hamburger-icon

Kliker.info

Nebojša Radmanović: Usvajanje potpuno novog ustava izazvalo bi potrese u BiH

Nebojša Radmanović: Usvajanje potpuno novog ustava izazvalo bi potrese u BiH

21 Decembra
21:11 2007

Usprkos najvećoj političkoj krizi od završetka rata, godina na izmaku, po ocjeni srpskog člana Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića, nije bila tako loša za Bosnu i Hercegovinu. U razgovoru za Večernji list predsjednik Radmanović ističe značaj parafiranja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, ali priznaje da se moglo napraviti i više. Pritom ne umanjuje ni odgovornost državnog Predsjedništva. U intervjuu našem listu govori i o problemima u vanjskoj politici, odrazima kosovske krize, napadima na Milorada Dodika, odnosima s hrvatskim predsjednikom Mesićem i predstojećim razgovorima o ustavnim promjenama.

VL: Je li protekla godina "izgubljena" za BiH, kako to mnogi tvrde?  
RADMANOVIĆ: Nije 2007. bila izgubljena godina za BiH. Točno je da je u mnogim segmentima mogla biti znatno bolja, ali sama činjenica da smo parafirali Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju znači da ovu godinu nismo izgubili. Druga je stvar što se uvijek više ističu negativne od pozitivnih strana. Uostalom, na kraju ove godine došlo je do nekih vrlo krupnih dogovora koji će sigurno obilježiti i godinu u cjelini.

VL: Koliko su ti uspjesi o kojima govorite plod rada domaćih političara i institucija, a koliko nastojanja međunarodne zajednice, pritisaka ili ustupaka?  
RADMANOVIĆ: I jedno i drugo, jer ne može jedno bez drugog. Moram kazati da ne vidim da je Europska komisija napravila neke posebne ustupke BiH. Naprotiv, ja pripadam onima koji su smatrali da je EU još početkom ove godine trebala napraviti ustupke BiH da bismo mi i cijeli Zapadni Balkan potpisali Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, jer je moje duboko uvjerenje da bismo tako svi brže napredovali. To nije prihvaćeno, ali eto, danas imamo paraf i to zahvaljujući domaćim političarima i jednom broju međunarodnih predstavnika, predvođenih Miroslavom Lajčakom, koji su bili spremni pomoći BiH. Ne mislim da svi međunarodni predstavnici ovdje rade u interesu BiH i pomažu BiH, iako bi to trebali raditi.

VL: Možete li biti konkretni? Tko su ti međunarodni dužnosnici koji nisu bili spremni pomoći BiH?  
RADMANOVIĆ: Nemoguće je tu biti direktan, jer vrlo je teško doći do njih osobno i reći taj je radio protiv BiH. Međutim, ne mogu se oteti dojmu da ne daju svi međunarodni predstavnici isti doprinos nastojanjima da se pomogne BiH na njezinu putu prema EU. Ja nisam za to da oni odlučuju umjesto nas, ali jesam za to da nam pomognu.  

VL: Što je Predsjedništvo BiH napravilo u ovoj godini i što je trebalo napraviti, a nije?  
RADMANOVIĆ: Predsjedništvo dobro radi u sklopu svojih ustavnih ovlasti. Ono o čemu se Predsjedništvo ne slaže, a što više izlazi u javnost, naši su različiti pogledi na prošlost, pa i na budućnost BiH. Pritom ne mislim da put prema EU, jer smo tu jedinstveni, već na način unutarnjeg organiziranja BiH. Na žalost, te stvari koje nisu ustavna zadaća Predsjedništva više dolaze do izražaja, pa izgleda da je Predsjedništvo institucija u kojoj nema jedinstva. Ipak, treba znati da je Predsjedništvo napravilo sve svoje ključne poslove koje je trebalo napraviti. Neke s manje, neke s više uspjeha, ali ih je napravilo. Nekoliko nadglasavanja kojih je bilo nešto su sasvim normalno i to se može dogoditi. Predsjedništvo ima tri ključne ovlasti: vanjsku politiku, obranu i koordinaciju, na kojoj smo najmanje radili.

VL: U jednoj od te tri ovlasti, vanjskoj politici, Predsjedništvo je najavljivalo značajne iskorake. No, u proteklih godinu dana napravljeno je vrlo malo, izuzmemo li smjenu nekolicine veleposlanika i problematičnu odluku o zatvaranju triju diplomatsko-konzularnih predstavništava?  
RADMANOVIĆ: Pretpostavljam da ste tu djelomično u pravu. Mnogo se radilo na tome, a je li se napravilo, to je pitanje. Predsjedništvo se svakodnevno bavi vanjskom politikom i u ovom trenutku postoji inicijativa za dogradnju smjernica za provedbu vanjske politike BiH koje smo naslijedili od prošlog saziva Predsjedništva. Također, postoji zahtjev Ministarstvu vanjskih poslova da se napravi cjelovita analiza DKP mreže i nedavno smo dobili taj materijal od MVP-a, tako da ćemo se moći odrediti dugoročno gdje možemo otvarati, a gdje zatvarati diplomatska predstavništva. Vanjska politika je, na žalost, prisutna u javnosti od slučaja do slučaja, i to uglavnom ekscesnih. Predsjedništvo se mora suštinski baviti vanjskom politikom. Ono što izaziva najviše problema nije sama vanjska politika koja se vodi, jer ona je manje-više jasna, nego ponašanje nekih veleposlanika koji ne predstavljaju BiH onakvom kakva ona jest, već onakvom kakva se njima sviđa. To se može popraviti stalnim radom u DKP mreži i izborom najboljih kadrova, što opet nije uvijek slučaj.

VL: Zašto Predsjedništvo bira kadrove koji nisu najbolji, kako sami kažete?  
RADMANOVIĆ: Postoji sporazum o nacionalnoj raspodjeli mjesta u diplomatsko-konzularnim predstavništvima i po mome mišljenju on je, u najvećem dijelu, dobar. Za kvalitetu prijedloga veleposlanika odgovara prvenstveno onaj tko je predlagač, odnosno gospodin Silajdžić za bošnjačke, gospodin Komšić za hrvatske i ja za srpske kadrove. Točno je da sva tri člana Predsjedništva glasuju o svakom kandidatu i mene mnogi pitaju zašto sam glasovao za smjenu veleposlanica Lidije Topić i Darije Krstičević, kad sam izjavljivao da su one dobro radile svoj posao. I to je točno, jer ja i danas smatram da su one kvalitetno obavljale veleposlanički posao. Međutim, ja poštujem prijedlog onoga tko je zadužen za ta kadrovska mjesta, u ovom konkretnom slučaju gospodin Komšić. U protivnom, kada bih ja osporavao njegov prijedlog, on bi mogao osporavati bilo koji moj sljedeći prijedlog, a rezultat toga bio bi da BiH nema DKP mrežu.

VL: Možemo li sljedeće godine očekivati konkretne korake i cjelovitu akciju kada je u pitanju racionalizacija i uopće reorganizacija diplomatske mreže BiH?  
RADMANOVIĆ: Možemo. Ministarstvo nam je dostavilo izvješće o stanju s prijedlozima mjera. Članovi Predsjedništva imat će raspravu 27. prosinca i odrediti se o tome. U javnosti se mnogo priča o tome imamo li mi puno ili malo diplomatskih predstavništava u svijetu. Moje je mišljenje da male zemlje, poput BiH, moraju imati više predstavništava. Naravno, postoji pitanje racionalizacije, odnosno treba li na jednom relativno malom prostoru imati veleposlanike u svim zemljama. Generalno gledano, mi trebamo imati više veleposlanstava. Trebamo imati veleposlanstva u svim zemljama EU, kao i u zemljama koje važe za velike svjetske sile. Također, trebamo racionalno, nerezidentno, pokrivati jedan broj zemalja i pritom voditi računa o ekonomskoj i svakoj drugoj suradnji. O nekim stvarima, kao što  je zatvaranje jednog broja veleposlanstava, na žalost, ne možemo postići konsenzus.

VL: Koliko su odnosi unutar Predsjedništva, pa i otvoreni sukobi članova toga tijela, narušili ugled BiH u svijetu?  
RADMANOVIĆ: Onaj tko misli da tri člana Predsjedništva potpuno isto misle i da neće biti nesporazuma, doista živi u iluziji. Različiti su pogledi na prošlost i budućnost i to se odražava na naš rad. Usto, mi dolazimo iz različitih političkih opcija koje imaju različite programe, i to je mogući izvor nesporazuma. Usprkos tome, nesporazumi su bili minimalni i mislim da je Predsjedništvo u ovih godinu dana dobro radilo svoj posao. U Ustavu je jasno definirano kako Predsjedništvo funkcionira, gdje treba konsenzus, koliko se puta glasuje i kakva je zaštita interesa onih koji su preglasovani. Zaštitu entitetskog interesa sam ja jednom koristio u ovih godinu dana, a bio sam preglasovan četiri-pet puta. Osim o ustavu, i o procjeni člana Predsjedništva ovisi hoće li svaki put pokretati to pitanje. Mislim da je rješenje u strpljivom i upornom dogovaranju. Nesporazumi koje smo mi imali nisu se pretvorili u stalni sukob u Predsjedništvu.

VL: Hoće li se rješavanje statusa Kosova i ishod predsjedničkih izbora u Srbiji odraziti na BiH?  
RADMANOVIĆ: Ne želim da se to dogodi i nadam se da se neće dogoditi. Stav Predsjedništva BiH o Kosovu potpuno je jasan i iskristaliziran prije nekih deset mjeseci. Taj stav je da je Kosovo unutarnja stvar nama susjedne zemlje i da se to pitanje po svaku cijenu treba riješiti dogovorom i bez velikih sukoba. Smatram da je to dobar stav za BiH. Nadam se da će tako i završiti razgovori o budućnosti Kosova, bez obzira na to što ima različitih najava. Vjerojatno je vrlo važno i kako će završiti predsjednički izbori u Srbiji. Smatram to unutarnjim srbijanskim pitanjem i uvjeren sam da će građani Srbije izabrati najboljeg kandidata. Moja stranka, SNSD, podržava gospodina Tadića, i to je rezultat starog partnerskog odnosa SNSD-a i Demokratske stranke.

VL: Kako ćete se postaviti ako se pred Predsjedništvom pojavi inicijativa za priznavanje eventualne nezavisnosti Kosova?
RADMANOVIĆ: Ne znam tko bi podnio takvu inicijativu, ali BiH ne može u ovom trenutku priznati nezavisno Kosovo, ako takva odluka bude donijeta izvan Vijeća sigurnosti UN-a. Ako odluka bude u Vijeću sigurnosti, onda je to drugo pitanje i nije posebno problematično. No, ako bude jednostrano proglašenje nezavisnosti i zemlja po zemlja budu priznavale tako proglašenu kosovsku nezavisnost, BiH to neće napraviti. Ja ne mogu glasovati za to i takvo priznanje, pa samim time nema ni odluke Predsjedništva o priznavanju nezavisnosti Kosova. Nadam se da oni koji smatraju da je potreban mir u Europi neće pritiskati BiH da napravi takvo što, te da će i u BiH biti dovoljno pameti da iznutra ne bude pritisaka za priznavanje Kosova.

VL: Što očekujete od predstojećih razgovora o ustavnim promjenama? U kojem smjeru bi ti pregovori trebali ići?  
RADMANOVIĆ: Travanjski paket je, na žalost, mrtav. SNSD ima stav o potrebi federalizacije BiH, a ako dobro shvaćam, predstavnici relevantnih hrvatskih stranaka također imaju jasan stav o federalnoj BiH. Teško je reći kako će završiti razgovori o ustavnim promjenama, ali oni će početi od različitih mišljenja, na jednoj strani stranaka s bošnjačkim predznakom koje se protive federalizaciji, i s druge strane, hrvatskih i srpskih stanaka koje se zalažu za federalizaciju zemlje. Kako su sada stvari postavljene, Predsjedništvo u tim pregovorima neće imati neku ulogu, iako može imati. To je najvažniji posao pred BiH i moja poruka je da ne treba žuriti i taj proces ne treba izazvati više sukoba nego što ih danas imamo. Ustav traje dugo godina i njega treba dogovorom strpljivo doraditi. Moje je mišljenje da osnova svih razgovora treba biti sadašnji Ustav, jer on je nešto što nudi dogovor o BiH. Početi od početka, raditi potpuno novi ustav, značilo bi izazivanje potresa koji
BiH ne trebaju.   Dejan Jazvić (VL)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku