Kliker.info

Koliko se do sada moglo upratiti političke, pa i akademske elite imaju podijeljeno mišljenje o posjeti turskog predsjednika Recepa Taypia Erdogana Sarajevu.

Piše Nedžad Latić (The Bosnia Times)

Hrvatska i srpska javnost ne iskazuje simpatije, ali i „ne vozi brigu“ šta se dešava tamo u „bošnjačkom Sarajevu“. Oni sve to, naravno, zlurado posmatraju, što je u svom stilu sublimirao i poentirao Milorad Dodik, uzviknuvši:“Eto im njihovo Sarajevo!“

Ovo je veoma važan trenutak za sveukupnu politiku Bosne i Hercegovine kroz kojeg se prelamaju svi, baš svi njeni aspekti i stoga mu je kao prelomnom trenutku za generalnu politiku BiH nužno posvetiti dužnu pažnju. Uz sve, ovo je i izazov za političke analitičare koji se bave kako geopolitičkim temama, tako i regionalno-balkanskim, i nadasve za islamologe i orijentaliste koji se bave odnosima islamskog istoka i kršćanskog zapada u kojima su Turska i Bosna i Hercegovine ključne poveznice kad je u pitanju odnos sa Evropom kao kolijevkom zapadne judeo-kršćanske civilizacije.

Zato je veoma važno precizno secirati protokolarno vrlo zakukuljenu i zamumuljenu organizaciju Erdoganove posjete i stranačkog mitinga. I već su neki analitičari i političari poput Zlatka Lagumdžije, Emira Suljagića i Adnana Huskića upali u tu zamku. Oni su bukvalno „pobrkali harfove“ jer poistovjećuju, bolje reći ne razlučuju, funkcije koje obnaša Erdogan, a povrh svega ne razumiju ideološki aspekt koji i jeste glavni agens zbog koje je njegova posjeta, baš Sarajevu, uzburkala „sirove političke strasti“, kako na lokalnom tako i na internacionalnom nivou.

Lagumdžija i Suljagić smatraju da nije sporna Erdoganova posjeta jer na sličan način su u BiH dolazili predsjednici Srbije i Hrvatske i podržavali nacionalne lokalne lidere na izborima, te da nije ništa sporno da ideološki srodne stranke podržavaju jedna drugu i da lideri srodnih stranaka po ideologiji gostuju i u drugim državama na stranačkim mitinzima itd.

Prvo, kao pripadnici i funkcioneri opozicionih stranaka Lagumdžija (SDP) i Suljagić (DF) i sve da su u pravu, a uopće nisu, istupili su nekolegijalno, jer svojim odobrenjem Erdoganovog stranačkog mitinga direktno podržavaju režim, odnosno SDA, i okreću leđa svojim opozicionim drugovima. Oni su kao takvi pokazali svoj više karakterni nego politički profil jer su, očito, uvidjeli da im je draža i izvjesnija „korica“ od režima nego „pogača“ u opoziciji.

Jer, ideološki se Lagumdžija i Suljagić deklariraju kao sekularisti, dok se Erdogan optužuje da je „sahranio“ sekularnu Tursku koju je bio utemeljio Kemal Ataturk.

Tek argumenti da ako mogu u Bosnu dolaziti Sanader, Kolinda, Tadić, Vučić, pa i nekakva visokorangirana Putinova izaslanica, zašto ne bi mogao i predsjednik Turske, možda su i ponajgluplji. Jer upravo ovim i ovakvim dolaskom Erdogan je amnestirao državnike iz drugih zemalja koje su Lagumdžija i Suljagić, po pravilu, „dočekali na nož“.

Kako organizatori mitinga u Zetri, pa potom i ambasada Republike Turske, tvrde, posjeta njihovog predsjednika je uredno i na vrijeme najavljena. Da, i to niko ne bi sporio kako što nikad nisu ni bile sporne državničke posjete glavnom gradu, iako nekim državnicima narod nije iskazivao dobrodošlicu. Čak su posjete turskog predsjednika do sada nailazile na vrlo pozitivan prijem i topao doček.

Tako da stvarni problem može biti samo održavanje mitinga AK Partije u sred Sarajeva. Nije poznato, gospodo ljevičari, da je ikad ijedna stranka koja nije registrirana u BiH imala stranački miting, pa čak ni običnu tribinu u Sarajevu. Ali jeste poznato, što ste vi zaboravili, da je nekadašnja premijerka Turske Tansu Chiler dolazila u Sarajevu na miting SDA. Ona se čak sa balkona zgrade Doma ljiljana obratila SDA-ovim pristalicama, a u njenom društvu bio je tadašnji predsjednik SDA Alija Izetbegović.

Da iskoristim priliku i da se pohvalim da je Chilerova došla na skup na moj poziv koji sam joj usmeno uputio prilikom susreta sa njom u Ankari kada sam joj poklonio knjigu sa posvetom Alije Izetbegovića.

Taj skup niko nije problematizirao kao što niko ne bi problematizirao, bar ne bi imao prava to problematizirati, da Erdogan dolazi kao gost na stranački skup SDA.

Tad je Chilerova poručila Bošnjacima da kao muslimani neće biti sami u EU jer da će sa njima biti i Turska, dok je sad dilema, što je uočio politički analitičar Adnan Huskić, da li će nas Erdoganov miting konfrontirati sa Evropom. On tvrdi da neće, a ja mislim da je debelo u krivu. Jer Huskić ne zna, ili svjesno previđa, stvarni razlog zabrane predizbornih skupova Erdoganovim pristalicama, a to je temeljna ideološka odrednica AK Partije. Erdoganovi glasnogovornici, poput Ibrahima Kalina, optužuju Evropu da ima dominaciju i da kontrolira islam i muslimane, a da je AK Partija sa njenim liderom tu da oslobodi muslimane te dominacije.

Drugi razlog Erdoganovog pozivanja i prizivanja Sarajeva je također u službi njegove panislamsitičke ideologije. Erdogan ima ambiciju nametnuti se stoljećima ugnjetavanim muslimanskim masama kao njihov zaštitnik i zato se rado poziva na Gazu i Bosnu, dvije emotivno najbolnije tačke islamskog svijeta koje su im nanijeli jevreji i kršćani.

Potom, osim sigurnosnih razloga, za koje se mora imati, za većinu evropskih zemlja ovakvo mitinigovanje Erodgana je nepoželjno primarno stoga što se on pokazao kao autokrata, oni ga nazivaju diktatorom, koji ne poštuje ljudska prava kako svoji neistomišljenika Turaka, tako i Evropljana.

Da li je kad nekom, posebno Lagumdžiji i Suljagiću, na um palo da se upita ima li Bošnjaka u turskim zatvorima? Ne, niko na takav način ne vodi računa o svojim sunarodnjacima ma gdje bili i ma gdje živjeli.

Jednim udarcem dvije muhe

Tako da je razumljivo da ga Evropljani shvate da im on istinski prkosi te da im želi pokazati da je sad „Turska čizma nad Sarajevom“ i da je on po emanetu Alije Izetbegovića i uz pristanak Bakira Izetbegovića, uspio osloboditi bar bosanske muslimane evropske dominacije.

Dakle, Erdogan u Sarajevu uopće nije zbog Turaka već zbog sebe i Bošnjaka, odnosno prisilno naturaliziranih Turaka porijeklom sa Balkana. Njihovo glasačko tijelo bi baš na ovim izborima moglo biti jezičak na vagi između vladajuće koalicije i opozicije, nakon što je Erdogan protiv sebe izazvao druge nacionalne manjine poput Kurda i Alevita.

Pored toga, Erdoganov miting u Zetri je uvertira u SDA-ove predizborne mitinge, tako da će Erdogan „jednim udarcem ubiti dvije muhe“ .

U biti sva priča oko mitinga u Sarajevu svodi se samo na puke glasače i pristalice AK Partije i SDA, ovdje i u Turskoj. Samo i isključivo za njih je organiziran miting u Zetri pošto se radi o veoma ostrašćenoj ideologiji koju u Evropi već prepoznaju kao nacional-islamizam.

Sve ostalo, pa čak i državni suverenitet, za ove dvije „emanet-partije“, manje važno. I Erdogan i Izetbegović sve ovo mogu raditi jer se tome neće usprotiviti ni Čović ni Dodik, baš kao što ni nekad „lijevi jastrebovi“ poput Lagumdžije i Suljagića , nemaju ništa protiv mitingovanja.

Da je opozicija svjesna koliko će problema i boliglave Bosni i Bošnjacima prouzročiti miting u Zetri, ne bi se zadovoljila samo saopćenjima osude, kako su to učinili SDP, SBB i DF, već bi pozvali narod na ulice da demonstriraju protiv takve samovolje kako Bakirove, tako i Erdoganove.

Jer miting u Zetri, ma šta se na njemu govorilo i ma ko na njemu bude bio prisutan, notorni je dokaz da bi bošnjačka nacionalna elita, nolens volens, zbog sitnog šićara – šake turskih para, i bez agresije podijelila Bosnu!

Ovdje još ostaje samo dilema da li bi ovo aminovao Alija Izetbegović. Mislim da ne bi i za to imam iskustvo iz prve ruke. Naime, odmah poslije rata molili su me neki sandžački (posvađani) lideri da im utanačim prijem kod Alije. Kad sam mu rekao ko ga želi posjetiti i odakle je, odbio je prijedlog s obrazloženjem da nije dobro da se on miješa u sandžačke političke prilike. „Vidi kako se osjećamo što se Tuđman miješa nama u politiku Hercegovini“, rekao je.