hamburger-icon

Kliker.info

Muhamed Filipović : Kuda ide hrvatska politika

Muhamed Filipović : Kuda ide hrvatska politika

21 Marta
15:45 2010

Piše : Muhamed Filipović (NN)

Prije osam mjeseci pisac ovih redova, pišuć u povodu iznenadne ostavke bivšeg premijera hrvatske vlade Ive Sanadera, tačno je definirao osnovne razloge njegove ostavke i ukratko predvidio budući razvoj opće i političke situacije u toj zemlji. Ta da se to ticalo same Hrvatske, a sada, kako najnoviji politički potezi vladajuće stranke i njene koalicione vlade pokazuju, stvar počinje da se tiče i ostalih na Balkanu.

Smatrajući da je unutarnja kriza prebrođena, mada se ona još u punom obimu i nije ni izrazila, a kamoli prevazišla ostavkom bivšeg lidera, ambiciozna premijerka Jadranka Kosor započela je, uz pomoć predsjednika Vlade Slovenije, kampanju preuzimanja liderske pozicije u odnosu na preostale balkanske zemlje (Ptujska inicijativa), predstavljajući se za političku i u pogledu demokratizacije najzreliju demokratsku vladu u regiji, te otvoreno apelirajući na vodeću ulogu koja bi razvoj na Balkanu usmjeravala prema unaprijed oktroiranim ciljevima ulaska u NATO savez i Europsku uniju.

Međutim, bez obzira na momentalno stanje odnosa između Hrvatske i Europske unije i posebno između Hrvatske i Slovenije, koju Hrvatska smatra svojim unutarnjim igračem u Europskoj uniji, a sa kojim je Kosorova očigledno načinila neki dil, samo se nezna još čimeće Hrvatska platiti tu uslugu, stvari ni izdaleka ne stoje tako kako umišlja gospođa Kosor, pa i ostatak hrvatskog političkog establiš menta.

Zabludu o sposobnosti za vodeću ulogu dijeli vladajuća koalicija, ali i onaj dio hrvatskih političara koji sebe voli naziva ti oporbenim. Svako ko zna kako su se stvari razvijale na Balkanu zadnjih dvadeset godina zna da je Hrvatska imala izuzetno povoljan tretman u odnosu na ostale balkanske zemlje i da je Europa, prije svega zbog činjenice da je Hrvatska postala apsolutno katolička zemlja i pod zaštitom Svete stolice, Hrvatskoj previdjela mnoge stvari zbog kojih je druge zemlje ovog prostora tretirala sa mnogo više strogoće.

Hrvatska je Tuđmanovom ustavnom reformom bitno umanjila građanska i politička prava Srba i sve la ih na status nacionalne manjine i onemogućila im da igraju bilo kakvu značajniju ulogu u budućoj hrvatskoj historiji i politici.Ona nije osuđena ni zbog vojne akcije u Bosni i Hercegovini, a na kraju je Zapad Hrvatskoj omogućio, naoružavajući njenu vojsku, da izvede završni udarac protiv srpskih pobunjenika, sa posljedicom izgona oko 200.000 Srba sa prostora na koji ma su vjekovima živjeli.

Iste te zemlje su previdjele činjenicu da je Hrvatska izvršila stvarnu inkorporaciju bosanskohercegovačkih Hrvata u hrvatsku državu, kao potpunu eradikaciju Srba i Bošnjaka sa teritorije Herceg Bosne, uništavanje svih vjerskih i kulturnih spomenika muslimana i pravoslavaca i stvaranje koncentracionih logora za brojne druge zločine za koje je moralo biti optuženo državno, vojno i političko vođstvo Hrvatske, a što se nije dogodilo.

Štaviše, hrvatski Sabor je izglasao rezoluciju u kojoj se tvrdi da agresije i invazije bosanskohercegovačke teritorije nije bilo, mada to demantiraju i bosanskohercegovački i hrvatski izvori.Pri tome je namjerno previđeno da onaj ko je vršio jedan akt nemože sam o tom aktu presuđi vati. Dakle, postoje mnogi razlozi da se Hrvatska smatra još nezrelom za jednu otvorenu pozitivnu i demokratsku ulogu na ovim prostorima.Ali to previđa i ona sama, a i njeni europski sponzori i pomagači, gurajući je u ulogu vodeće države Zapadnog Balkana.Gospođa Kosor, a za njom kao hipnotizirani i ostali političari u Hrvatskoj, ponavljaju kako je u Hrvatskoj proces demokratizacije uznapredovao i kako Hrvatska ne mani štaviše na to me dauradi, osim da uredi sudstvo i dokrajči veoma raširenu korupciju, mada upravo ta dva elementa definiraju stupanj demokratizacije jednog društva, pa ona država u ko joj ne postoji nepristrasno sudstvo i vlada korupcija nikako ne može da se smatra demokratskom.

Niko ne razmišlja i netraži odgovor na pitanje kako je moguće da jedna zemlja ko ja je dogrla grcala u sveopćoj političkoj, moralnoj i ideološkoj, pa zatim i svakoj drugoj korupciji i čije je sudstvo egzemplar korumpiranog sudskog sistema, preko noći i hapšenjem vrha korupcijske sante leda, rješava tako složeno pitanje, kada se dobro zna da je porijeklo korupcije u Hrvatskoj u političkoj sferi i monopolu određenih snaga na vlast i formalnom priznavanju, ali faktičkom nepriznavanju, svih drugih osim katoličkih i hrvatskih političkih i kulturnih interesa.Gospođa Kosor ne samo da misli da je svojim zahvatima, koji prvenstveno pogađaju interese najsiromašnijih građana i progonom malog broja direktnih aktera nekih afera, a ostavljajući one moćne izvan svake sumnje, rješava pitanje opće ekonomske i egzistencijalne krize hrvatskih građana i države.Izgleda, kako to najnoviji slučajevi pokazuju, da se ona služi borbom protiv korupcije da bi razbila moralni i politički imidž i sadašnju supremaciju opozici je nad svojom vladom i strankom.

Ona se u tom očito služi metodama koje su razvijene još u komunističko vrijeme, a to je djelovanjem tajne policije i dosijeima koje je ona stvarala o ljudima i strankama, a koji su čuvani za pogodnu priliku kao što je ova. U jednoj demokratskoj zemlji ne događa se da šeftajne policije postane ministar unutraš njih poslova.To se u Europi nije dogodilo od Fushea, izuzimajući komunističke zemlje, ali se događa u demokratskoj Hrvatskoj i efikasnost takve sprege se pokazuje veoma povoljnom za borbu protiv opozicije.Ra zlog zbog kojeg je u demokratskim zemljama nemoguće da šef tajne policije postane ministar unutraš njih poslova sastoji se u činjenici da je poznato da se sve tajne službe obilno služe nezakonitim sredstvima u odnosu na građane i njihove organizacije, te ministar mora biti političko, a ne smije biti profesionalno lice porijeklom iz tajnih službi, dakle mora biti lice dostupno javnom mnjenju i kontroli javnosti.

Sa svojim vezama i zavisnostima iz vremena u kojem je vodio tajne službe takav čovjek ne može da vodi službe koje moraju biti javne i koje se moraju striktno drža ti zakona.Dakle, u Hrvatskoj se demokratski procesi imitiraju, a pokušava se stvarati nova varijanta autoritarnog režima, o čijoj prirodi najbolje govore istupi glavnog momentalnog advokata politike gospođe Kosor, a to je kuriozni ministar zdravlja Milinović koji pada u trans kada govori i svojoj šefici.Kad se dublje analiziraju potezi hrvatske vlade, vidi se sva improvizaci a, nedostatak realne procjene situacije i sopstvene pozicije i praznina njene ambicije da postane vodeća snaga na ovim prostorima.Postoje mnogi aspekti hrvatske politike čija analiza potvrđu je ove ocjene, a mi će mo u nastavku ove analize govoriti prije svega o odnosu Hrvatske i Bosne i Hercegovine s jedne, i Srbije s druge strane.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku