Minder protokol: Sporazum o policiji pokazuje da sudbinu BiH mogu da kroje samo dva čovjeka
02 Oktobra
10:03
2007
Dogovor o reformi policije dva najveća politička protivnika u Bosni i Hercegovini, Harisa Silajdžića i Milorada Dodika, izazvao je lavinu oprečnih reakcija. Političari sa dijametralno suprotnim stavovima o unutrašnjem uređenju zemlje postigli su saglasnost o najspornijem političkom pitanju u BiH, koje se ni pod stalnom prismotrom međunarodnih zvaničnika tri godine nije moglo riješiti. Sporazum koji su potpisali pokazao je da je moguće da sudbinu BiH kroje dva čovjeka, kaže novinar Mirko Šagolj: „U nedjelju je isticao rok, a u petak su njih dvojica potpisali sporazum. Milorad Dodik je postigao ono što želi, dakle u svakom smislu da ojača RS, a Haris Silajdžić je to potpisao da ne bi ostao bez funkcije. Nema uopšte nikakve dileme da je Haris Silajdžić to iz tih pobuda uradio.“Analitičar Gostimir Popović navodi da je ovakav način dogovaranja loš izuzetak i da se od njega ne može očekivati ništa dobro:„Dakle, umjesto da se sve radi u institucijama, dva lika su uzela sebi za pravo i to pokazuju javnosti da je vrlo važno, da rade nešto što jednostavno nije u opisu posla pozicija pod kojima su to potpisali. Dakle, od ovoga što su potpisali ne može se očekivati bukvalno ništa dobro.“ Iako su potpisali Protokol, stiče se utisak da ga Dodik i Silajdžić različito tumače. Dodik ponavlja da je Protokolom garantovan opstanak policije RS-a: „Ali, u svakom slučaju ovo je maksimalno moguće.“ A Silajdžić da MUP RS-a prema Protokolu ne postoji: „Policija RS-a u ovom protokolu ne postoji, sasvim sigurno.“Predsjednik Stranke demokratske akcije Sulajman Tihić prvi je reagovao na dogovor Dodik – Silajdžić:„Jedan apsurd kakav ja ne mogu uopće shvatiti i razumjeti. Odbor direktora policije je jedno operativno tijelo koje odlučuje o hapšenjima, o akcijama – odlučuje entitetski i etnički.“ Analitičar Ugo Vlaisavljević smatra da je dobro što su čelnici dvije najjače političke parije postigli dogovor, iako je očigledno da su kompromis uspjeli pronaći tek kada im je zaprijećeno smjenama: „Mislim ako se sada domaći lideri ne dogovore oko policijske reforme, onda ili potpuno otpada put prema Evropi za jedan duži period, ili treba postići nešto što se zove drastične smjene neodgovornih političara. Ja sam veoma sklon sada da međunarodna zajednica dovede do tih drastičnih mjera.“ Za BiH nije dobro da samo dva čovjeka mogu da se dogovore o sudbini bitnih promjena. Dejtonski ustroj BiH omogućava da se takve stvari događaju, kaže direktor Nezavisnog biroa za humanitarna pitanja Žarko Papić: „Ne samo zato što su dvojica sjela pa se dogovorila nego zato što to izražava nešto što postaje sad već navikom – sistem u kome živimo. Mogla su se i četvorica dogovoriti, pa puno drukčije ne bi bilo. Ako se sad dogovore – nisam mislio na dvojicu, moglo ih je biti i sedam, osam, nije bitno- a izgubljeno je tri i po godine, onda ih treba smijeniti, kad se dogovore, jer to je stvarno izraz potpune neodgovornosti. Naravno, to je bilo u šaljivom tonu.“ Novinar Mirko Šagolj: „I to je sudbina te naše BiH da se, zapravo, najvažnije odluke donose u nekim hotelima, na nekim minderlucima itd. I što je najgore – što takvi sporazumi postanu poslije toga politički dominantni.“I Gostimir Popović podsjeća da se mnoge reforme u BiH nisu završavale u institucijama države:„Mnoge reforme koje su se dešavale ovdje, završavale su se domunđavanjem po planinskim ljetovalištima, pa izgleda da je to nekom postalo simpatično, pa i u ovom slučaju to radi. Dakle, jednostavno, i u ovom i u svim drugima poslovima na ovakav način se ne rješavaju opštenarodni poslovi i opštenarodna pitanja, već se to radi kroz institicije, kroz one koje imaju najsnažniji legitimitet.“ Marija Arnautović (slobodnaevropa.org)
Komentari