hamburger-icon

Kliker.info

Muhamed Fazlagić : Nemamo mi problem sa Srbima i Hrvatima, Srbija i Hrvatska imaju problem sa svojim fašizmima !

Muhamed Fazlagić : Nemamo mi problem sa Srbima i Hrvatima, Srbija i Hrvatska imaju problem sa svojim fašizmima !

09 Augusta
07:04 2018

-Pogrešno je reći da mi imamo problem sa Srbima i Hrvatima. Nemamo! Srbija i Hrvatska imaju problem sa svojim fašizmima-,ističe u intervjuu za Kliker.info  Muhamed Fazlagić , član Predsjedništva Građanskog Saveza BiH i kandidat ove  političke formacije na predstojećim izborima za  Parlament Federacije BiH.

Široj javnosti poznat kao prvi predstavnik Bosne i Hercegovine na Eurosong-u u Millstreet-u, Irska 1993.  godine, sa pjesmom “Sva Bol Svijeta,” Muhamed Fazlagić -Fazla posljednjih godina živi i radi u najvećem gradu američke države Kentucky, Louisville-u, gdje je i zabilježen ovaj razgovor.

Nakon odlaska u  Sjedinjene Američke Države  1996. godine , uporedo sa muzičkom karijerom, Muhamed  Fazlagić je gradio karijeru u sportskom menadžmentu i akademskoj zajednici SAD-a. Osnivač je i generalni manager škole fudbala United 1996 FC. Pored toga  ostat će zapisano da je osnivač i nogometnog kluba Derby City Rovers u kojem je radio kao tehnički  direktor  i to u periodu od  2010 do 2013. godine, a jedno vrijeme je  kaže, proveo i kao   menadžer cirkulacije u najvećoj  američkoj izdavačkoj kompaniji Gannett.

Svoju  sistematsku edukaciju kompletirao je u SAD. Diplomirao je na Sullivan University 2000. godine  i to poslovni menadžment, magistrirao  potom internacionalnu administraciju i razvoj na Kentucky State University i apsolvirao na doktorskim studijama iz oblasti primjenjene sociologije na University of Louisville.

Od 2011-2015 radi0 kao predavač na University of Louisville, na subjektima rasnih i etničkih odnosa, socijalne psihologije, socijalnih problema i osnova sociologije. Učestvovao je kao predavač na sociološkim kongresima i konferencijama u Pittsburgh-u, Indianapolis-u, Cincinnati-u i publikovao autorske naučne radove u akademskim žurnalima u USA.

Također je radio kao predavač na Školi civilne hrabrosti u organizaciji NGO Gariwo. Aktivan je učesnik na političkoj sceni u BiH. Govori engleski i ruski jezik.

Kliker : U vrijeme kada i predstavnici vlasti u BiH priznaju da masovni odlazak građana, odnosno cijelih porodica iz BiH postaje problem broj 1, Muhamed Fazlagić svojom kandidaturom za člana federalnog parlamenta na oktobarskim izborima najavljuje mogući i definitivni povratak u svoj grad. Odluku sigurno nisi donio preko noći ?

Fazlagić : Vjerujte ovo mi je bila najlakša odluka u životu, a obrazlozit ću i zašto. Prvo,  vraćam se svom izvoru, svom gradu, svojoj državi. Ni za jednu od te tri stvari nemam alternative, bez obzira gdje i koliko dugo živio, a to mogu potvrditi svi oni koji me iole malo bolje poznaju.

Drugo, ne ulazim u političke vode da bih privatno realizirao sebe, niti je moralno, niti mi je potrebno. Ulazim isključivo kao evenualni agent promjene.Nesto se u školama naučilo, neka su se iskustva stekla na različitim pozicijama koje sam obavljao.

Da ne bih sjedio na tribinama i prigovarao, odlučio sam ući u arenu i svoju viziju i način razmišljanja ponuditi biračima koji će po tom pitanju dati posljednju riječ. Budem li uspješan, imat ću odgovoran zadatak koji ću svojski i punim kapacitetom raditi.

Ne budem li uspješan, neću sebi prigovarati da barem nisam pokušao. Pokušati, mislim da je obaveza svakog čovjeka koji voli svoju lokalnu zajednicu i državu. Još mi je lakše, jer sam imao podršku vrlo širokog kruga ljudi koji znaju moje kapacitete i potencijale. O podršci unutar stranke da i ne govorim.

Kliker : Za one koji ne prate pažljivo vaš politički angažman posljednjih godina objasnite otkud vas na listi Građanskog saveza. Da li je presudila louisvillska veza, odnosno dugogodišnje poznanstvo sa Reufom Bajrovićem iz ovog grada, ili je u pitanju nešto drugo ?

Fazlagić : Tačno je da se Reuf i ja dugo poznajemo. Studirao je političke nauke na istom univerzitetu, na kom sam pohađao doktorske studije. Međutim,  poznanstvo samo po sebi , nije bilo presudno. Imam vrlo bliskih prijatelja u drugim političkim partijama, pa se nisam priklonio tim političkim opcijama. Kada sam pravio odluku o pristupanju Građanskom savezu rukovodile su me dvije stvari: program te političke organizacije i kredibilitet ljudi koji vode tu političku partiju.

Programski, dvije stvari odvajaju GS od kompletnog političkog spektra; građanska država, reforma i drastično smanjenje finansiranja svih političkih subjekata iz budžeta. Iz ovog dijela moje odluke, vrlo je jasno precizirano da sam protiv etno-demokratskog, odnosno etno-feudalnog segregacijskog pristupa riješavanju političkih i svih drugih pitanja u našoj državi.

Držim se aksioma da apsolutno svaki građanin naše države vrijedi jednako. Tako je u normalnim i prosperitetnim državama svijeta, pa ne vidim razlog, zašto tako ne bi bilo i kod nas. Također, smatramo da je ovakvo finansiranje stranaka, u stvari podhranjivanje parazita u našem društvu, koji opterećuju privredu. Mi smo za samofinansiranje kandidata i kampanja, što svojim primjerom i pokazujemo. Sami finansiramo  sve aktivnosti stranke, pa tako i kampanje,  kako ove, a tako je bilo i za prošle  opstinske izbore.

GS je jedina stranka koja se ove godine odrekla dijela sredstava planiranog iz budžeta. U posljednjih 10 godina, na račune političkih partija je “leglo” oko 300 miliona konvertibilnih maraka. Pokušajte zamisliti da su ta sredstva preusmjerena u razvoj i istraživanje na univerzitetima, rano obrazovanje, finansiranje inovacija i da dalje ne nabrajam.

Drugo ključno pitanje  je vezano za  kredibilitet  prvaka ove političke stranke. Kad sam istraživao, kako bih mogao donijeti informisanu odluku, vidio sam na primjer, da su Reuf i Emir bili najinstrumentalniji u akciji “Glasaj za Srebrenicu” koja je rezultirala pobjedom Ćamila Durakovića i probosanskom većinom u OV Srebrenice.

Dalje, Emir je također integralni dio ideje 1. Mart, koja je udružila sve probosanske snage pod jedan krov izuzev SDPBiH, za zajednički nastup na izborima u RS-u 2014 godine. To su jedina dva ministra koja su dobrovoljno podnijeli ostavke na ministarske fotelje zbog neslaganja sa ilegalnim odlukama u radu Vlade. Ispravnost takve odluke potvrdio je i Sud Federacije.

Za kratko vrijeme rada kao zamjenik ministra odbrane BiH Emir je uspio da uknjiži 24 perspektivne lokacije na državu BiH, od 57 potrebnih za ulazak u NATO. Od njegovog odlaska nije uknjižena niti jedna.

I na kraju prvi su prepoznali i artikulisali ruski negativni uticaj u destabilizaciji BiH, objavili naučni rad na tu temu u američkom političkom zurnalu Foreign Policy Research Institute.

Nadalje, prvi skrenuli pažnju na suštinu Plana B, odnosno izvršili depikciju metoda kojim Dodik i Čović bukvalno razvaljuju državu BiH. Dodajmo još i Abdulaha Sidrana koji je sav svoj stvaralački opus, a koji je vrhunski i opsežan, posvetio državi BiH. Sa takvim kolegama, ja hoću i želim pokušati dati doprinos boljoj i prosperitetnijoj BiH.

Kliker: Na prošlim izborima niste bili kandidat ali ste učestvovali u izbornom procesu i to kao savjetnik predsjednika Stranke za BiH Amera Jerlagića. Šta se u međuvremenu desilo  i zašto ste  napustili  SBiH ?

Fazlagić : Član SBiH nisam nikada bio. Međutim, tačno je da sam na poziv predsjednika te partije učestvovao u izborima 2014 godine i volonterski pružao određene savjetničke i konsultantske usluge. Meni je to bilo odlično iskustvo, da nakon dugogodiš

njeg teoretskog pripremanja za politiku, osjetim i vidim kako to i u praksi izgleda. Ta epizoda nije dugo trajala. Uglavnom, zahvaljujem im se na iskustvu i prilici.

Kliker : Znam da ste očekivali i da se dr. Haris Silajdžić direktno uključi u riješavanje bosanskog gordijevog čvora i to na ovim oktobarskim izborima pa vas moram pitati kako ste to lično doživjeli i šta je presudilo da on to ipak izbjegne i prepusti nekim novim klincima ?
Drugim riječima jeste li zbog toga razočarani, frustrirani, ili je tako moralo biti ?

Fazlagić : Realno, dr. Silajdžić je istorijska figura. Ne možemo niti smijemo zaboraviti njegov govor u UN i podizanje BiH zastave 22. maja 1992 na East River-u. Etablirao je BH diplomaciju u najgorim mogućim uslovima, otvoreno se sam “tukao” sa svjetskim centrima moći i liderima kao John Major, Jelcin, Mitterand i da dalje ne nabrajam.

Radio danonoćno kako bi se podigao embargo, zaustavila agresija na našu zemlju i genocid. Sjetimo se njegove pozitivne uloge prilikom hapšenja Ganića i generala Divjaka. Do danas boljeg MVP nismo imali! Poznajem ga privatno, imao sam priliku čuti razmišljanja, analize političkih procesa u kontekstu BiH, posmatrati kako to radi. Radi se o vrhunskom intelektualcu i poligloti, od kojeg se dosta može naučiti i saznati. Ostali ga više cijene i respektuju od nas samih.

On je državnik koji je spreman izgubiti vlast štiteci principe u koje vjeruje. On nije obični političar koji bi bio spreman žrtvovati principe kako bi sačuvao vlast. Na žalost u b-h politici je mnogo više političara, državnici su rijetki. Kao i u svemu kad je u pitanju Doktor, njegove su odluke dobro promišljene i informisane. Mislim da je to slučaj i ovaj put, mada privatno mislim da je šteta što nije predsjednik partije i kandidat. Privatno, radi se o vrlo duhovitom, šarmantnom i zabavnom čovjeku.

Kliker : Očekuje vas uskoro bliski susret sa biračima na terenu. Šta su osnovne tačke vašeg programa ?

Fazlagić : Mi smo svoju platform već iskristalizirali po određenim političkim pitanjima. Kako sam i ranije naveo, najvažnije za državu je osujetiti Plan B ili osovinu Čovic-Dodik. Svjesni takve opasnosti u Građanskom savezu, u tom kontekstu i jesmo ušli u koaliciju sa DF-om, u želji da umjesto dokazanog rušitelja zemlje Dragana Čovica u Predsjedništvo dovedemo Zlatnog ljiljana, Željka Komšića.

Treba biračima objasniti da nije svejedno hoće li predsjedavajućeg Vijeća ministara birati Predsjedništvo BiH sa Čovicem ili bez njega. Također treba biračima približiti činjenicu da nije svejedno hoce li 15-20 ambasadora ili visokih oficira iz reda hrvatskog naroda birati Zltni ljiljan ili glorifikator i zaštitnik tradicije UZP.

Znači Izborni zakon koji će vrijednovati apsolutno isto svakog građanina BiH je prioritet, potom pitanja odbrane zemlje i stvaranju preduslova za ulazak u NATO. To su ovako najkrupnije teme. Naravno da ćemo se baviti infrastrukturom, školstvom, ekonomijom, kulturom i zdravstvenom zaštitiom građana i da za to imamo jasno izrađene prijedloge.

Kliker : Koja američka iskustva će te prenijeti biračima, odnosno pokušati implementirati, ako budete izabrani u Parlament Federacije BiH ?

Fazlagić : Svjestan sam ja da BiH nije USA, ali nešto se moze “posuditi” i adaptirati u našoj sredini. Osnovno je da se počnemo baviti suštinom, a prestanemo se baviti isključivo formom. Da izbanaliziram, ne može nam biti važnije da li neko na univerzitetu nosi bretele ili kratku suknju, od činjenice da niti jedan univerzitet iz BiH nije rangiran u Top 2000 na svijetu.

Beograd, Zagreb, Maribor i Ljubljana jesu i to u Top 1000. Kako stići te susjede? Kako onda očekivati sa takvim kadrom da privučemo ozbiljne investitore, koji će nam pomoći prvo da dostignemo obećani nivo rasta od 3.7, sa trenutnih 3.2%, a potreban nam je rast od 5% i to najmanje četiri konsekutivne godine, da bi počeli uživati i osjetiti rezultate pozitivnih trendova.

Drugo, suština je da je samo u prošloj godini Univerzitet Sarajevo proizveo više doktora nauka nego Harvard, Standford i Yale zajedno u istoj godini. Tu je jasno da proizvodimo bezvrijedne papire koji u vrlo rijetkim incidentima proizvedu neko znanje, a većina tih papira služi “uhljebljavanju” upravo na budžetske jasle i tako dodatno opterećujemo privredu.

Suština je da imamo moratorij na zapošljavanje u javnim preduzećima, govorim o ustanovama pod Vladom Federacije, a samo u 2016 oko 500 novih je uposleno, mnogi i bez konkursa. Samo ta stavka je povećala troškove Vlade za 14 miliona KM u odnosu na predhodnu godinu. Eto sad zamislite da smo ta sredstva ulagali u razvoj realnog sektora, obrazovanja i podizali naučne standarde za profesore, studente, proizvodili znanje i finansirali inovacije kompatibilne sa potrebama Federacije BiH.

O cestama da ne govorim, pusta obećanja od izbora do izbora, a Goražde, Neum i Bihać komunikacijski bukvalno odsječeni. Dodajte i slučaj  Prve transferzale koja je u mom izbornom distriktu i slika je upotpunjena. Eto to bi bile razlike u mojoj participaciji, konkretni projekti, sa cijenom, svrhom i datumom puštanja u rad.

Uz to fiskalna odgovornost mora biti puno na većem nivou. Jeste li znali da Festival u Orašju, kao i Kosidba na Kupresu dobiju nekoliko puta više poticajnog novca iz budžeta od SFF? E sada stavite to u kontekst sa činjenicom da SFF napravi za ekonomiju Federacije i Kantona 51 milion posla u doba festivala. To je suština o kojoj pričam. I na kraju na osnovu svega što sam vam rekao, mogu vam obećati , ukoliko budem nagrađen povjerenjem građana, da s moje strane neće biti dizanja ruke ‘nako.

Kliker : I na kraju jedno pitanje koje aktuelna situacija u BiH i na širem području bivše države neminovno nameće. Hoće li Balkan konačno početi učiti iz prošlosti i može li ovakva BiH preživjeti ?

Fazlagić : Da bi riješili i demistifikovali neki problem, moramo ga otvoreno i precizno definisati. Izvori, pa tako i riješenja fundamentalnih balkanskih problema nalaze se u Beogradu i Zagrebu, a u BiH se emituju preko njihovih surogata. Treba biti otvoren i reći, da ni Beograd ni Zagreb nisu odustali od svojih hegemonističkih ciljeva, odnosno velikosrpske i velikohrvatske politike.

Pogrešno je reći da mi imamo problem sa Srbima i Hrvatima.

Nemamo!

Srbija i Hrvatska imaju problem sa svojim fašizmima.

Građani BiH nisu ni imali problema sa čestitim građanima Srbije ili Hrvatske, niti sa bilo kojim čestitim etničkim Srbinom ili Hrvatom poput Bogića Bogićevića, Željka i Ive Komšića, Jovana Divjaka, Ivice Osima, Sonje Biserko, Čede Jovanovića, Slave Kukića, Đorđa Balaševića, Stipe Mesića, Nebojše i Predraga Nikolića, Zvjezdana Misimovića, Stjepana Kljujića, Fra Ive Markovića, Fra Petra Jeleča, Momčila Bajagića Bajage, Ognjena Sokolovića, Predraga Pašića, Zdravka Čolica, sa Majkama u crnom, sa svim biciklistima koji su krenuli od Beograda ka Srebrenici, sa svim građanima Beograda ili Zagreba koji su ovih dana palili svijeće za Srebreničane u glavnom gradu Srbije i Hrvatske, sa hiljadama onih koji su osuđivali i osuđuju režim koji je počinio genocid, ili u slucaju Hrvatske koji osuđuju Udruženi Zločinački Poduhvat.

Dakle zašto gurati naše građane da se mire sa Srbima ili Hrvatima kad oni nisu ni imali problem. Problem imaju nabrojani i nenabrojani čestiti Srbi ili Hrvati kao i svi ostali sa nacizmom ili fašizmom koji još uvijek vlada u Srbiji ili Hrvatskoj.

Problem je što vlast Srbije i Hrvatske obmanjuje svoje građane i stanovnike susjednih zemalja. Problem leži u tome što se stvari pravilno ne kategoriziraju. Problem je što je cijeli svijet osudio genocid i udruženi zločinački poduhvat, a lideri ove dvije države to dananoćno pokušavaju relativizirati, ili još gore glorifikovati.

Problem je što neka vlada Srbije i Hrvatske, da li Vučićeva ili Plenkovićeva, mora da se konačno posvađa sa režimom koji je počinio genocide i UZP. Do tada sve je, izvinjavam se na izrazu, folerancija. I to jeftina! I umjesto da se obračunaju sa svojom prljavom proslošću zbog sebe same, Srbija i Hrvatska dalje prolongiraju riješavanje problema.

Njima će biti najteže kad se suoče, ali to će im suočenje i riješenje trebati prije ili kasnije. To treba Srbiji i Hrvatskoj, to ne treba Bosni i Hercegovini. Tada ćemo imati bolju situaciju na Balkanu! A BiH će preživjeti, kao što živi od 29, avgusta 1189, od Povelje Kulina Bana.

H.Š. (Kliker.info)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku