Kliker.info

U našoj javnosti vlada dosta uprošteno i uglavnom netačno mišljenje i pogrešna predstava o muslimanskim ženama. Zbog osobenosti naše kulture u kojoj je jedno od načela uopće bilo načelo držanja po strani, ne isticanja i neučestvovanja u svemu što je javno, dakle, u potpunoj privatnosti, u kojoj je kuća bila neka vrsta tvrđave u kojoj su ostajala i čuvana sva zbivanja koja se tiču unutarnjih odnosa u njoj.Neka se Banjalučani sjete naših avlija i zidova oko njih, pa se smatralo za loš znak u odgoju i ponašanju ako bi nešto iz kuće izlazilo u javnost, mnogi su krivo razumijevali odnose u našim kućama i ulogu žena u našem životu i društvu uopće. Tome je doprinosio, ne toliko sam šerijat sa nekim posebnim odredbama koje se tiču žena, koliko njegova praktična upotreba i tumačenje, a na osnovu čega je zaključivano kako je žena u tim odnosima neravnopravna i podređena, te da ima manje prava u odnosu na muškarca. Žena nije bila neravnopravna i podređena u okviru muslimanskog porodičnog prava, jer je imala pravo da odlučuje i ravnopravno učestvuje u odlučivanju o svim najbitnijim stvarima koje se tiču nje same, njene djece, njene imovine i da, npr. odbije ženika ako joj se ne sviđa i da ga sama bira, i to je bio

smisao ašikovanja, imala je pravo potpune zaštite svoje imovine i njen integritet, pravo naknade u slučaju raskida bračnog ugovora, dakle, sve ono što imaju danas žene u Americi ili Velikoj Britaniji i ta su njena prava poštovana u onoj mjeri u kojoj su uopće poštovana ljudska prava, a to je ovisilo o društvenim odnosima i stanju i rasporedu društvene moći. Kako su sva naša društva bila konzervativna i tradicionalistička, tako se i muslimansko društvo i odnosi u njemu, a posebno odnosi između muškaraca i žena, mogu razumijevati i tumačiti u okviru tih općih normi i prakse takvih društava. Čak ni u školovanju nije bilo diskriminacije prema pravima žena na školovanje (naravno posebno), sve dok nije došlo do stvaranja javnih i mješovitih škola, kada su u muslimanskim

krugovima vladala mišljenja da se muslimanska ženska djeca time izlažu iskušenjima i uvjetima života koji mogu da budu štetni za njihov fizički i moralni integritet, jer je općepoznata istina da je svaka masovnija komunikacija ujedno i prilika za takve radnje i utjecaje koji tom integritetu mogu nanijeti štetu. A, po općem shvatanju svih tradicionalističkih društava, taj integritet je bio bitna odlika potpune ljudske ličnosti i ispravno se mislilo da se takva ličnost ne može izgrađivati kroz promiskuitet koji je danas jedan od glavnih oblika društvenog odnošenja, kretanja i napredovanja u svim procesima, gdje se javljaju odnosi muškarac – žena. O tome svjedoče mnogi slučajevi napada na prava i ličnosti žene i obliku mobinga i harasinga raznih vrsta.Što se tiče unutarnjih odnosa u muslimanskim kućama, tada se sa sigurnošću može tvrditi da su žene bile mnogo dominantnije i da su igrale glavnu ulogu u odgoju djece, očuvanju tradicija i u svim drugim stvarima koje se tiču porodice i da su svi ljudi od integriteta poštovali mišljenja i prava svojih žena, a takav odnos prema njima učinio ih je maksimalno odgovornim u zaštiti porodice i njenih interesa. Ovo je bilo potrebno reći da bi se razumio fenomen koji se naziva Fata Orlović.Svi znamo ko je Fata Orlović i zbog čega je postala poznata u cijeloj našoj zemlji. To je obična naša muslimanska žena, supruga i majka. Naizgled i gledano kroz stereotip kojim se takve žene gledaju i ocjenjuju, to je samo jedna od mnogih seoskih jednostavnih žena bez obrazovanja i sofistikacije bilo koje vrste, osim što joj je rat na pleća natovario bezmjernu tugu.

Međutim, pogrešno. Upravo je ta obična jednostavna žena, ali žena jasnih pogleda, čvrstih uvjerenja i bistre svijesti, odlučna u tome da očuva svoja prava i prava svoje porodice, da zaštiti barem uspomenu na svog ubijenog muža i to u jedino mogućem obliku očuvanja integriteta njihove zajedničke imovine koju su stvarali za sovju djecu. Pokazuje se da je Fata Orlović onaj tip žene koja se u našim kulturama uzvijek javlja u tragičnim situacijama, a tu se janso pokazuje koliko smo mi u dubinskom kulturnom i etičkom sloju jedinstveni, u liku takvih majki, kao što je majka Jevrosima, majka Stojanka Knešpoljka, a evo, i majka Fata, koje su čvrsto moralno i ljudsko uporište našeg postojanja. Dok je majka Jevrosima ušla u narodnu predaju, majci Stojanki je jedan musliman – Skender Kulenović podigao spomenik koji će vječno ostati, majka Fata prolazi produžena iskušenja, jer joj je učinjena očigledna i velika nepravda, ali se ta nepravda ne ispravlja i njena agonija se produžava, kao da neko želi majku Fatu otjerati u legendu i mit, upravo tako što želju jedne socijalne i političke moći suprotstavlja pravu, upornosti i dosljednosti jedne socijalne i političke nemoći. To su okviri antičke targedije, to bi neki trebalo da znaju. Jer Fatin slučaj nije ništa drugo nego odnos jedne greške, ali greške značajnih ljudi, naspram prava jedne male žene, ali žene lava, koja se ne da savladati ni ponudom novaca, ni strašenjem silom, ni tučom od strane policajaca koji je dovode na montirana suđenja, sve u cilju da se slomi nesalomivo, a to je moral jednog čistog i dobrog bića, čija snaga potiče iz uvjerenja da neka posljdnja pravda u svijetu postoji i da je to pravda svih ljudi i za sve ljude, a ne samo za neke i to one moćne.

Fata Orlović svojim ponašanjem pomaže i nama muslimanima i našim komšijama pravoslavcima da dokažemo da smo ljudi, da vjerujemo u Boga, ma kako ga shvatali, da imamo ljudski rezon i da nam pravo i pravda nisu prazne riječi nego princip kojim živimo.Svi ljudi koji nisu zadojeni mržnjom i koji ne smatraju da je u cilju ostvarenja jedne volje i jednog prava, koje uz to i nije pravo nego nasilje nad njim, morali bi stati na stranu Fate Orlović i pomoći da ova historija njenog nastojanja da dobije svoje pravo bude završena na ljudski način i da Fata ne uđe u našu zajedničku historiju kao simbol nepravde i nasilja koje će biti uzrok novih nasilja i nepravdi. Ne ostavljajmo našim sinovima i kćerima, našim unucima sjeme zla i nepravde nego ih od toga zaštitimo.      Muhamed Filipović (NN)