hamburger-icon

Kliker.info

Muhamed Braco Skopljak : Bosanska mladost u Americi je čudesna i govori da ćemo mi ipak trajati !

Muhamed Braco Skopljak : Bosanska mladost u Americi je čudesna i govori da ćemo mi ipak trajati !

24 Septembra
06:11 2015

braco1

“Bosanska mladost u Americi,a vjerujem i bilo gdje u svijetu je čudesna.Snagom,intelektom i edukacijom fascinira i govori mi da ćemo mi ipak trajati. Kada  danas razmišljam o mojih 20 godina Amerike, ovdje u Louisville-u ,  nekako  mi u prvi plan , neplanirano i normalno, dolaze  moji studenti , koje sam učio da vole klavir i muziku i fascinantni  rezultati  koje ta naša djeca postižu.

Ja sam na kraju karijere,godina se nakupilo,no nisam izgubio volju za radom i nastavničkim poslom, a na drugoj strani sam zaista zadivljen i ponosan zbog kvaliteta , koji, ne samo u muzici, već i u ostalim oblastima,  postižu mladi Bosanci i Hercegovci širom Amerike “, naglašava  u intervjuu za Kliker poznati banjalučki profesor Muhamed Skopljak , muzičar koji je tokom protekla dva desetljeća, zvuk klavira i note,  neumorno unosio u  više desetina domova Bosanaca i Hercegovaca , ali i Amerikanaca, u  najvećem gradu američke države Kentucky.

DSCN0802” Ovo o čemu vam govorim je skoro pa neobjašnjivo. Dovedeni su ovamo pod stresom , bez znanja jezika a danas su lideri , profesori, stručnjaci, sportisti. Vajda je u pitanju neki kod, gen, inat ili nešto treće  što je proradilo. Ja u toj djeci vidim ljepotu, snagu, pamet i nešto što me drži ovdje i govori mi da to ima prostora i smisla.  To sve govori da ćemo mi trajati bez obzira  što su nas protjerali iz BiH i željeli da nas nestane.

To se  nekako ogleda u toj mladosti koja je sada stigla i do Harvard-a, Yale-a, Princeton-a,Berkeley-a, gdje već  rade u svim oblastima nauke i struke.. Tu je kvalitet nas Bosanaca i Hercegovaca koji smo jednostavno dotjerani ovdje “, ističe profesor Braco  koji u postojbini  bluegrass muzike, američke košarke i konjskih trka, te gradu Muhameda Alija  i danas prenosi svoje ogromno znanje na mlade generacije i pored činjenice da je  postao američki penzioner.

Gabriela11

Profesor Skopljak i koleginica,saradnica Gabriela Castillo

“To je za nas izbjeglice u ovoj zemlji zaista posebna priča. Ja sam je uspio ostvariti. Čak sam otiša u prijevremenu penziju iz jednostavnog razloga da olakšam sebi i da imam više vremena za nekakve aktivnosti koje volim a to je opet vezano za muziku , za djecu, svirku, koncerte , komponiranje, snimanje  i za sve ostalo što neizostavno ide uz ovaj moj posao, odnosno život. Da budem jasan , nije ta penzija velika i takva da se od nje ovdje može živjeti, ali eto, začepi neku rupu  pa sam ja što se toga tiče miran.

Naravo i dalje radim, ne onoliko koliko prije , ali  nekako uspjevam napraviti toliko novaca da mogu sebi obezbjediti sasvim pristojan život i bavit se onim što volim i u čemu uživam”, nastavlja svoju životnu priču profesor Skopljak i  napominje da je ranije  imao zrelu namjeru da se zaista vrati u zavičaj, odnosno Bosnu i Hercegovinu, ali su  sasvim privatni razlozi samo prolongirali njegovu odluku.

Odmah potom, potvrdno odgovara i na pitanje, odnosno konstataciju da su on i njegovi učenici neizostavni učesnici tradicionalnog kultrurnog festivala WorldFest  u Louisville koji krajem ljeta  ookuplja  umjetnike, kulturne radnike i predstavnike svih nacionalnih i etničkih manjina koje egzistiraju u pomenutom gradu,i državi i šire.

djaci71“Posljednjih godina ovi kulturni oci ovdje u Louisville , gdje se kažu, govori sijaset svjetskih dijalekata, prepoznali su da ja sa svojom djecom, odnosno učenicima, mogu nešto kvalitetno ponuditi publici  i učesnicima iz svih djelova Amerike, pa posljednjih godina dobijam dobre večernje, odnosno poslijepodnevne termine,  u vremenu od nekih dva sata.

Tako je bilo i ove godine , a svirali  praktički sve, od klasične muzike , blues , country, bosanske sevdalinke, ciganske i ostale muzike. Istina, ove godine je bilo izuzetno vruće, ali je moja ekipa , djeca i kolegice saradnice, Gabriella i Cristy , zaista dala sve od sebe i dostojno prezentovala i sebe i bosankohercegovačku komunu , koju smo na izvjestan način i predstavljali. Moram se ispraviti. Mi svake godine napravimo zaista dobar program i zbog toga nas u stvari i zovu “.

A on lično, ističe kategorički, vjerovao je u čudesne moći muzike i onda kada je bio na samom dnu.

“Kada sam dolazio u ovu zemlju imao sam 50 godina. Ni star, ni mlad kažu , odnosno ja znam ,  star za bilo kakav novi  start. Plus bez znaja engleskog jezika. I pored toga vjerovao sam nekako u svoj klavir , odnosno,  vjerovao sam u muziku. Nisam pogriješio u toj procjeni, a  da je to tako govori i činjenica da sam relativno kratko morao raditi neke duge poslove dok se nije nostrificirala diploma  koja je donijela posao u skoli,a svirka po restoranima,hotelima i slično , došla  je sama po sebi. Da ću svirati i u  Americi bio sam čvrsto uvjeren.

unuka1

Dedo i unuka Sarah

Kasnije je je došla i MBSkopljak Production što je u stvari moja škola koju pogađaju ne samo mladi Bosanci i Hercegovci već i sve veći broj  Amerikanaca. Ovom prilikom moram pomenuti da je među prošlim studentima bilo i takvih koji su poslije završili i glasovite  muzičke škole poput Berkley-a. Mene je praktično muzika održala u ovoj zemlji . Da jednostavno odgovorim na tvoje pitanje, muzika meni znači sve. Moje znanje, zvanje, život , ljubav . Naveo bih ovdje i imena mojih stvarno talentovanih i pametnih studenata pa da vidimo za desetak godina gdje su i sta su uradili;Haris Smailhodžić,Adi Morris,Marko Ljubić,Frančesca Ljubić Dijana Bašić, Lejla Čolaković Dejan Vujaklija,Hana Sadiković,Benjamin Kostić.”

Za  svo to vijeme nikada nije  prekidao kontakt sa rodnom grudom  i pored činjenice da  je Banja Luku  napustio pod nimalo lijepim okolnostima.

” Uvijek sam bio u kontaktu sa familijom koja je ostala i preživjela I sa dragim prijateljima . Odlazio sam nekoliko puta. Uvijek su to bili dirljivi susreti  nabijeni emocijama . Naravno , čovjeku se tokom tih posjeta vraćaju sjećnja  na određene situacije koje i nisu baš zgodne koje eto ovog trenutka ne želim da ističem. Jednoistavno rečeno ja taj kontakt imam i želim naravno da i dalje traje. Što se tiče samog grada Banja Luke  ona je danas totalno drugačija od onog grada u kojem sam ja živio i radio. A ako me pitate, ima li Banja Luke danas u Banja Luci, kažem i pored svega da ima, mada u malom procentu.

Nedavno sam ponovo bio u svom gradu i ovdje moram istaći da sam susreo nekolicinu dragih prijatelja i  kolega koji su mi vratili nadu da je noramlan život ponovo moguć u nekada najljepšem gradu na svijetu. Tom prilikom sam čak i svirao na promociji romana  “Pogrešan peron” ,drage prijateljice Radmile Karlaš u Gradskoj biblioteci Petar Kočić. Osjećao sam se zaista vrlo prijatno vjerovatno i zbog toga što je to bio moj prvi javni angažman i nastup nakon punih 20 godina. Sa finim i pametnim svijetom kojima je knjiga i klavir, odnosno muzika, normalna stvar u životu, očito sve je moguće. Nadam se da će ovih prvih koji su sada apsolutna manjina, u budućnosti biti više, a ovih drugih koji su sada na vlasti sve manje. To sanjam i vjerujem da će se jednog dana i ostvariti “, kaže  profesor Skopljak ističući pritom da živi za dan kada će Bosna i Hercegovina konačno biti normalna država nalik onoj od prije ovih ružnih vremena.

Njegovo mišljenje, odnosno želje, uvjeren je kaže, dijeli najveći broj njegovih Banjalučana koji nisu otpisali i zaboravili svoju Banja Luku.

” Uvjeren sam da Banjalučani nisu i nikada neće odustati od svog grada.  Mi živimo tu svoju Banja Luku ovdje u Americi i sastajemo se svake godine u velikom broju u St. Louis-u pošto  u tom gradu nekako živi najveći broj naših bivših sugrađana. To je jedini način da zadržimo stalni kontakt među ljudima i da nas to održi na okupu. Nije niko otpisao Banjaluku , međutim, neko ima djecu, neko mora tu djecu školovati, neko se mora udati, oženiti, kupiti kuću  itd i to su sve razlozi što se ostaje ovdje i  sve manje ide kući u BiH “, priznaje profesor i napominje da će se sve to promijeniti ako se poprave političke i ekonomske prilike u zavičaju.

Iskreno vjeruje da će se to uskoro i ostvariti  što potvrđuju i njegovi ambiciozni planovi koji su vezani i za matičnu domovinu.

” Do konca godine  trebao bi konačno završiti  svoj drugi CD koji podrazumjeva nekoliko saradnika .Dosta toga je već urađeno , tačnije fale samo dva tri naslova i imam kompletan materijal o kojem će se , uvjeren sam čuti i u BiH a i ovdje u Americi.Što se tiče promocije ideja je potekla od Sakiba Jakupovića,profesora,Banjalučanina,sarajevskog studenta i mog bivseg učenika i saradnika iz škole u Banja Luci .On živi u Detroit-u,drugujemo iskreno, u prilici je i želi  da mi pomogne oko organizacije tog projekta. Termin je august 2016 i to u Banjoj Luci  u okviru  sad već tradicionalne manifestacije ‘Vezeni most”, dok će u Sarajevu to biti upriličeno tokom festivala  “Baščaršijske noći”.

Kod snimanja CD-a  sarađivao sam sa Abby Crawford,alt sax.Mirsadom Bešićem ,gitara,Tony Hornback,bubnjevi,Odile Sarat,vocal,Gabriela Castillo piano,Christie Charon Ruiz,piano Jorge Luis Ruiz,vocal.

Ekipa internacionalna,Bosanci,Ameri,Francuskinja, Kubanka.Program,klasika,obrade,autorske kompozicije ,sa bendom ili solo ili duo piano. Promociju bi trebalo da poprate i Jorge Luis Ruiz ,vocal,te Christie Harron Ruiz,piano.Za ovo dvoje još nisam siguran da će putovati u Bosnu ali kako je plan da se promocija napravi i u Americi  na njih dvoje obavezno računam”,  otkriva ambiciozne planove profesor Braco.

Neizmjerno ponosan  naglašava da će na promocijama u BiH a potom i u Detroit-u učestvovati i njegova unuka Sarah  zajedno sa kolegom Sanelom Selimovićem iz Bihaća koji studira harmoniku.

” Sarah je moja unuka,  kčerka moga najstarijeg sina iz mog prvog braka koji sa familijom živi i radi u Tuzli. Ta moja mala, sada velika cura je čini mi se pokupila sve ono najbolje što smo imali, njena nena i dedo. Naravno, ovom prilikom moram naročito naglasiti da je zasluga njene nene daleko veća nego moja  jer ja ipak živim ovdje, a nena je dolje i radila je sa njom kada je Sarah počinjala svoje prve korake kada je u pitanju klavir i muzika. Nena ju je da tako kažem ugurala u muziku ali moram naglasiti da je Sarah vrlo ozbiljna i talentovana djevojka koja zna šta hoće , pratim je pomno i uvjeren sam da će vrlo brzo biti poznata i priznata pijanistica ne samo u BiH.

Ne znam tačno koliko ima nagrada, ali znam  da je  pokupila sve što se može pokupiti kada su u pitanju takmičenja od Triglava pa do Đevđelije. Volio bih je vidjeti ovdje u Americi ako to bude ikako izvodljivo jer ona zaista zaslužuje jednu pravu šansu . Kada dođe ovdje vidjet ćemo šta ona želi , a pošto sam uvjeren da bez problema može ostvariti  prolaz i obezbjediti sebi školarinu samo ako je ljudi čuju,pošto  je ona jednostavno čudesna. Posljednju riječ naravno ima ona i  njeni roditelji i ja ću to poštovati”, naglašava ponosni dedo, muzičar i pedagog koji je dvadesetak godina vodio kultni festival “Djeca pjavaju  Banjaluci”. Dodaje  usput  da  je  prvi muzički angažman ovdje u Americi imao  sa horom kojeg  je za tu priliku osnovao pri klubu,a za prezentaciju BH  građana kao komune u Louisvileu prije 20 god,na U of L-u.

Danas se toga sa ponosom sjeća i ističe da nikada , ama baš nikada nije imao ni jedan jedini problem sa  svojim đacima.

” Nikada stvarno. Radio sam tamo kod nas 25 godina , bio sam i direktor škole  kratko vrijeme pred sami rat i kada sada razmišljam ko me je sve pronašao na društvenim mrežama to je stvarno  za mene jedna golema satisfakcija. To su generacije i generacije mojih učenika. I svi me vole. Sigurno. a to što ovdje  kažu da sam ters , ja to ne smatram minusom već dobrom osobinom. Zašto, sada ćete pitati sigurno. Ja sam siguran da sam osoba koja voli ljude, društvo i druženja i nova poznanstva , koja se zna ponašati u društvu , koja zna cijeniti i biti drug, međutim nemam vremena da se bavim nekim trivijalnim stvarima koje me opterećuju bez potrebe i onda ja to skraćujem na taj način što se distanciram ili možda ispalim neku otrovnu raketu prema takvim osobama . Jednostavno rečeno ne mogu šuplje “,  uvjerljivo kaže profesor Braco.  Priznaje potom da je hedonista koji voli život, a što se ljubavi tiče  naglašava da je čovjek koji može voliti i da se po tom pitanju ne  žali.

Sami kraj razgovora rezervisali smo za činjenicu da su  nakon ratova na području bivše Jugoslavije u BiH i na ostalim prostorima  bivše  zajedničke države  sumnjive novotarije potisnule   prave, tradicionalne i univerzalne vrijednosti.

“To što se nama događa u posljednjih dvadeset godina, zapravo je počelo dvadeset godina prije toga kada se započeo sveopšti atak  na prave vrijednosti i onda dolazi do formiranja 20 generacija na turbo folku i trenutno imamo  dekadencije koja ne može biti gora. Kada je muzika u pitanju te pomenute vrijednosti su se ogledale u  vranjanskoj, makedonskoj, crnogorskoj pjesmi , bosanskoj e sevdalinci, slovenskoj polki , dalmatinskoj  pjesmi … Mi smo imali bogatstvo. Imali smo istoriju u muzici. Jednoistavno smo imali sve što je trebalo imati. Rezultira to, ako hoćete dalje ići, sa Mokranjcem, Lisinskim, Franjom Kuhačem, Vladom Miloševićem, Avdom Smajlovićem , kompozitorima koji su napravili svoj opus na onome šta je BiH, odnosno bivša Juga imala. Onda odjednom to nije nekome pasalo “, sa tugom u glasu govori profesor Skopljak.

Na pitanje, ima li lijeka, odgovara  da ima samo treba gledati kako to rade  stare i velike kulture.

“Nisu Austrijanci zaboravili valcer ni polku, nisu Amerikanci zaboravilki svoj bluegrass i blues, nisu Francuzi zaboravili šansionu , a nama su prodali muda za bubrege i imamo ovo što danas imamo. Francuzi naprimjer imaju pri Nacionalnoj akademiji za znanost i umjetnost departman za šansonu. Ti možeš i danas komponovati šansonu ali ona na kraju mora otići na ocjenu kod stručnih ljudi da se  vidi , jesi li ti, kao autor nove kompozicije, ispoštovao stroga  pravila, i teksta i  muzike i tek nakon odobrenja ona može ići na snimanje. Kod nas  u zadnjih skoro 40o godina niko ništa  nije  kontrolisao,  a po mom dubokom ubjeđenju  sve je to bilo skopčano sa glavnim ciljem rušenja prvo Jugoslavije  apotom i Bosne i Hercegovine.

Često razmišljam kakav je to mentalni sklop osoba,individua ili spodoba koji su mogli smisliti GENOCID,URBICID/papci/ i KULTUROCID.Smisliše i podosta provedoše u djelo pa je eto i turbofolk ušao u istoriju kao sredstvo/oružje za ostvarivanje želja tih trulih mozgova.No nije se dogodilo,Bosna traje i Hercegovina naravno zahvaljujući onima koji je vole i Bogami odbraniše je.Oni su po meni ljudi sa početka ove priče,vrijedili su i uspjeli,a MLADOST će to sve vratiti na svoje mjesto.”

Halil Šetka (Kliker.info)

Podijeli

6 0 komentara

  1. harun
    harun 24 Septembra, 10:44

    Nedajmo se Bosnjaci moji,gdje god nas ima a
    ima nas na svim meridijanima sirom dunjaluka,rade nam o glavi i danas,borimo se svi da nam ne otmu nasu dzedovinu i
    nas Bijeljinac neumorni Jusuf Trbic godinama se bori perom protiv dusmana
    .
    .
    .Procitajte:
    http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=56891

    Odgovori
  2. Badzo
    Badzo 24 Septembra, 23:33

    Sa zadovoljstvom sam citao i moram priznati ,ovo sam i ocekivao,Braco je vazda bio Unikat,puno pozdrava i hvala za sve moj Cobere

    Odgovori
  3. Bato
    Bato 16 Oktobra, 11:21

    Ponosan sam na Bracu, posebno sto ga poznam vec preko pola stoljeca.
    I mislim da nema rodjenih banjalucana koji ga ne poznaju. Mislim na one koji pamte Banjaluku prije 1992 god.

    Odgovori
  4. Bjanki
    Bjanki 18 Oktobra, 20:27

    Ja sam jedan od rodenih banjalucana sa tradicijom od pradjeda.Mogi su me poznavali kao uzornog banjalucanina uvijek raspolozenog za drugarstvo.Kao sto ja tebe nisam i necu zaboraviti. tako i ti mene dozivljavas kao prijatelja sa kojim si se intenzivno druzio vise od pola vijeka. pozdrav Bjanki.

    Odgovori
    • Ramona
      Ramona 02 Decembra, 04:38

      ay te ur en taqnvac hasxahmarhayin grakanutyan goharnery .. Es gorcery vor Shekspiry kardar, ira gracnery miangamic kneter krakneri eraxy ..Es ahavor hpart em, vor im erexanery ays groxi jamanakashrjanum en aprelu,,,,,, menak indz mi bana hetaqrqrum, Marine jan, du urish ban u gorc chunes?

      Odgovori

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku