Kliker.info

Nakon političke krize i još bržeg raspleta, Miroslav Lajčak, visoki predstavnik u BiH, otvorio je Bosni i Hercegovini vrata Evropske unije.Slovački diplomata nesumnjivo je svojim djelovanjem i radom koji je na kraju rezultirao parafiranjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU obilježio prethodnu godinu. Stoga je i po izboru "Nezavisnih" proglašen ličnošću 2007. godine.Njegovi prioriteti za narednu godinu su, kako kaže, ispunjenje četiri uslova vezana za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU.Lajčak ističe da bi već krajem 2008. zemlja po pitanju Ustava trebalo da bude drugačija nego što je danas, a za njega je ključno da se sačuva multietnička BiH."BiH je uvijek bila multietnička država i cilj međunarodne zajednice je da ona funkcioniše kao demokratska multietnička država", objašnjava Lajčak.Smatra da su šestorica lidera političkih stranaka pokazali u zadnjih nekoliko nedjelja da su svjesni svoje političke odgovornosti, a kako kaže, čvrsto vjeruje da nijedna državna institucija u BiH ne pomaže optuženima za ratne zločine.

NN: Da li je 2007. godina, po Vašem mišljenju, bila uspješna ili neuspješna za BiH?

LAJČAK: Ukupno ne možemo da budemo zadovoljni ali dobro, imamo decembar koji je ipak pomogao da se pojave dobre vijesti, dobra atmosfera u BiH. Ipak, u cjelini treba da uradimo više u 2008. godini.

NN: Koji su prioriteti za 2008. godinu?

LAJČAK: To su četiri uslova vezana za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU. To je naš glavni prioritet, kratkoročni ali i strateški. Ti uslovi su zakon o policiji, zakon o javnom emiteru, zakon o javnoj upravi i puna saradnja sa Haškim tribunalom.

U dugoročnom planu to je uslov. Bez toga ne bismo ni definisali neke vremenske okvire. Jasno je da bi i krajem 2008. ova zemlja po pitanju Ustava trebalo da bude drugačija nego što je danas.

NN: Kada govorimo o ustavnoj reformi, da li je bolje da se u BiH uradi nadogradnja Dejtona ili ići u novi ustavni aranžman?

LAJČAK: Ne želim da predstavljam svoje mišljenje kao neku instrukciju međunarodne zajednice. Meni je stalo do toga da BiH ima ustav koji omogućava da se uspješno bori sa izazovima evropskih integracija. Političari bi trebali da imaju ambiciju da donesu dobar ustav.

Naravno, uvijek je bolje da imate potpuno nov dokument nego da idete postepeno jer Dejton ima neku svoju filozofiju i vi ne možete filozofiju promijeniti. Ali tek smo počeli da ulazimo u pregovore o Ustavu, očekujemo krajem januara ozbiljne diskusije, pokazalo se da ima različitih koncepata. Znači, bolje je donijeti i amandmane nego ništa.

NN: Već su pojedine stranke predstavile koncepte federalizacije BiH. Kako Vi gledate na te koncepte?

LAJČAK: Tu nedostaje definicija federalizacije. Tu svako gleda na svoj način i ima sumnje da je federalizacija u stvari skrivena forma pripreme za otcjepljenje, što ne bi bilo prihvatljivo. Drugo što ne bi bilo prihvatljivo pod konceptom federalizacije je da imamo u stvari etničku podjelu zemlje na tri monetičke jedinice. To sigurno nije prihvatljivo. BiH je uvijek bila multietnička država i cilj međunarodne zajednice je da ona funkcioniše kao demokratska multietnička država. Znači, prije nego što počnemo da diskutujemo o federalizaciji – da ili ne, moramo posvetiti pažnju sadržaju federalizacije. Za mene je ključno da se sačuva multietnička BiH.

NN: Već ste sedam mjeseci u BiH i veoma dobro ste upoznati sa stanjem u bh. društvu. Koji su ključni problemi koje bh. lideri ne mogu da savladaju da BiH krene bržim koracima, ne samo u političkom dogovoru, već i u ostalim segmentima društva?

LAJČAK: To je ogromno nepovjerenje između tri naroda i strah od promjene koji proističe iz tog nepovjerenja. Na svako pitanje, pa i tehničko se gleda kroz političku prizmu.

Drugo, zbog tog nepovjerenja se samo traži ko dobija a ko gubi, svako pitanje je kao utakmica. I mediji nakon svakog dogovora i svake činjenice gledaju ko je gubitnik, ko treba da bude kažnjen, i tu se stvara jedna atmosfera koja dijeli ovu zemlju.

Za postizanje dogovora oko Poslovnika, možda prvi put nije bilo moguće reći ko je kome popustio, ko je odustao… Bilo je tu onih koji su željeli da kažu: "Evo, ja sam pobijedio", međutim očigledno da niko nije izgubio a da su svi pobijedili. Trebalo bi da ima više takve vrste odgovornosti, te svijesti da ako svi dobijamo da niko nije izgubio.

NN: Kada se može očekivati potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju?

LAJČAK: Nemojmo da spekulišemo oko termina. Mi imamo jedan termin a to je termin koji su lideri sebi dali, a to je 15. februar za donošenje zakona o policiji. Pitajte me 16. februara šta mislim o potpisivanju. Sad bi to bilo previše spekulativno.

NN: Govorite o nepovjerenju u BiH. Kako izgledaju ti sastanci lidera? Jedan od učesnika kaže da oni raspravljaju po nekoliko sati da bi dogovor postigli u zadnjih petnaestak minuta sastanka…

LAJČAK: Nije to baš tako. To je kao piramida, identifikuju se pitanja, a onda se ide sa približavanjem stavova. Onda se ponovo vratimo na pitanja i onda smo malo bliže, ali nismo tu, i onda sve to ide prema završetku. To je taj finiš, tih zadnjih 15 minuta, ali da je tih pet-šest sati prije gubitak vremena, ne, to je bilo jako potrebno. U Banjaluci, dok se došlo do tih 15 minuta, o svakom od tih pitanja se četiri-pet puta raspravljalo. Potrebno je da se vide stavovi svih i da se stvori atmosfera pa da se postigne dogovor.

NN: Iako ste prisutni na sastancima, Vi se baš ne uključujete u razgovore šestorke…

LAJČAK: Ja se uključujem po potrebi. U Mostaru najviše, u Sarajevu manje, a u Banjaluci još manje. Meni je drago, ja mogu da budem tamo i da dam neki komentar sa gledišta Brisela i da mogu autentično da tumačim rezultate sastanka. Ipak, vaši političari su ljudi koji imaju politički legitimitet i odgovornost. Meni je drago da se što manje uključujem u razgovore na sastanku. To je jedna od boljih poruka za ovu zemlju.

NN: Vjerujete li vladajućoj šestorki?

LAJČAK: To su šestorica lidera političkih stranaka koji su formirali vladajuću koaliciju, oni vode ovu zemlju. Pokazali su u zadnjih nekoliko nedjelja da su svjesni svoje političke odgovornosti.

NN: U toku dosadašnjeg mandata malo ste pričali o ekonomiji…

LAJČAK: Više radim nego što govorim. Ponosan sam na to što smo organizovali prvu ekonomsku konferenciju 16. oktobra, koja je donijela dokument Platforma za akciju. Željeli smo odmah da nastavimo sa sljedećim koracima, ali zbog političke situacije nismo mogli. Mogu da vam kažem da u zadnjih 20 dana govorimo o tome. Ovih dana smo imali nekoliko sastanaka upravo o tome kako sad da se više posvetimo ekonomiji i da na osnovu Platforme za akciju napravimo konkretne korake u tom smislu.

Ja bih želio da imam više prostora da se bavim ekonomijom, da putujem po zemlji i da vidim lično gradove i da idem u institucije lokalne samouprave, da idem u institute, fakultete… U atmosferi krize nije bilo za to vremena, nadam se da će naredne godine biti više prostora za to.

NN: Neki od bivših visokih predstavnika imali su bombastične projekte i platforme kao "Posao i pravda", "Buldožer"…

LAJČAK: Nije to moj stil. Želim više da dam podršku domaćim institucijama, a da ne dozvolim da se negativne tendencije razviju, da podržimo to što je pozitivno, a da zabranimo sve što je negativno.

NN: Najavili ste da ćete dosta pažnje posvetiti pravosuđu…

LAJČAK: Imali smo dva okrugla stola, jedan samo za predstavnike međunarodne zajednice, u septembru, a drugi sa predstavnicima lokalnog pravosuđa na nivou entiteta, države i međunarodne zajednice. Cilj je bio da se zajedno dogovorimo šta su prioriteti, jer dolazi dosta sredstava ali ta sredstva ne idu tamo gdje organi pravosuđa smatraju da je to bitno.

Drugo, govorili smo o tome koji su zadaci pred kojima se nalazi pravosuđe, te smo formirali radne grupe koje treba da rade na osnovu te platforme. Uspjeli smo i da dobijemo sredstva za šest međunarodnih istraživača za ratne zločine, što će značiti da će procesuiranje ratnih zločina ići brže.

Do sada su ti procesi išli sporo i sve dok to traje, ta trauma u društvu takođe će da traje. Treba reći da nema kolektivne krivice za ratne zločine, ali ima individualna krivica i odgovornost i treba te procese brže raditi.

NN: Više pažnje posvećujete procesuiranju ratnih zločina, nego borbi protiv korupcije.

LAJČAK: Naravno. S obzirom na rat u BiH, logično je da ima i najviše pažnje ali ne i da se čitavo pravosuđe svede samo na ratne zločine. Oni su važni zbog suočavanja s prošlošću, a sistem pravosuđa i njegov efikasan rad je ključan zbog stvaranja pravne države bez koje ne možemo da razmišljamo o evropskim integracijama.

NN: Zbog percepcije o optuženima za ratne zločine, u zavisnosti iz kojeg su naroda, kako Vi gledate na sastanak Rasima Delića i Harisa Silajdžića?

LAJČAK: Mislim da je u interesu svih da se završi procesuiranje ratnih zločina, a sve dok smo u ovom stanju u kome se govori o 16.000 otvorenih slučajeva onda to stvara atmosferu sumnje i kolektivne krivice. Zato smatram da je u interesu Bošnjaka, Hrvata i Srba da se zna ko je odgovoran, a ko nije odgovoran za ratne zločine.

Svi koji su počinili ratne zločine treba da snose odgovornost, isto kao i svi koji danas krše zakon treba da snose odgovornost. Prvo je potrebna istina i na osnovu istine možemo postići pravdu. Tek kada je postignuta pravda onda možemo da govorimo o pomirenju, a bez pomirenja teško možemo da govorimo o budućnosti.

To su koraci koje ne možete preskočiti i zato je potrebno da se to poglavlje zatvori na način da niko ne nosi teret kolektivne krivice. Ratni zločinac je ratni zločinac. Nemojte da gledamo na "naše" zločince ili okrivljene kao na junake, a na "njihove", pod navodnim znacima, kao na zločince. Jer ako to svi rade upravo tako, onda još dalje se produbljuje nepovjerenje. Svi treba da poštuju da su zločinci – zločinci i ako je neko optužen onda treba i to da se poštuje.

NN: Vjerujete li da vlasti BiH i RS istinski žele da uhapse i preostale haške optuženike?

LAJČAK: Ja na osnovu mojih razgovora i informacija vjerujem da vlasti u BiH i RS imaju dobru saradnju sa Haškim tribunalom i da rade sve što mogu da urade. Ne postoji nijedan razlog da sumnjam u to da vlasti na nivou BiH ili RS kriju podatke vezane za Radovana Karadžića ili Ratka Mladića.

To je to što mi je rekla Karla del Ponte. Ona je autoritet i ima pravo to da kaže. To što je Radovan Karadžić na slobodi je veliki problem, ali ona tu ne vidi aktivnu ulogu institucija na nivou BiH ili entiteta.

NN: To Vas pitam jer je nedavno Vaš zamjenik Rafi Gregorijan izjavio da premijer Srbije može da uhapsi Karadžića i Mladića jednim telefonskim pozivom.

LAJČAK: Ja govorim o institucijama BiH i RS. Što se tiče Srbije, to su podaci koji pokazuju da je u vrijeme kada su najviši zvaničnici te države govorili o tome da ne znaju sigurno gdje je Mladić – dokazano je bilo da je on bio u Srbiji. Nisu govorili istinu međunarodnoj zajednici. Možda nisu znali, možda jesu znali, ali to je drugi slučaj i zato puna saradnja znači upravo to da institucije rade sve što mogu. To je slučaj sa Hrvatskom kada se odlučivalo o tome da li će se otvoriti proces za pregovore o članstvu. Tada je general Ante Gotovina bio na slobodi, ali je dokazano da mu institucije Hrvatske ne pomažu i to je stvorilo mogućnosti da se otvori prostor za pregovore.

Ja čvrsto vjerujem da se BiH nalazi u istoj situaciji, znači nijedna državna institucija ne pomaže optuženima za ratne zločine.

Želim da ljudi u BiH vjeruju u državu

NN: Šta građanima BiH želite poručiti na početku 2008. godine?

LAJČAK: Ljudi u ovoj zemlji su prošli kroz svašta i stvarno zaslužuju da žive dobro, materijalno ali i psihološki. Zato želim da u 2008. godini ima što manje razloga za nepovjerenje, za upiranje prstom za optužbe i da imamo što više vijesti kao što je bilo parafiranje Sporazuma o stabilizaciji i asocijaciji i da ljudi vjeruju u državu.

Moj mandat je do daljeg

NN: Koliko planirate da ostanete na funkciji visokog predstavnika?

LAJČAK: Moj mandat nije vremenski definisan i on je do daljeg. Zavisi od dva faktora: prvo da međunarodna zajednica želi da ima mene tu, a drugo da ja želim da sam tu. Svaki od mojih prethodnika je imao različit mandat i nije bilo stalno tačno godinu dana.

Antikorupcioni tim nije alternativno tužilaštvo

NN: Ako vjerujete u bh. pravosuđe, zašto ste ponovo aktivirali antikorupcioni tim OHR-a?

LAJČAK: Nije cilj ovog tima da radi posao umjesto domaćih pravosudnih organa. Činjenica je da ogroman niz ljudi i organizacija ima povjerenje u OHR i donosi najrazličitije podatke. Znači, cilj ovog tima je da te podatke skuplja i obradi, a onda to da preda lokalnim pravosudnim organima. Ni u kom slučaju ja ne želim da imam alternativno tužilaštvo ili sud u zgradi OHR-a. To sigurno ne.

NN: Bilo je komentara da je to jedan od vidova pritisaka na domaće lidere da postignu dogovor.

LAJČAK: Baš je bilo zabavno slušati takve komentare. Ja sam vam objasnio kakva je filozofija stvaranja antikorupcionog tima OHR-a.

Dragan jerinić(NN)