obavlja jednom u životu (kao obaveza). Dakle, po mnogim predajama, hadž je krov kuće vjerovanja svake individue, a za ženu se kaže da je obavljanje hadža vrhunac njenog vjerovanja. Sa druge strane, ko god jednom ode na hadž, kasnije samo razmišlja kako da to ponovo obavi, što također govori o ljepoti i značaju tog ibadeta u životu muslimana.

NN: Ove godine reis-ul-ulema je izdao i fetvu kojom zabranjuje proslavu Bajrama na tzv. partijima, što je posljednjih godina prakticirano, a sa čim se ulema nije slagao. Šta mislite o tome?

HALILOVIĆ: Uvaženi reis-ul-ulema svake godine upozorava na taj problem, samo je pitanje koliko ko tome daje značaja i pažnje. To je jedan od problema s kojima se nosimo u ovim tranzicijskim godinama. Dio naše omladine je izgubio kompas i osjećaj za mudrost, a jedna od definicija mudrosti je da se sve stavi tamo gdje pripada. Shodno tome, Bajram, bajramska sreća i veselje nikako ne pripadaju partijima, kafanama i kockarnicama, tako da ih tamo ne treba ni unosti, niti Bajram na bilo koji način vezati s njima. Međutim, činjenica je da dobru ulogu u svemu tome imaju i vlasnici ugostiteljskih objekata, koji jednostavno žele što više eksploatisati sreću, zadovoljstvo i veselje koje donosi Bajram, pa se trude dovesti što zvučnija imena u svoje lokale. Kako svi Balkanci, pa tako i mi, naprosto vole uzbuđenja i živu i veselu atmosferu, omladina se naprosto lijepi za te marketinške trikove i uopće i ne razmišlja toliko o narušavanju svetosti i suštine Bajrama. Fetva reis-ul-uleme se odnosi i na omladinu i na ugostitelje i ko imalo drži do vjere i morala odustat će od te prakse ili, u najmanju ruku, ta "lumpovanja" prolongirati za noći poslije Bajrama.

NN: I na kraju, možete li prokomentirati ovogodišnje razmimoilaženje u vezi sa utvrđivanjem prvog dana Kurban-bajrama?

HALILOVIĆ: Ma koliko to komplikovano izgledalo, situacija je poprilično jednostavna. Na sceni je klasično metodološko razmimoilaženje. Naime, niko ne misli niti želi postići ništa loše, samo imamo dva različita pristupa određivanju početka lunarnih mjeseci. Turci i jedna grupa naroda (u koje spadamo i mi) se u tom određivanju vode preciznim matematičkim proračunima putanje Mjesečevog kretanja i u tome nema greške, samovolje i odstupanja. Sa druge strane, Arapi se stoljećima u tome drže vjerodstojne predaje (koju i mi uvažavamo) i početak lunarnog mjeseca određuju konkretnim "viđenjem" Mjeseca na nebu.

 Dakle, niko od njih nije rekao da je turski i naš proračun Mjesečeve putanje pogrešan, nego ljudi jednostavno kažu da zbog oblačnog vremena niko na područjima Arabije nije vidio mlađak i samim tim niko od njih nije smio na sebe preuzeti odgovornost i reći da je "vidio" nešto što nije, te da je nastupio novi mjesec, jer se u predaji insistira na viđenju. Uvaženi reis-ul-ulema dr Mustafa ef. Cerić je uradio originalnu stvar i radi jedinstva ummeta u ovim svetim danima i vezanosti ovih ibadeta za konkretna mejsta, tj. za visoravan Arefata i Ka'be u Mekki, donio fetvu kojom izjednačava naš prvi dan Bajrama sa danom koji je odredilo nadležno tijelo Saudijske Arabije, zemlje koja se brine o hadžijama i Svetim mjestima Ka'be i Haremi-šerifa, kao što je uputio i apel da se pokuša pronaći rješenje za te metodološke razlike. Mirsada  Lingo-Demirović (NN)