hamburger-icon

Kliker.info

Muharem Bazdulj : Geografija pobune ,sjever, sjeverozapad

Muharem Bazdulj : Geografija pobune ,sjever, sjeverozapad

11 Decembra
06:21 2012

Piše : Muharem Bazdulj (Oslobođenje)

Ljubljana, šesti decembar, četvrtak uveče, deset do ponoći. Stojim s društvom u centru, na obali Ljubljanice. Hladno je, sigurno ispod nule, no obje obale su pune ljudi. U kafanskim baštama je mnoštvo grijalica, na tezgama se toči kuhano vino.

Gužva se ipak polako smanjuje. Prije dvadeset minuta, u pola dvanaest, kao po komandi, muzika iz zvučnika vani je drastično stišana. Dotad su klinci plesali uz ritmove Boba Marleya, a sada se muzika jedva čuje iz unutrašnjosti lokala. Danas je Sveti Nikola, ali i sedamdeseti rođendan Petera Handkea. Ljudi se, kažem, polako razilaze. U jednom trenutku ugledam znanca: Andreja Košaka, režisera. Pozdravljamo se, a on me pita: Jesi to došao da gledaš revoluciju? Odgovaram mu da sam tu drugim povodom, a on nastavlja: Ne šalim se, ovo je ozbiljno, ovo će sada da krene, stvari u ovom dijelu svijeta uvijek počinju od Slovenije.

Košak odlazi, a ja razmišljam: Ne znam za uvijek, ali raspad Jugoslavije jest počeo od Slovenije. Nakon što je Slovenija proglasila nezavisnost, sanjar Peter Handke se oprostio od Devete zemlje. Prošlo je od tada jedva malo više od dvadeset godina, a kod povlačenja crte sve se češće postavlja pitanje: Je li vrijedilo? Na prvi pogled, svakodnevni život u Ljubljani je još idiličan. Grad je ukrašen kao kulisa nekog holivudskog božićnog "feel-good" filma. Ipak, onaj klasični turistički lakmus u formi razgovora s taksistima ukazuje na visok nivo nezadovoljstva. Formulacije su očekivane: političari su lopovi, običan narod je gladan; stalno imamo neke izbore, a izbori služe da se operu pare; mala smo mi država da imamo i predsjednika i premijera, šta će nam uopšte predsjednik, šta će nam predsjednički izbori; sve je otišlo do vraga kad smo uveli euro; kilo hljeba dva i po eura, kirija za dvosoban stan pet stotina eura, struja skupa, režije skupe, ako muž i žena oboje imaju platu od po hiljadu eura jedna im dođe samo za kiriju i režiju, a od druge žive. Slušam taksiste i uglavnom klimam glavom. Kad pitaju kako je u Bosni, kažem: Puno gore nego kod vas. Kod nas su plate više nego duplo manje, političara imamo puno više, a u odnosu na prosječnu platu u BiH, primanja su im mnogo veća nego kod njihovih kolega u Sloveniji, nezaposlenost da i ne pominjem. Dobro, reći će taksista, ali su vam i cijene niže. To je tačno, kažem, tu ćemo se lako složiti: Sve bi bilo lakše kad bi plate bile slovenačke, a cijene bosanske.

Nakon što sam najveći dio sedmice proveo u Ljubljani, za vikend, po povratku u Sarajevo, iščitavam po medijima komentare i analize "podalpske revolucije". Nazivajući ove proteste "osvešćenom pobunom", Svetlana Slapšak pojašnjava zašto pominje "osvešćenost" i kaže ovako: "Teško je naći bolji termin za pobunu koja ruši neke interne slovenačke stereotipe i tipska ponašanja, i istovremeno neke stereotipe o Sloveniji i njenom društvenom i kulturnom ustrojstvu. Bar dva ključna elementa govore tome u prilog: jedno je necenzurisano korišćenje nedavne istorije pobuna na Balkanu, pre svega beogradske pobune u zimu 1996-7. Plakat kojim je najavljen pad mariborskog gradonačelnika je neposredni citat plakata protiv Slobodana Miloševića sa tekstom ‘Gotov je!’, ovoga puta u dijalekatskom mariborskom obliku – ‘Gotof je’. Isti vizualni dizajn se zatim pojavio po drugim mestima i sa drugim likovima. (…) Drugi ključni element je prevazilaženje lokalizma, fenomena koji se teško razume izvan Slovenije." Antropologinja Vesna V. Godina, s Filozofskog fakulteta u Mariboru, s kojom su ovih dana razgovarali i novinarka Jutarnjeg lista i novinar (zagrebačkih) Novosti ima svoje tumačenje "prevazilaženja lokalizma", odnosno razloga zašto su se i Ljubljančani pridružili Mariborčanima u protestima. Maribor je specifičan slučaj u Sloveniji; Evropska unija od Slovenije je napravila svoje zaleđe, svoj hinterland, dio tog procesa je bilo uništenje autohtone industrije, a Maribor je u Sloveniji bio takav industrijski centar. Ljubljana, nasuprot tome, nije industrijski, nego birokratski grad. Profesorica Godina potencira: "Zato će Maribor problematizirati sasvim konkretna pitanja, a Ljubljana neke političke principe."

Slovenačko nezadovoljstvo dio je, naravno, mnogo šireg kompleksa. Čini mi se da se, makar u simboličkom smislu, mariborska i ljubljanska paradigma mogu primijeniti i na bune i proteste na širem evropskom prostoru. Postoje tu i autentični revolt i pubertetska prenemaganja, a autentični revolt se između ostalog prepoznaje po problematiziranju sasvim konkretnih pitanja. Možda je ovo moje razmišljanje donekle potaknuto i jednom promjenom u Ljubljani koja me se privatno tiče: Knjigarna Behemot, moja omiljena ljubljanska knjižara, nije više u ulici Židovska Steza. Lijepa mala knjižara sa sjajnim izborom knjiga na engleskom bila je moja redovna destinacija kad god sam u Ljubljani. Ime je, naravno, dobila po mačku iz romana "Majstor i Margarita", romanu koji, između ostalog, govori o oportunizmu intelektualaca. Vrtili su mi se u glavi neki motivi iz "Majstora i Margarite" dok sam mislio o intelektualcima koji danas hvale samoupravljanje i socijalnu pravdu, a prije dvadeset godina su se kleli u demokratiju i liberalni kapitalizam, glasno uvjeravajući sve oko sebe da je i Jugoslaviji i samoupravljanju mjesto na smetljištu istorije, intelektualcima koji uvijek razmišljaju oportuno i pragmatično, koji uvijek – kako u jednom stihu reče Miljenko Jergović – imaju odgovor koji većina želi čuti.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku