Kliker.info

Kad kao dijete učiš da igraš šah, odnosno kad pamtiš pravila kako se figure kreću, postoji potez čije postojanje te kao početnika neobično veseli pa si sklon da ga praviš i kad treba i kad ne treba.Taj potez je rokada. Teoretski, rokada je potez čiji je cilj da se zaštiti kralj. Smije se načiniti samo jednom u toku partije i jedini je potez prilikom koga se pomjeraju dvije figure, a računa se kao jedan.

Nećemo se ovdje sada baviti šahovskom pedagogijom, rokada je uvedena tek kao ilustracija navade da se, makar šah u posljednje vrijeme bio sve manje popularan, u političkoj analitici šahovske metafore vrlo frekventno koriste. Ponekad se, međutim, šahovske metafore koriste čak i pogrešno.

Kad, recimo, političar koji je u nekoj zemlji predsjednik (odnosno premijer) odluči da promijeni poziciju pa da postane premijer (odnosno predsjednik) to nije rokada osim ako i dotadašnji premijer (odnosno predsjednik), manje-više istovremeno ne pređe u fotelju predsjednika (odnosno premijera).

U tom kontekstu, kad Erdogan pređe s jedne pozicije na drugu, to nije rokada, dočim kad Putin i Medvedev promijene mjesta, to rokada jeste.

Pobjeda Aleksandra Vučića, aktuelnog premijera Vlade Republike Srbije, na prekjučerašnjim predsjedničkim izborima neće označiti rokadu osim ako (što je vrlo nerealno) idući premijer Srbije ne postane aktuelni predsjednik Tomislav Nikolić. Lažne i nepotpune rokade su na političkoj sceni, naime, mnogo češće od pravih. Posljednjih dana i nedjelja, međutim, po kuloarima se najavljuje jedna prava, makar i prilično neobična, rokada na političkoj sceni Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.

Ako se ona zaista desi, moglo bi mnogo toga da se promijeni. Po tim najavama, na izborima u oktobru naredne godine, aktuelni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik kandidovaće se za poziciju srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, dok će aktuelni srpski član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić biti kandidat za predsjednika Republike Srpske.

Ne postoje, naravno, garancije ni da će Dodik, ako bi bio kandidat za člana Predsjedništva, pobijediti, niti da bi Ivanić zasigurno bio izabran za predsjednika Republike Srpske, mada bi obojica, po svoj prilici, bili favoriti. Ono što ovu rokadu već na prvi pogled čini neobičnom jest to što se u slučaju političkih rokada po pravilu radi o političarima iz iste političke opcije i što je rokada plod internog dogovora.

Nasuprot tome, Dodik i Ivanić su, makar nominalno, ljuti politički protivnici. Ipak, postoje indicije da bi, makar prešutno, ovakva rokada mogla odgovarati obojici i da je zamislivo da je obojica priželjkuju. Najprije, Dodik po Ustavu ne može treći put zaredom biti predsjednik Republike Srpske. Teoretski bi mogao da cilja na poziciju entitetskog premijera, ali i to je bio već više puta i to bi, objektivno gledano, za njega bio korak unazad. Bez Dodika, i sa Igorom Radojičićem kao gradonačelnikom Banje Luke, SNSD objektivno nema političara koji bi bio kalibar da garantuje sigurnu pobjedu nad Ivanićem. Uostalom, Željka Cvijanović koja bi “formacijski” bila logičan protivkandidat jednom je već poražena u direktnom srazu sa Ivanićem.

Takođe, u cijeloj priči oko 9. januara, Ivanić je igrao “tvrdo i patriotski”, pa ga Dodik ne može rušiti svojim omiljenim argumentima kojima ruši SDS-ove kadrove. Sam Dodik pak svoj legitimitet najlakše može braniti direktno izabranom pozicijom, a to je pozicija člana Predsjedništva. Čak i ako ne zaboravimo da bi idući predsjednik Vijeća ministara trebao biti Srbin, vrijedi se prisjetiti da Dodik nikako ne može biti siguran da će u parlamentarnoj većini na nivou države biti SNSD. Najbolji garant za takav ishod bi zapravo bio njegov izbor za člana Predsjedništva. U tom slučaju bi mogao, recimo, da se izbori za to da na čelu Vijeća ministara eventualno bude Željka Cvijanović, a ne, recimo, Mirko Šarović, Vukota Govedarica ili Dragan Mektić.

Takođe, i Dodikovim odnosima s međunarodnom zajednicom pomogao bi njegov izbor u Predsjedništvo BiH. Ne bi zasigurno ostalo neprimijećeno da on time daje legitimitet centralnim organima vlasti koje je svih ovih godina volio da nipodaštava. Nezadovoljnicima u svom biračkom tijelu, koji bi ga možda optuživali da prečesto ide u “Teheran” bi lako prodao priču da samo on može da zaštiti interese Republike Srpske u osinjem gnijezdu. I tu već dolazimo do pitanja, ako bi Milorad Dodik sjedio u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine – s kim bi sjedio.

Po Ustavu, članovi Predsjedništva mogu uzastopno biti birani u dva mandata. U tom smislu, Bakir Izetbegović se na izborima naredne godine neće moći kandidovati za bošnjačkog člana Predsjedništva. Što se hrvatskog člana Predsjedništva tiče, tu se isto naslućuje mogućnost za ozbiljnu igranku. Draganu Čoviću ovo jest drugi mandat, ali nije drugi uzastopni te je logično očekivati njegovu kandidaturu i dogodine.

Ono što Čovića muči jest činjenica da poslije četiri godine pauze, i Željko Komšić ima pravo da se ponovo kandiduje, a bez promjene Izbornog zakona, koja je, kako vrijeme ide, sve manje izvjesna, on nema nikakvu garanciju da će da trijumfuje. Situacija je, dakle, krajnje otvorena, a detaljniju analizu bošnjačkog i hrvatskog političkog fronta, kad je o izboru članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine riječ, sačuvajmo za neke buduće tekstove.