hamburger-icon

Kliker.info

Nedžad Latić: Režim manipulira istragama o političkim ubistvima da bi zameo vlastite tragove

Nedžad Latić: Režim manipulira istragama o političkim ubistvima da bi zameo vlastite tragove

April 08
21:44 2017

Praviti uvod za upoznavanje čitaoca s Nedžadom Latićem nije baš lagan zadatak. S jedne strane nesporno se radi o jednom od najagilnijih i najpoznatijih bh. intelektualaca, a s druge mnogi ga doživljavaju kao jednog od kontroverznijih publicista. Koliko su ga nekada ljevičari etiketirali kao radikalnog desničara, danas ga radikalni desničari i nacionalisti etiketiraju kao ljevičara.

Međutim, istražujući konzistentnost Latićevih stavova unazad deceniju, a što već nije težak zadatak s obzirom na dostupnost njegovih tekstova na internetu, nije teško uočiti da je on vrlo konzistentan, što su uočili i neki strani intelektualci koji se bave islamom na Balkanu poput Ksavijera Bugarela (Xavier Bougarel), naučnog istraživača u Centru za turska, osmanska, balkanska i srednjoazijska istraživanja u Parizu.

Treća mladost

Bugarel je, primjerice, jedne prilike u Mostaru na jednom skupu o doprinosu intelektualaca pomirenju za Latića izjavio da u svojim stavovima nikad ne odstupa od svog muslimanskog identiteta, ali da nikad nije posegao za ksenofobijom i jezikom mržnje.

Povod našeg intervjua s Latićem su njegove posljednje kolumne koje objavljuje vrlo otvoreno, direktno i hrabro na portalu The Bosnia Times.

U posljednje vrijeme izazivate ogromnu pažnju, ali, čini se, i sudbinu objavljujući dosta teške optužbe, od onih u slučaju “Dženan Memić”, preko doticanja teme o političkim ubistvima u BiH, do onih da je “Bakir Izetbegović zastavu Dragana Vikića predao Erdoanu”. Jeste li sigurni u to što pišete i bojite li se za svoju sigurnost? 

– Hvala Gospodaru na zdravlju koje mi je sačuvao, jer osjećam se kao da doživljavam treću mladost. Kad mislim o tome, onda se sjetim osamdesetih godina, kada sam bio razdragani mladić kojem su komunisti jednog martovskog dana skinuli osmijeh s lica, mislim na hapšenja muslimana 1983. i od tada se taj osmijeh više nikad nije vratio. Tako mi je tada mladost nasilno prekinuta i valjda se Gospodar smilovao pa mi dao “drugo poluvrijeme” koje upražnjavam na način da se borim da nikad nikome režim, vlast ili neki vlastodržac ne prekida mladost i oduzima slobodu!

Neću priznati da se bojim, ali sam svakako oprezan! Znam da sam bio na crnim spiskovima nekih “vjerskih budala”, kao što znam da SDA-ovi moćnici, kako tajkuni tako i političari, imaju svoje “kerbere”. Tu je, naravno, i „balijska Udba“, u kojoj su umreženi bivši AID-ovci, oficiri, propali tajkuni koji su vrlo ostrašćeni i primitivni kao ljudi. Zbog svojih nedjela su unezvijereni i svakome ko “zatalasa” prijete da šuti i “ne talasa”. Živimo u opasnom miljeu paranoika i doušnika kojih je pun grad, ali ima nade, jer nikad mi ljudi nisu davali veću podršku i tačno adresiraju koga se boje i odakle dolazi opasnost!

Koliko god sam bježao od teme o političkim ubistvima, tvrdeći da nisam Šerlok Holms, jednostavno sam bio stjeran u ćošak i morao sam intuitivno reagirati. Ne mogu više gledati da nam mladost gine na ulicama. I kad sam intuitivno reagirao na ubistvo tog prekrasnog mladića Dženana, ovaj režim me priveo na saslušanje. Ta situacija je probudila u meni najgroznije iskustvo koje sam imao u vrijeme kad me je Udba hapsila i progonila i zato sam odreagirao tekstom: „Dosta zločina!“

A ovaj režim, bilo da se radi o tužiocima ili poltronskim novinarima i intelektualcima, to zastrašivanje radi nemuštije i prostačkije od komunista. Oni manipuliraju istragama o političkim ubistvima da bi zameli vlastite tragove. Štaviše, žele “metkom začepiti usta” našoj skorijoj povijesti!

Fildžan država

U tekstu “Dosta zločina: Kako možete očekivati pravdu u Haagu dok sami frustrirate naciju pokušavajući zataškati svoje zločine?!”, između ostalog, zapitali ste se i da li se uopće vrijedi nastaviti boriti protiv, kako ste ga nazvali, “baršunastog diktatora Bakira Izetbegovića”. Jeste li našli odgovor na to i zašto tvrdite da je Bakir Izetbegović “mali prst tajne ruke koja će raskomadati Bosnu”?

– Bakir nije svjestan da je izabran za lidera zbog prezimena koje je potrebno tajnoj ruci u Bosni, koja još vuče sve konce kao vodeni žig kako bi podijelila Bosnu. Stoga vjerujem da nema te opcije koja može srušiti “bošnjački režim” ovakav kakav jeste sve dok se ne usudi presjeći te konce! Taj režim se finansira s Istoka i ima ogromnu finansijsku moć. Njihova deviza je da oponente (pot)kupe, a koga ne uspiju potkupiti, moraju ga uništiti.

S druge strane, svima onima koji bi poduzeli nešto na svjetskom planu, u smislu lobiranja, vezane su ruke jer taj “režim” ne da ni centa za takve aktivnosti. Oni su jedna “kabala” i sami su sebi cilj. Zbog toga teorije o “fildžan državi” nisu bez osnova!

Na šta konkretno mislite?

– Ključni problem za BiH, bar kako ja iščitavam svjetske analize, jeste utjecaj Vladimira Putina i Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip Erdogan) na Balkan. Sad je više nego očito da su njih dvojica markirani kao destabilizatori Evrope i da slijedom takvih strategija žele destabilizaciju Balkana.

Očito je Dodik poruku primio, što se vidi iz njegovog „rikverca“ kad je u pitanju referendum o otcjepljenju RS od BiH, dok se Izetbegović ušutio i drži glavu k’o noj u pijesku iako je Erdoan mnogo bučniji i ratoborniji od Putina.

Vi ste tvrdili da su zahladnjeli odnosi Izetbegovića i Erdoana, što je Izetbegović demantirao.

– I dalje ostajem pri svojoj tvrdnji, ali ako i nisu, nema sumnje da će se ti odnosi pokvariti, jer će se bratimljenje dviju stranaka AK partije i SDA morati razvrgnuti. Osim ako ova stranka ne odustane od pregovora sa EU i pokuša okrenuti Bošnjake prema Moskvi, što je suludo i nezamislivo! No, malo je poznato da Izetbegović ne stoji dobro ni u islamskom svijetu. Nešto je posljednjom posjetom popravio odnose s Iranom, ali mislim da je oponašanjem Erdoana i podrškom Muslimanskoj braći s „četiri prsta“ iziritirao i kraljev dvor u Saudijskoj Arabiji.

Inače, Muslimanska braća nisu imala izravne aktivnosti u Bosni i stoga se vjerska radikalizacija s pravom pripisuje selefijama. Međutim, kao što sve u Bosni mutira, tako su se i selefije u Bosni u posljednjih nekoliko godina okrenule Erdoanu kao svom lideru. Tim prije jer, koliko razumijem politiku kralja Salmana, selefije nemaju podršku oficijelnih diplomatskih struktura države. Njih još podržavaju radikalni i utjecajni šejkovi te ih finansiraju, ali nemaju podršku same države.

To je dobro za Bosnu i da Izetbegović nije ideološki daltonista, iskoristio bi ovu situaciju radi suzbijanja radikalizma među Bošnjacima, za šta se deklarativno zalaže.

Vjerski radikalizam 

Nedvojbeno je da je na tom polju mnogo više odvažnosti i djelovanja pokazao reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović.

– Da, zaista reis Kavazović u svojim nastupima, hutbama i proglasima pokušava suzbiti ove nemile pojave i zato je ovih dana primljen čak i u Bijeloj kući. Ali, ponavljam, problem je što je ova radikalna ideologija mutirala tako da se vjerski radikalizam danas ispoljava kroz podršku Erdoanovom panislamističkom populizmu.

Primjer je, eto, taj Zahiragić (Haris, predsjednik Studentskog parlamenta Sarajevskog univerziteta, op. a.) koji je izdejstvovao da se studenti oslobode predavanja u vrijeme džume. Nije problem da se mladi vjernici bore za svoja prava, već je problem ko i zašto se bori za njih. Zahiragić je mladi aktivista SDA, zar ne? Zašto taj problem nisu pokrenuli studenti Fakulteta islamskih znanosti, primjerice? Valjda su oni pozvaniji od Zahiragića da se brinu za svoje kolege vjernike! E, Zahiragić želi da bošnjačka mladež ide na džume jer su masovno hutbe ideologizirane, posebno u glavnim sarajevskim džamijama. Faktički, Bože mi oprosti zbog molitve i ibadeta koji hutba ima u sebi, sve ostalo što student čuje od imama s mimbera podudarno je sa SDA-ovim političkim tribinama.

Razlika između Alije i Erdoana

– Alija Izetbegović i Redžep Tajip Erodan se mnogo razlikuju kao lideri. Historija će ih razdvojiti ogromnim razdaljinama. Evo samo jednog primjera: dok je Alija govorio da je bolje da stotinu krivih bude na slobodi nego jedan nevin u zatvoru, kod Erdoana je 200 hiljada nevinih u zatvoru zbog jednog krivog koji je na slobodi – tvrdi Latić.

Da imam sina, danas bih mu dao ime Gorčin

Kad kažete da osjećate da doživljavate “treću mladost”, je li ona možda počela s knjigom “Sarajevski Armagedon”?

– U pravu ste. Jer sam „Armagedon“ pisao namrštenih obrva. To znači da mi je bilo “prekipjelo” i nisam više mogao šutjeti. A pošto sam očekivao napade zbog te knjige, htio sam imati neko oruđe u rukama da bih se branio i tako sam se odlučio praviti portal The Bosnia Times.

Čudno je to da Vas na pisanje motivira gorčina i bijes, dok se pisanje knjiga veže za inspiraciju koja podrazumijeva da pisac bude u nekom romantičnom ambijentu, zar ne?

– Ma ja niti sam tipičan pisac, niti pišem knjige u klasičnom smislu pisanja, da pazim na stil, fabulu, zaplet itd. Samo moj roman „Večernja kravata“ ima klasičnu formu romana. U svim drugim knjigama, „Boji povijesti“ ili „Sarajevskom Armagedonu“, pa čak i u „Zlatnom bejtu“, struktura i forma su razbijene i zato ih kritičari teško mogu žanrovski svrstati. Mogu se ja danas vaditi kako je Mario Vargas Ljosa utjecao na mene da tako pišem, ali to ništa ne mijenja stvar. Da imam sina, danas bih mu dao ime Gorčin, naprimjer.

Zašto baš Gorčin?

– Toliko taj lik Mehmedalije Maka Dizdara zvuči autentično bosanski da mi bolje zvuči od bilo kojeg orijentalno-muslimanskog imena. Hoću reći da je u Bosni nemoguće promišljati zbilju, da ne kažem tragati za istinom, bez te gorčine koju je Mak briljantno opjevao u „Kamenom spavaču“.

Da bi neko uspio zatrti bosanski jezik, morao bi prvo prestati slušati sevdalinku

Šta mislite o Deklaraciji o zajedničkom jeziku koju je potpisala grupa intelektualaca, a prema kojoj nema razlike između srpskog, hrvatskog i bosanskog jezika?

– Deklaracija je dobra u onom dijelu u kojem pledira da se suzbije nacionalizam u kulturi, pa i u jeziku. Ali, to je jedan ideološki pristup jeziku i stoga ne mora biti tačan. Problem mržnje i ksenofobije nije nikako samo kulturološki fenomen. I stoga se ovakav pristup definiranja jezika može loše odraziti na status bosanskog jezika, koji neki negiraju.

Međutim, onaj ko ne priznaje ili čak zabranjuje da se koristi ime bosanski jezik, poput Milorada Dodika, da bi uspio zatrti bosanski jezik, morao bi prvo prestati slušati sevdalinku, a potom Srbima u RS zabraniti da je pjevaju ili emitiraju.

Jer sevdalinka kao jedna od najljepših pjesma na svijetu je duhovna mati bosanskog jezika. Nju nije ispjevao ni Mak, ni Ćatić, ni Sidran, već ju je ispjevao narod. Mogu čak reći nepismeni narod. I ona je primarno pjesma bosanskih muslimana, koju su zbog njene ljepote prihvatili i prigrlili svi drugi narodi na Balkanu. Hoću reći da je budućnost bosanskog jezika ovisna o tome koliko pjesnika i pisaca bude tako lijepo pisalo na svom maternjem bosanskom jeziku!

Biste li izdvojili neko ime koje danas piše na taj način?

– Izdvojio bih Aleksandra Hemona, baš zato što nije musliman, a likovi su mu ljudi koji bi rado bili viđeni u svakoj sredini; ljudi bi ih poput Bosanaca voljeli imati za komšije.

“Sarajevski Armagedon” je pozorišna predstava u kojoj glavnu rolu igra doktorka Sebija, a u „Armagedonu 2“ će Bakir biti glavna uloga 

Tematika Vaših tekstova je zaista vrlo različita, od kolumni o Draganu Vikiću do onih o tome ko je bio Vaš otac. I u Vašim knjigama pišete o stvarnim likovima poput Saliha Behmena, Alije Izetbegovića, hafiza Halida Hadžimulića…

– Meša Selimović je morao pobjeći iz stvarnosti i smjestiti radnju svog romana u turski vakat, iako mu je lik brata kojeg su ubili komunisti bio inspiracija. Ja ne živim u vremenu cenzure i nemam potrebu praviti fikciju ili vremensku parabolu i aluziju u odnosu na vrijeme koje živim.

Sebija Građević-Izetbegović je samo jedan od junaka mog romana „Sarajevski Armagedon“, naprimjer. Ozbiljni ljudi, koji su pročitali moju knjigu, rekli su mi da imaju osjećaj da je vaskrsla iz moje knjige i da cijeli grad gleda jednu vrstu pozorišne predstave u kojoj glavnu rolu igra doktorka Sebija, pokazujući sve karakterne osobine koje sam ja istakao u knjizi.

Bakira Izetbegovića ste predstavili kao sporednu ulogu u “Armagedonu”, ako se ne varam?

–  Sve su prilike da ću morati pisati „Armagedon 2“, u kojoj će on biti glavna uloga. Jer, čini mi se da nisam dovoljno istakao njegovu osobinu zbog koje ga je „Bijeli šejtan“, lanet ga bilo, tako lahko zaveo i naveo da radi ovo što radi na način kako to radi… On je lik koji je gledao svog oca dok „igra šah“ i umislio sebi da bi bolje „vukao poteze“ i donosio odluke od njega samog pa je sebi umislio da je predodređen da očevo veliko djelo završi i to uspješnije nego on.

Mirela Kukan (Avaz)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *