Kliker.info

– Pa, ne bih drugačije mogao to protumačiti, pogotovo odabir, recimo, načelnika Teslića Miličevića, koji je vanserijski čovjek i načelnik, koji ima veliki ugled i podršku u Tesliću i ono za šta sam čuo da ga tuže je svakome ko se ne razumije u politiku i te odnose jasno da se radi o političkim stvarima, a ne o kriminalu. S druge strane, otvoreni kriminal u koji je vlast ogrezla već odavno u Republici Srpskoj dobija još jednu stranicu beščašća u priči oko nabavke radara. Ovih dana slušamo o beskrupuloznoj krađi pred očima javnosti.

Znači, problem je izvoz mesa u Tursku, a nije dati javno dobro pod koncesiju turskoj firmi, ako je firma uopšte iz te zemlje?

– Mislim da iza svega stoje naši ljudi. Koliko sam čuo, turske firme treba nešto da odrade, a posao i kajmak da uzmu ovi koji su osnovali nabrzinu te firme u inostranstvu, mjesec prije prijave na tender, bez ikakvih sredstava i referenci, pa se zaista iz aviona vidi očigledni kriminal.

Nenormalne stvari

Suština čitave stvari je da se i u RS-u, ali i BiH provodi proces normalizacije nenormalnog. Ovo je proces koji treba nenormalne stvari poput otimačine i pljačke predstaviti kao nešto što je normalno. Često ćete čuti izjavu ljudi koji su odgovorni, kao što je ministar Lukač, kako je sve urađeno po zakonu. Proveden je tender, niko neće odgovarati i to je normalna stvar. Nije normalna. Vrlo lako je dokazati da je tu napravljena ogromna šteta, projektovana je 100 miliona KM. Kako ćete objasniti da je investicija 12 miliona, a godišnji povrat 20? I vi ćete dati pola prihoda nekim privatnicima, a nećete uzeti kredit od 12 miliona, gdje je kamata tri posto.

Je li nabavka oružja za MUP RS-a nastavak priče koja je počela još 9. januara ili nasušna potreba policije?

– Nema nikakvog razloga da, ukoliko policija nabavlja opremu, javnost za to ne sazna i prije tendera, jer to nije nikakva tajna. Naprotiv, policija bi trebala da se hvali dobrom opremom kako bi kriminalce i one koji bi željeli da ruše poredak na neki način odvratila. Trebali bi to na sva zvona da razglase, a pošto to nije urađeno, nego je to neko “otkrio”, sve je poprimilo druge konotacije i bacilo sumnju. Ovdje je pitanje da li policija radi ono što bi trebala ili se koristi i koristiće se u političke svrhe za opstanak nekih ljudi na vlasti, za suprotstavljanje otvaranju procesa vezanih za kriminal protiv nekih koji su u vrhu vlasti. Čitava stvar je nepotrebno dovedena od ovog nivoa. Bilo kakvo naoružavanje ovdje je osjetljivo pitanje i zato ga i treba provoditi transparentno, da bi se regulisali strahovi sa bilo koje strane.

Prave li stranci treći politički blok u RS-u, u kojem neće biti ni SDS-a ni SNSD-a?

– Stranci ovdje igraju čudnu ulogu. Vrlo često imam osjećaj da stranci podržavaju korumpirani dio političara, u oba entiteta. To je jedna stara teza, da oni mnogo više vole da imaju nekoga u šaci zbog kriminala, s kojim se lakše nagoditi nego nekoga koga ne mogu trzati na taj način. Vjerujem da je to tako. Vrlo često su stranci iskakali u kritičnim trenucima da pomognu nekoj vladajućoj kasti, koja je sumnjivog morala. To se dešavalo prije izbora 2016. godine sa tranšom MMF-a, to se dešava sa nevjerovatnim angažmanom stranaca da se dobije ova nova tranša, odnosno sa silom koja je primijenjena da se uvedu akcize. Bezbroj je primjera, u kojima se vidi da postoji logika u ovoj tezi.

Iz stranaka koje su podržale veće akcize već otvoreno najavljuju da će ta sredstva biti nenamjenski utrošena.

– Čitava priča je manipulacija i prevara građana. Jasno je bilo da je to potreba vlasti da dođu do blokiranih kredita, prije svih MMF-a, ali i Svjetske banke i EBRD-a, i na neki način angažman koji je prije svih imao Wigemark, baca drugačije svjetlo na cijelu priču. Priča o akcizama je zapravo priča o nepostojanju pravne države u BiH, a uloga stranaca koji su potpomogli tu situaciju i sada štite nelegalne odluke jasno govori o tome da su oni za pravnu državu dok su u Švedskoj, Engleskoj, SAD-u, a kada su u inostranstvu, često pokazuju da pravo i nije za nas, jer služi njihovim ličnim interesima.

Dok se čeka sjednica GO SDS-a, kako gledate na tezu da bi Mladen Ivanić bio bolje rješenje kao kandidat za predsjednika RS-a, a da SDS-u pripadne ona člana Predsjedništva BiH?

– Ima argumenata za i protiv za obje varijante. Siguran sam da će do kraja februara biti obznanjeno ko su kandidati Saveza za promjene. Ubijeđen sam da će tog trenutka stvari izgledati sasvim drugačije što se tiče samih izgleda na izborima. Kada budemo imali direktno na vagi, sa jedne strane Ivanića ili Šarovića, a s druge Dodika, nikome neće biti jasno ko će biti pobjednik u oktobru. Tu se mijenja slika koju Dodik uporno i vješto stvara u javnosti o tome da je on unaprijed pobjednik ovih izbora.

Kako komentarišete posljednje Dodikove izjave o tome da je SIPA neustavna institucija i da je SNSD glas da se mnoge agencije formiraju dao iz naivnosti?

– Mogao bih da vam navedem mnoge Dodikove karakteristike, psihološki profil, ali u tu grupaciju nikako ne bi mogla spadati naivnost. Dodik i kada je to radio, svakako nije bio naivan, ali je bio pragmatičan u odnosu na ličnu korist, jer mu je tada bilo neophodno da dobije podršku stranaca, kao neko koje “progresivan” i u to vrijeme je on zaista bio zvijezda na izlasku ili topli vjetar, kako to reče Madeleine Albright.

Odgoda izbora

Dodika niko ne shvata kao naivnog i nikada nije isključeno da će on napraviti novi zaokret, kao što mi se čini da upravo priprema teren za to. Da javno kaže: sad se opet opredjeljujem za Zapad, a ne za Rusiju. Očekujem da se u narednom periodu to desi.

Može li se promijeniti Izborni zakon BiH ako je jedini optimista ostao Dragan Čović?

– Već je jasno da je to njegov politički stil. Stil Dragana Čovića u politici je javno izraženi optimizam, bez obzira na realnost. On i kad zna da od toga nema ništa, pokušava predstaviti stvari kao, biće, evo ja se trudim. Ljudi koji to rade, vjerovatno imaju i razlog, da mogu reći evo nisam ja kriv ako propadne, a propašće. Ne vjerujem da postoji prostor u kojem bi bošnjačka i hrvatska strana oličene kroz Izetbegovića i Čovića mogle naći kompromis o Izbornom zakonu do raspisivanja izbora. Vidim da su se neki predstavnici međunarodne zajednice ne samo zainteresovali već i angažovali da se dođe do nekog rješenja.

Sad se spominje da bi mijenjali samo način izbora za Dom naroda FBiH, da bi izbor u Predsjedništvo BiH ostao, jer nema vremena za izmjene ustava, a da se Čoviću ide naruku tako što bi se izvršio pritisak na Komšića da se ne kandiduje. Sumnjam da bi Komšić mogao to prihvatiti, mada ništa nije isključeno. Nisam siguran da je Komšić u toj grupi korumpiranih pa da mogu na taj način uticati na njega i da baš taj plan može riješiti situaciju. Spominje se i varijanta da se, ako ne dođe do dogovora, a izgleda da neće, vidi kako odgoditi izbore za dvije godine, da bi se spojili sa lokalnim i da bi se, kako kažu, već unaprijed projektovana kriza spriječila.