hamburger-icon

Kliker.info

Muharem Bazdulj : Sarajevo kao uvrijeđena mlada

Muharem Bazdulj : Sarajevo kao uvrijeđena mlada

15 Aprila
19:20 2014

Bazdulj2Igor Mandić, rodonačelnik moderne jugoslovenske kolumnistike, dao je najbolju definiciju ovog zavodljivog, a od mnogih zavidljivih i prezrenog žanra: jedna teza, dva primjera, tri kartice. (Takozvane šlajfne, odnosno tri stranice od po trideset redova, sa šezdeset slovnih znakova u svakom redu; u našem digitalnom vaktu to bi se reklo 5.400 karaktera, i zbilja, to je i prostor koje zauzimaju kolumne u Oslobođenju.)

Piše : Muharem Bazdulj (Oslobođenje)

Navodim je ovdje skoro prološki, jer se u sarajevskom javnom životu često učini kako se političari i drugi donosioci odluka zapravo trude da dupliranjem gluposti u kratkom vremenskom periodu olakšaju posao kolumnistima dokazujući im da su teze koje su im se poslije prvog primjera možda učinile nategnutim zapravo savršeno ispravne. Tako nam je i ovo rano proljeće donijelo dvije posve komplementarne ilustracije dominantnog osjećanja u sarajevskoj javnosti, osjećanja koje bismo mogli prozvati sindromom uvrijeđene mlade.

Krenimo redom. Najprije je sarajevsko Gradsko vijeće mjesec-dva uoči šestog aprila kao Dana grada Sarajeva odlučilo da Milana Bandića, zagrebačkog gradonačelnika, proglasi počasnim građaninom Sarajeva. Bandić je rođen u Bosni i Hercegovini, što bi se reklo rado je viđen gost ovdje, i ta odluka nakon što je donesena nije nigdje potencirana kao sporna. Nije Bandiću, naravno, kako se to kaže “maslo za ramazana”, tip je klasični populista, namazan svim bojama, ali opet to ne izlazi iz klasičnih političarskih okvira. Čovjek, realno, nije teški negativac, naročito u poređenju sa ovdašnjim političkim ajkulama. Onda je Bandić, međutim, dao intervju za Al Jazeeru Balkans, a u tom je intervjuu izrekao i sljedeću frazu: “Bosna i Hercegovina kao demokratska zemlja tri konstitutivna naroda i, nadam se, uskoro i tri entiteta, da svatko ima mogućnost da izabere svoje predstavnike.” Ova izjava je bila dovoljna da se desi bizarni incident vjerovatno nezabilježen u globalnoj istoriji “počasnih građanstava”: Bandiću je “titula”, naime, oduzeta prije nego ju je i dobio. Mediji su nas donedavno znali izvijestiti kako bi pojedine njemačke varošice poslije pet-šest decenija od dodjele simbolički oduzele Hitleru “počasno građanstvo”, ali je sarajevsko oduzimanje još uvijek nedodijeljene počasti veličanstveno originalno u svojoj bedastoći. S tim što je, naravno, Hitler – Hitler, dok je Bandić nastradao pomenuvši javno da se nada reformi bh. ustava u pravcu u kojem tu reformu želi i zamišlja najmanje nekoliko stotina hiljada državljana Bosne i Hercegovine te valjda više od 99 posto stanovnika njegovog užeg (zapadnohercegovačkog) zavičaja. Taj je rasplet nerealan i po svoj prilici se neće desiti, ali o njemu kao o potencijalnom rješenju već godinama trube silni političari, eksperti i analitičari, pa je nejasno zašto se na Bandića digla kuka i motika, kao da je, u najmanju ruku, poricao genocid u Srebrenici?! (Usput, nakon što je u SO Srebrenica već bila pokrenuta inicijativa da se Bandiću oduzme i “počasno građanstvo” ovog grada, prijedlog je naprasno povučen, pa je ova budalaština ostala ekskluzivno sarajevska.)

Nekako paralelno sa slučajem Bandić, sa mjesta šefa stručnog štaba Fudbalskog kluba Sarajevo smijenjen je Robert Jarni. Ekipa sa portala Poskok instantno je izbacila duhovitu foru da je i Jarni garant negdje izjavio da je za treći entitet. Nisu ni slutili koliko su bili u pravu “linkujući” rukovodstvo Fudbalskog kluba Sarajevo i upravu istoimenog grada. Rukovodstvo je kao Jarnijevog nasljednika najprije dovelo Ljupka Petrovića, jednog od najtrofejnijih klupskih trenera s jugoslovenskih prostora. Napravili su oko toga i priličnu medijsku pompu. I mada je de facto Petrović već preuzeo poziciju, prije nego je stvar ovjerene de iure, prije nego je ugovor potpisan, na internetu je osvanula dvadeset i kusur godina stara fotografija Ljupka Petrovića sa Željkom Ražnatovićem Arkanom i Petrovićev angažman je otkazan. Neki kažu da je riječ o foto-montaži, no ta me mogućnost ovdje ne zanima.

Uzmimo, argumenti causa, da je fotografija nedvojbeno autentična. Ako je autentična, ona je morala da nastane u vrijeme kad je Petrović bio šef stručnog štaba Crvene zvezde, a Arkan vođa navijača. Govorimo, dakle, najkasnije o ljetu 1991. godini, jer je u drugoj polovini te godine Petrović već bio u španskom Espanyolu, dok je 1992, kad počinje rat u BiH, u urugvajskom Penarolu. Zbog te fotografije moguće je zamisliti da se u Hrvatskoj razvije otpor prema Petroviću (1991. godine, naime, Arkan već ratuje u Hrvatskoj). Petrović je, međutim, 2008. najnormalnije vodio NK Croatia iz Sesveta. U doba kad je predvođena Petrovićem Zvezda osvojila Kup evropskih šampiona, ta je titula u Sarajevu tako bučno proslavljena, da je čak i Radovan Karadžić, na konferenciji za štampu, izjavio da je, eto, ranije možda i neutemeljeno izjavljivao da u Sarajevu vlada antisrpska atmosfera. A kad smo kod Karadžića, hoće li u Sarajevu podijeliti otkaze svima koji su se nekad slikali s njim (i drugim zločincima sličnog kalibra, što prije, što poslije njihovih nepočinstava)? Slutim da bi ponajviše otkaza bilo među prilično uglednim svijetom.

Ima u svakom školskom razredu, u svakoj “raji”, neka osoba koja se lako ljuti i vrijeđa, pred kojom se ne smije grublje šaliti ili podizati glas, jer je, eto, on ili ona osjetljiv, odnosno osjetljiva. Dosadni su i naporni ti likovi u čijem društvu uvijek moraš da hodaš po jajima. Takvi po pravilu, kao u onoj evanđeljskoj paraboli, u tuđem oku vide trun, a u vlastitom ne vide ni brvno. Eh, kako bi samo zanimljivo bilo kad bi silne sarajevske “moralne vertikale” na sebe same primijenile kriterije koje primjenjuju na “dušmane”…

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku