hamburger-icon

Kliker.info

Nerin Dizdar : Osuđeni smo da prkosimo podjelama

Nerin Dizdar : Osuđeni smo da prkosimo podjelama

24 Septembra
15:09 2012

Sjećam ga se kad je počinjao svoju stolačku borbu, ima od tada desetak godina, možda i više. Ostavljao je utisak hrabrog i principijelnog, ali prije svega ustrajnog borca za bolje sutra svoje sredine. Možete ga voljeti ili ne, ali Nerinu Dizdaru ne možete osporiti te tri karakteristike koje nedostaju velikoj većini bh političara. Iako je u toku mjesec kad niko iz politike nema vremena ni za osnovne životne potrebe, Nerin Dizdar je rado pristao da s nama podijeli odgovore na neka ključna pitanja njegove političke borbe.

Od svih opština u Hercegovini Stolac se izdvaja svojm slojevitošću problema, ali i evidentnom borbom za bolje sutra. U ostalim hercegovačkim opštinama ne primjećujemo taj intenzitet. Gdje je tajna?

Tajna leži u nekoliko činjenica. Jedna od tih je da jev skupina građana Stoca, uviđajući destruktivnu prirodu agende koju u tom gradu provode političke elite koje ovom Općinom upravljaju zajedno već nekih 15 godina, odlučila sama poduzeti sve šta može kako bi život u Stocu učinio dobrim ili boljim za sve njegove građane, bez razlike. Također, bitno je bilo i razbiti iluziju da uvijek postoji neko drugi ko će doći i riješiti tvoje probleme. Čini mi se da u ovoj zemlji dosta ljudi provodi svoje živote uporno čekajući toga „nekoga“ ko će ga izbaviti iz svih njegovih nedaća. Pomoć i podršku od nadležnih institucija i odgovornih lica uvijek treba tražiti, ali se na nju ne treba osloniti kao na jedinu opciju. Čovjek u sebi uvijek mora imati barem toliko samopoštovanja da uvijek vjeruje da sam može pomoći sebi i da je bitno ono šta on kao pojedinac može i zna učiniti za sebe i za svoju zajednicu. Moram napomenuti da je Stolac grad u kojem žive ljudi koji ga istinski vole, i to ga čini gradom brojnih suprotnosti. Tako, Stolac je grad iz kojeg je u cijeloj Bosni i Hercegovini procentualno protjeran najveći broj njegovih stanovnika (90%), ali je i grad najmasovnijeg povratka. Općina Stolac je vjerovatno jedinstvena i po tome što ima načelnika koji ne voli grad kojim upravlja i uvijek se trudi to dokazati, dok je s druge strane to i grad ljudi koji su iz ljubavi prema njemu spremni podnijeti i najveće žrtve, diskriminaciju, napade i pritiske kako bi tu opstali i kako bi Stolac očuvali svojim gradom, ali i gradom svih drugih koji ga vole, bez obzira na porijeklo, pripadnost ili ubjeđenja.

Čini mi se da ste aktivni deset godina na istom frontu. Kako ocijenjujete taj period? Šta se promijenilo, je li se moglo više uraditi?

Uvijek može više, a pitanje je koliko više. Pitanje koje ste mi postavili je pitanje koje svaki dan postavljam sebi. Mislim da je to pitanje koje sebi uvijek iznova treba postavljati svaki čovjek koji se smatra odgovornim ili je u mogućnosti da utječe na sudbine i živote ljudi i na prilike u kojima oni žive. Ipak, kada razmislim o svemu uglavnom na kraju sebi kažem: Kada vidiš šta si radio, a koliko su nepovoljne bile okolnosti i okruženje u kojem si radio, dobro je. To „dobro je“ nije odlično, ali nije ni loše. Na pitanje šta se promijenilo mogu dati vrlo konkretan odgovor. Pod ovim konkretan ne mislim na riječi, nego na djela. U zadnjih 10 godina učinjeno je dosta u saradnji sa brojnim prijateljima iz zemlje i svijeta, podržavaocima ideje pluralnog Stoca kao simbola pobjede ideje da je sreća jednako pravo svih, pluralnog Stoca kao simbola poraza ideologije da je sreća privilegija nekolicine. Grupa ljudi koja je ovakvo svoje opredjeljenje djelima potvrđivala svakodnevno, a sa kojim sam imao čast sarađivati, obnovila je više od 15 porušenih nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, objekata iznimne vrijednosti i ogromnog, kako simboličkog tako i društveno-razvojnog potencijala. To su projekti koji su doprinijeli zacijeljivanju stolačkog kulturnog, duhovnog i materijalnog tkiva, koje je bilo unakaženo i uništeno u posljednjem ratu. Pored toga, razvili smo stabilnu i trajnu mrežu podrške obnovi Stoca satkanu od brojnih prijatelja našeg Stoca iz cijeloga svijeta. Ljudi, Stočani, danas se osjećaju sigurnije nego prije deset godina, oni više ne strahuju od toga da će im policija pokucati na vrata ako izvjese zastavu svoje domovine ili ako dignu svoj glas protiv nepravde. Danas, oni koji strahuju su oni koji su Stolac koristili kao sredstvo ili podlogu za nametanje svojih retrogradnih, nakaradnih ideologija ili ličnih ambicija, sve na štetu građana. To su ljudi koji su pod opterećenjem krivičnih prijava za koje smo predano skupljali dokumentaciju i koje smo podnosili i još uvijek podnosimo protiv svih koji se usuđuju na Stolac gledati kao na svojinu na koju niko drugi nema pravo, to su oni koji na Stočane gledaju kao na podanike i sluge kojesu tu da hrane njihovu taštinu.

Gospodine Dizdar, borba za Stolac kao normalan grad traje još uvijek, u kom trenutku se sad nalazimo?

Nalazimo se u trenutku u kojem imate sudsku presudu kojom se nalaže dokidanje diskriminacije u školstvu, ali se jednako tako nalazimo u trenutku u kojem jedna od dvije trenutno dominantne političke opcije u Stocu ima toliko hrabrosti da nastavlja sa propagiranjem i provođenjem diskriminacije, dok druga nema dovoljno hrabrosti niti da to nazove diskriminacijom, da se sada ne zamjere svojim partnerima kojim su bili servilni već toliko dugo. Nalazimo se u trenutku u kojem građani žele napraviti iskorak i osnažiti procese uspostave društva jednakih građana uz poštivanje razlika a ne strahovanje od njih i koji takvo opredjeljenje javno iskazuju na forumima, u organizovanim Facebook grupama, ali i konkretnim aktivnostima. S druge strane, nalazimo se u trenutku kada vladari torova koje su u tu svrhu i napravili čine sve kako bi podjele naglasili i očuvali i samim tim osigurali sebi opstanak na političkoj sceni jer je jedina priča na kojoj mogu opstati „glasaj za mene jer moramo biti protiv njih“. Oni su svjesni da je uvođenje u politički diskurs ideje o sučeljavanju politika zasnovana na suprotstavljanju i promociji programskih platformi i dugoričnih planova uvod u njihov poraz, jer oni takvih platformi, planova i strategija niti imaju niti su ih u stanju ponuditi. Dakle, opet imamo tu podvojenost, sa tendencijom prevladavanja negativnih pojava.

Poznati su Vaši dueli sa načelnikom Opštine Stolac, šta po tom pitanju očekujete u ovoj kampanji?

Moji dueli i sukobi sa načelnikom Općine nisu lične prirode. Nerin Dizdar sa Stjepanom Boškovićem kao osobom nema nikakvih problema. On privatno može biti šta god želi, sve dok svoje nazadne ideje ne nameće drugima i ne ugrožava druge. Međutim, onda kada je Stjepan Bošković kao načelnik Općine Stolac počeo djelovati protiv interesa građana Stoca, njihove budućnosti i njihovih temeljnih prava, to je trenutak kada je morao znati da će u meni naći žestokog protivnika, pa i političkog neprijatelja ako već hoćete. Usuđujem se reći neprijatelja, jer svaki čovjek koji političku moć koristi za širenje mržnje, netolerancije, diskriminacije i nepovjerenja mora naći protivnika i neprijatelja tih ideja u svakom dobronamjernom građaninu, svjesnom opasnosti i dekadencije društva koju promocija takvih ideja donosi. U ovoj kampanji očekujem poraz Stjepana Boškovića i njegove politike koja vuče Stolac u provaliju. Očekujem pobjedu Ernesta Đonke, zajedničkog kandidata pet političkih subjekata, čovjeka koji želi Stolac za sve ljude jednako. To je čovjek koji nudi jednu svježu viziju budućnosti, a ne politiku ponavljanja prošlosti, koju promoviše Bošković.

Kako povratiti povjerenje između Bošnjaka i Hrvata u Stocu, šta je preduslov miru i suživotu?

Povjerenje se može povratiti jedino prihvatanjem istine i razračunavanjem sa duhovima prošlosti. Često čujemo priču da o prošlosti ne treba raspravljati, da je treba ostaviti u nekom prašnjavom mračnom kutku pamćenja. Ipak, svjedoci smo da nas ta prošlost uporno sustiže i sapliće. Stolac je najbolji primjer toga da mi zapravo, nažalost, još uvijek živimo prošlost. U Stocu su itekako žive ratne ideologije i politike. Stoga je od presudne važnosti za građane Stoca da se sa tim politikama i njihovim predstavnicima obračunaju. U Stocu su još uvijek ratni „gospodari“ života i smrti i danas vladari sudbina ljudi. U Stocu još uvijek sluge takvih politike igraju ulogu sluge, a ratni vladari i perjanice tih politika još uvijek upravljaju. Dakle, ključno je da i žrtva i zločinac dobiju ono šta zaslužuju, pravdu. Žrtva mora biti prepoznata i priznata, a zločinac mora biti kažnjen. Pritom, presudno je važno razviti svijest da ni žrtva ni zločinac ne smiju biti gledani kroz prizmu nacionalnog identiteta, nego samo na osnovu onoga šta su učinili odnosno na osnovu onoga šta im je učinjeno. Kolektivna krivnja ne postoji, ali osjećaj kolektivne odgovornosti mora postojati, kako bi svi koji se smatraju dijelom ovog ili onog kolektiva doprinijeli da se otklone posljedice zla koje je činjeno upravo pozivajući se na kolektivitet i kolektivni interes.

Lokalni izbori su veliki izazov. Šta Vi i stranka kojoj pripadate očekujete od oktobarskih izbora?

Lokalni izbori su prilika za lokalnu zajednicu da u Općinsko vijeće izaberu ljude od djela koja su tu, koja su vidljiva, a ne ljude od priče, koji su sposobni doprinjeti samo onoliko koliko im se da na raspolaganje da podijele iz narodnog budžeta. Lokalni izbori su prilika građanima Stoca da umjesto načelnika lošeg za sve, izaberu načelnika koji će, ako ništa drugo, biti jednak za sve. Građani imaju priliku da izaberu sigurnost, stabilnost i mir. Osim između onih koji ih uvjeravaju da će, ukoliko ih se izabere, oni „tamo drugi“ strahovati od njih, građani mogu birati načelnika i kandidate za općinsko vijeće koji će svima nuditi nadu i vjeru u budućnost lišenu neizvjesnosti i napetosti. Kandidati za općinsko vijeće ispred SDP-a su ljudi koji su prepoznati u svojim zajednicama i iza kojih stoje izgrađene karijere i lična dostignuća. Trenutno, SDP u Općinskom vijeću nema zastupnika, ali vjerujemo da ćemo u novom sazivu Općinskog vijeća biti možda i druga stranka po broju mandata. Uostalom, naši kandidati koji su i bez pristupa javnom novcu učinili mnogo toga u lokalnoj zajednici zaslužuju priliku pored već više od desetljeća ipo vladavine jalovih anonimusa. Moram se posebno osvrnuti i na zajedničkog kandidata za načelnika Općine Stolac. Za razliku od prethodnih kandidata za načelnike, koji su bili kandidati „ovih“ ili „onih“, ljudi sada imaju priliku glasati za Ernesta Đonku, kojeg ne zovemo slučajno svačijim kandidatom, jer on to jeste. To je kandidat kojeg ravnopravno podržava pet političkih subjekata, to je kandidat kojeg su delegirali građani i koji će, ukoliko mu se pruži šansa, zasigurno biti načelnik po mjeri svakog stanovnika Općine Stolac. Zbog toga, vjerujem da je Ernest Đonko sljedeći načelnik Općine Stolac.

Gdje vidite Stolac za četiri godine, tj. šta SDP može ponuditi biračima kao plan za naredni izborni ciklus?

SDP Stolac ne pravi plan na četiri godine. Život građana se ne može i ne smije uređivati na osnovu izbornog ciklusa. Zbog toga, SDP Stolac je načinio i građanima ponudio svoj desetogodišnji program naslovljen Plan oporavka i razvoja Općina Stolac i Berkovići 2012-2022. Ovo je doslovno prvi put u historiji Stoca da je građanima zapravo ponuđen program rada. Po prvi put, jedna stranka je pokazala toliko odgovornosti da je građanima ponudila ugovor u kojem jasno definiše šta planira učiniti u sljedećih 6 mjeseci, šta u sljedećih godinu, dvije, tri, pet ili deset. Tako, građanima smo dali mogućnost da nas ocjenjuju na osnovu obećanog i učinjenog, a ne na osnovu maglovitih besmislenih priča o borbi i ratu „nas protiv njih“ koje ne mogu piti vode niti građanima nude nešto opipljivo.

Šta socijaldemokratija danas može ponuditi na lokalnom nivou, odnosno šta ove lokalne izbore razlikuje od prethodnih?

Vjerujem da sam na ovo pitanje uglavnom dao odgovor u već napisanom. Ipak, moram naglasiti da između izbora ove godine i onih od prije četiri godine postoji bitna razlika: Na ove izbore SDP izlazi potpuno uvjeren da su građani svjesni šta je alternativa i da su siti priče o tome kako je najviše što im se može ponuditi to da žive kao siromasi na koje će se svako dvije godine smilovati gospodari njihovih sudbina i dobaciti im pokoju mrvicu sa svoje trpeze. Građani žele opciju koja im nudi mogućnost da svoju sudbinu uzmu u svoje ruke i da vještina, marljivost i upornost budu jedini preduslovi za uspjeh. Duboko sam ubjeđen da u SDP-u građani prepoznaju one koji im to mogu i žele ponuditi. Samim tim, ono šta ove izbore čini drugačijim od prethodnih jeste da je fiktivnu priču o strahu od drugih u ustima nacionalista zamijenila druga priča, o jednom sasvim zasnovanom i utemeljenom strahu: strahu od SDP-a.

Radite na fakultetu, kako ocijenjujete obrazovanje u ovom trenutku, te kako gledate na određenost vaše stranke na ukidanje famozne „dvije škole pod jednim krovom“?

Kada se raziđe magla proizvedena kojekakvim predizbornim pričama i teorijama urote o tome ko je za, a ko protiv države, ostaće konkretni podaci i primjeri koji o tome govore. Najbolji pokazatelj o tome ko je za integrativne procese snaženja države i osjećaja zajedničke pripadnosti, a ko protiv, jesu stavovi i djela političkih partija na dokidanju segregacije i diskriminacije u školskom sistemu. Na ovoj priči se jasno vidi ko je za jednu državu ravnopravnih građana ujedinjenih u jednom pravnom okviru u kojem su njihove različitosti i specifičnosti priznate i prepoznate. Za takvu, jedinu moguću, zajedničku državu Bosnu i Hercegovinu bez separatizma i izdvojenosti jednih, bilo kojih, trenutno se najgorljivije i najdirektnije zalaže SDP. Drugi su ili blagi i nedorečeni u toj priči ili jasno zagovaraju ideju o čerečenju ove zemlje na tri komada gdje će svaki imati svoj samostalni prostor za iživljavanje nad „svojim“ podanicima. Što se tiče stanja u visokom školstvu, tu su stvari jasne. Prethodne vlade su, valjda vođene idejom da su im školovani ljudi (u svakom slučaju školovaniji od njih) najveća prijetnja, činile sve kako bi „sahranili“ univerzitetski duh Mostara i kantona. Nažalost, takvu praksu nastavlja i aktuelni ministar obrazovanja HNK. Neshvatljivo je recimo da u situaciji kada 60% od ukupnog budžeta kantona otpada na troškove u osnovnom i srednjem obrazovanju, a jedva 3-4% na finansiranje visokoškolskih ustanova, resorni ministar povećava izdatke za prvu stavku, a dodatno ih umanjuje za drugu. Nažalost, i on se očito vodi logikom svojih prethodnika. Tako je ovaj ministar sasvim nelegalno, bez nužnog odobrenja Vlade HNK, zaposlio na desetine novin nastavnika u školama, što za direktnu posljedicu ima „rezanje“ grantova po svim osnovama, a samim tim i za visokoškolske ustanove. Iako smo usvojili jedan kvalitetan zakon o visokom obrazovanju, u kreiranju kojeg sam i lično učestvovao, zbog nemara nadležnog ministarstva ali i zbog neadekvatnog odgovora i borbe za svoja prava, kao i zbog opiranja spasonosnim reformama određenih pojedinaca u rukovodećim tijelima visokoškolskih ustanova, studenti i uposlenici u ovoj oblasti još uvijek trpe jednu neshvatljivu i sramnu agoniju. Inače, lično smatram da bi za Mostar i za kanton najbolje i najrazumnije bilo kada bi se dvije visokoškolske ustanove objedinile. Pored pozitivnih društveno-političkih efekata tog čina koji su evidentni, ovaj postupak bi umanjio troškove i izdatke za visoko obrazovanje, a povećao bi kvalitetu obrazovanja i životni standard uposlenih.

Je li ova zemlja osuđena na stanje podijeljenosti ili ipak imamo šansu jednog dana funkcionisati na optimalan način?

Naprotiv, ova zemlja je osuđena na to da prkosi podjelama. Nisu li kroz historiju u desetinama slučajeva pokušavali da nas ubijede, negovore ili na silu natjeraju da se razdjeljujemo i nije li svaki od tih pokušaja propao? Danas nas destruktivne političke snage koje nas sve guše ubjeđuju kako je jedina realnost bošnjaštvo, srpstvo i hrvatstvo i kako je sve drugo priča bez osnova. Svrha ovog trika jeste da sakrije upravo ono šta je najočitije, a ono što je očito i djetetu jeste da je jedini realni subjektivitet koji je prepoznat svugdje u svijetu subjektivitet države Bosne i Hercegovine. Gdje god da pođete, čim pređete „crtu“ i krenete na bilo koju stranu svijeta uvijek ćete biti identifikovani kao građanim Bosne i Hercegovine, svidjelo se to nekom ili ne. Prema tome, Bosna i Hercegovina jeste nesporno identitetska odrednica prema kojoj nas identifikuju svi i svugdje. Sada je na nama da shvatimo da nas sve naše različitosti i pojedinačnosti unutar toga ujedinjujućeg identitetskog osnova čine bogatijim, plemenitijim i spremnijim za Evropu bez granica u koju se toliko trudimo ući.  Rijad Durkić (Tačno)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku