Nestvarno zaglušujuća šutnja : Sjeća li se više iko kada je Lagumdžija, Hadžić, Nikšić… ustao u odbranu Srebrenice
Piše : Vildana Selimbegović(Oslobođenje)
Sredinom prošle sedmice ili netom uoči odlaska premijera Federacije BiH na službeni put u Dubrovnik, odakle je, sve sa seminara, obećavao Federaciji Bosne i Hercegovine bolju budućnost u 2013. godini, lomila su se politička koplja oko Srebrenice.
Gotovo nestvarno zaglušujuće odjeknula je šutnja kojom je diljem Federacije ispraćena najava Platforme o Srebrenici koju su zajednički predstavili SDP, SBB, SNSD i SDS u ovoj općini. Osim srebreničkih udruženja, reagirale su svojim saopćenjima i izjavama političke partije koje ne pripadaju gore pobrojanoj novoj parlamentarnoj većini u Bosni i Hercegovini, u ime koje se moglo čuti tek sporadično, da ne kažem lokalno objašnjenje o potrebi da se ljestvica rukovođenja i komandovanja s državnog spusti i na općinski nivo. Bošnjački intelektualci, ulema, svi oni zagovornici odbrane identiteta, imena, svi oni uglednici što od Daytona tvrde kako postoji minimum ispod koga se ne može – šute. Valjda u nevjerici.
Ne sumnjam da Milorad Dodik zadovoljno trlja ruke: njegova, tj. SNSD-ova i inicijativa Koalicije za RS, što su zajedničkim snagama uspjeli da odgode verifikaciju izbornih rezultata u Srebrenici koja se još čeka, polako dobacuje do cilja. Platformom o Srebrenici ostvarit će vlast u ovom gradiću tuge, na prostoru na kojem je – u ozbiljnoj konkurenciji brutalnih zločina počinjenih u posljednjem ratu – izvršen genocid na ograničenom teritoriju, što bi rekao Haag. Najava koalicije SDP-SBB-SNSD-SDS znači većinu koju će u Srebrenici činiti 10 srpskih i četiri bošnjačka odbornika. Ta će većina odlučivati o Srebrenici. Ćamil Duraković, izabrani načelnik Srebrenice, već se izjasnio: on neće biti načelnik većine u kojoj su Bošnjaci manjina. Emir Suljagić, jedan od organizatora i realizatora Građanske inicijative Glasat ću za Srebrenicu, objasnio je: "Inicijativa je i pokrenuta da spriječi negatore genocida da upravljaju Srebrenicom", napominjući kako je duboko uvjeren da stavove iznesene u Srebrenici ne podržavaju centrale stranaka u Sarajevu.
Suljagić je, kao nekadašnji kadar SDP-a BiH, i na ovaj način pokušao braniti i sebe i svoju nekadašnju partiju. I (opet?) promašio. Naivno, kao i u vremenu u kojem je (sa)učestvovao kao kadar SDP-a u vlasti, istrčao je sa pričom o vrijednostima i principima. Šutnja centrale, da ne kažem lidera SDP-a, još je i veća od one koju je morao upamtiti iz doba kada je i sam bio žrtveno jagnje. Između principa i političkih dealova, SDP je do sada birao ovo potonje. Uostalom, sjeća li se više iko kada je Zlatko Lagumdžija, Damir Hadžić, Nermin Nikšić… ustao u odbranu Srebrenice od svakosedmičnih ataka Milorada Dodika, tog eklatantnog negatora genocida? Pa, makar iz Dubrovnika. Dodik se i bukvalno iživljava nad Srebrenicom i još ne krije da to radi s većim žarom negoli kada se obrušava na državnost Bosne i Hercegovine. SDP šuti, a u njegovo ime nastupa Hakija Meholjić i obećava podršku Miloradu Dodiku da kroji bolju budućnost Srebrenice.
Za ostvarenje Dodikovih ambicija, sam SDP nije dovoljan: budućoj koaliciji neophodnu bratsku podršku daje nekadašnji samoproglašeni zaštitnik Bošnjaka Fahrudin Radončić i njegov SBB. U Srebrenici je Radončićev glas za koaliciju negatora genocida dao niko drugi do njegov nekadašnji kandidat za potpredsjednika Republike Srpske Sadmir Nukić. Da ne bih ponovo došla u situaciju da se Nukić ljuti što ga tobože ja svrstavam u vehabije, a on to demantira tezom kako "nije član ekstremističkih skupina", posegnut ću za dijalogom koji je Ćamil Duraković priznao novinarima. Samo dan prije nego je obznanjena koalicija SDP-SBB-SNSD-SDS za Srebrenicu, sastale su se tzv. partije koje ne negiraju genocid u Srebrenici i koje su se na toj ideji i okupile za podršku Durakoviću – SDP, SDA, SBB i Stranka za BiH i razgovarale o jedinstvu nastupa u Srebrenici. Baš na tom sastanku je Durakoviću i saopćeno da je borba protiv negatora genocida, barem što se tiče Meholjića i Nukića, okončana i da planiraju koaliciju sa negatorima. No, tom je prilikom između Durakovića i Nukića vođen (pre)zanimljiv dijalog: Nukić je Durakoviću objasnio kako on ni sa 4.500 bošnjačkih glasova "nije dovoljno Bošnjak". Šta to znači? Najmanje da njegovih 140 glasova vrijedi više od 4.500. Prepoznatljivi vokabular zagovornika čistog islama, pravih muslimana i svega ostalog što karakterizira sljedbenike Abdul Wehaba ovdje je – hajmo to tako reći – čista slučajnost. Ona vrsta podudaranja kakva je samo u politici moguća kada ciljem treba opravdati sredstvo.
Kako god, rasprodaja Srebrenice je počela. I trajat će do konačne verifikacije izbora. Tada više neće biti prostora za političku trgovinu. Centrale SDP-a i SBB-a će obznaniti jesu li za ili protiv negatora genocida. Srebrenička udruženja su već rekla svoje. Međunarodni predstavnici u BiH, naročito oni koji već godinama nemaju dilema da je u Srebrenici počinjen genocid, pa makar na ograničenom teritoriju, posljednjih dana intenziviraju razgovore s tzv. probosanskim partijama i ubjeđuju ih da odustanu od političke zakletve date Dodiku, makar na mikrosceni Srebrenice. Tako peru i vlastite savjesti. Jer sve dok Lagumdžija i Radončić, trgujući Srebrenicom, dobijaju priliku da prave ustupke Dodiku na račun Bosne i Hercegovine, međunarodni dužnosnici na službi u našoj zemlji mogu mirne duše svojim vladama objašnjavati kako je, je li, postignut veliki napredak u dijalogu i još veći u spremnosti političkih lidera da preuzmu odgovornost. Pa makar to značilo i pristanak na podjelu zemlje. Bošnjaci su, uostalom, i Lagumdžiji i Radončiću dali dovoljan broj glasova da mogu s Dodikom napraviti zajedničku liniju rukovođenja i komandovanja. Ljestvicu koja će se poštovati od vrha do dna. Za koju svaka od pobrojanih partija ima dovoljno vojnika. Od Srebrenice do Sarajeva. Preko Federacije kojoj je Nermin Nikšić iz Dubrovnika obećao bolju budućnost. Čim je rasturi, pa od nje napravi stariju i ljepšu.
Komentari