Kliker.info

Protekle tri-četiri nedjelje boravim u Skoplju na nekoj književnoj rezidenciji. Zanimljivo je iz ovdašnje perspektive bacati pogled kao sjeveru i sjeverozapadu. Makedonija se najprije s početka devedesetih najbezbolnije izvukla iz raspada zajedničke države, a onda su problemi oko imena s Grčkom te sve snažnije međuetničke trzavice između Makedonaca i Albanaca prekinuli jednu uzornu tranziciju, dotad praktično usporedivu sa slovenačkom.

Piše : Muharem Bazdulj (Oslobođenje)

Težak zastoj u euroatlantskim integracijama bio je naveo dugo vladajuću partiju VMRO da počne da razmišlja o alternativnim scenarijima. Iako teoretski nikad nije odustala od EU i NATO-a, VMRO je u praksi počela do koketira sa drugim velikim igračima te su zapadne zemlje stale iza opozicije koju su predvodili socijaldemokrati sa Zoranom Zaevom na čelu.

Na posljednjim parlamentarnim izborima, socijaldemokrati su prošli nešto slabije od VMRO-a, ali su imali bolji koalicioni potencijal kad je riječ o albanskim partijama. Nakon mnogo peripetija, uspjeli su preuzeti vlast i Zaev je postao premijer. Ključni test za novu vlast bili su lokalni izbori održani prošlog vikenda. Na njima je VMRO maltene pobrisan sa političke mape. Dovoljno je bilo da izgube vlast na nekoliko mjeseci da im se moć sruši kao kula od karata.

Bosnu i Hercegovinu i Makedoniju često su međusobno uspoređivali. Postoje tu, naravno, neke sličnosti, ali postoje i znatne razlike. Ključna razlika je u tome da se u Makedoniji vlast dijeli između dvije, a u Bosni i Hercegovini između tri etničke zajednice.

Takođe, procenti etničke zastupljenosti su različiti, mada je Makedonija uspjela čak i da nadmaši BiH kad je riječ o problemima sa popisom stanovništva. U BiH se javio problem kod metodološke obrade prikupljenih podataka, dok u Makedoniji popis uopšte nije sproveden do kraja. Proteklih dana, međutim, pala mi je na pamet analogija za koju se ne sjećam da ju je dosad iko potencirao, a koja mi djeluje dosta zahvalno za analizu. Nakon što mi je ideja pala na pamet, pa sam krenuo sa istraživanjem, nivo podudarnosti me skoro frapirao.

A ideja je ovo: Makedoniju ne treba uspoređivati sa cijelom BiH, nego sa Federacijom BiH. Pazite, i Makedonija i FBiH imaju nešto malo više od dva miliona stanovnika. Takođe, u obje postoji etnička šarolikost gdje većinska grupa (Makedonci odnosno Bošnjaci) ima oko 70 posto stanovništva, a manjinska (Albanci odnosno Hrvati) oko 25 posto. U oba slučaja manjinska grupa ima teritoriju na kojoj je većinska i na kojoj u praksi nesmetano drži vlast, međutim ta teritorija nema pravni status “entiteta”. Politika manjinske grupe u suštini se gotovo u cijelosti svodi na pokušaj da se što više približe cilju stvaranja svoje “administrativne jedinice”.

Ovdje već dolazimo do vrlo konkretne i praktične dnevne politike. Uspon makedonskih socijaldemokrata započinje u trenutku kad oni postaju poželjniji partner albanskim političkim partijama. Iz makedonske “patriotske javnosti” u tom smislu ih optužuju za prevelike ustupke, s tim što mi još uvijek ne znamo koliko u tim optužbama ima istine. Teško je povjerovati da Zaev želi Albancima dati njihov “entitet”. Logičnije djeluje pretpostavka da on misli kako je status quo za Makedoniju najopasnije stanje te da želi stvar pomjeriti s mrtve tačke, a kad je riječ o euroatlantskim integracijama. Reklo bi se da mu se čini da kratkoročno popuštanje donosi dugoročnu dobit. Kad je riječ o lokalnim izborima, kalkulacija mu se isplatila, no tek treba vidjeti koliko će mu se isplatiti u vezi s važnijim ciljevima.

U osvit bosanskohercegovačkih izbora naredne godine, ovdje ima stvari koje bi mogle biti poučne. Kako sada stvari stoje, u hrvatskom biračkom tijelu, gotovo je izvjesno da će HDZBiH, odnosno Dragan Čović pokupiti lavovski dio glasova. Mnogo je nejasnije kako će se kretati izborno klatno unutar bošnjačkog biračkog tijela. Ipak, sa priličnom sigurnošću može se pretpostaviti da neće biti apsolutnih pobjednika ni apsolutnih poraženih, a to je situacija koja će da odgovara Čoviću i HDZ-u.

Oni će, naime, biti u mogućnosti da za saveznika izaberu onog partnera koji će biti blagonakloniji prema njihovim zahtjevima. S tim u vezi, međutim, naročito u dugoročnom kontekstu, postoje i ozbiljne diferencijacije između Makedonije i Federacije BiH. Naime, demografski gledajući, očita je tendencija da procenat Albanaca u stanovništvu Makedonije raste, pa i to daje snagu njihovim argumentima. Drukčije stoje stvari kad je riječ o Hrvatima u Federaciji BiH. U tom smislu, u dijelu bošnjačke političke javnosti postoje oni koji se vode devizom: “Vrijeme radi za nas”. Ali iz te perspektive situaciju komplikuje širi geopolitički okvir, kao i politike rukovodstva Republike Srpske.

Zato bi bilo moguće braniti i tezu da je krajnje vrijeme da se dođe do nekog internog dogovora, da se iziđe iz pat-pozicije kad je riječ o euroatlantskim integracijama i da je neodgovorno odugovlačiti opstanak statusa quo. Naposljetku, u svim ovim paralelama i analogijama, ne treba zaboraviti jednu već naznačenu stvar: džaba bi Zaevu bila koncilijantnost u odnosima prema Albancima da prije toga nije dobio podršku onoga što se naziva međunarodna zajednica, a pod čim se u pravilu podrazumijeva Zapad, odnosno EU i NATO. O tome u BiH valja možda još i više voditi računa.