Kliker.info

VL: Gdje je Bosna i Hercegovina danas, nešto više od godinu dana nakon formiranja novih državnih i entitetskih vlasti?
DODIK: Pa, sigurno je kvaliteta više što je parafiran sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, ali nakon iscrpljujućih pregovora o da ne kažem pogrešno postavljenim elementima za reformu policije. Da nije tako bilo, Bosna i Hercegovina davno je mogla imati parafiran, a vjerujem i potpisan, sporazum. Činjenica je da imamo i ostale dogovore o stvarima koje trebamo napraviti, što će dovesti do prvog ugovornog odnosa s Europskom unijom. Mislim da je jedna lažna euforija, stvorena prije nekoliko godina o potrebi centralizacije države, sada zaustavljena, pa imamo realne koncepcije koje govore da Bosna i Hercegovina kao okvir i nije problem. Ali, centralizacija započeta kroz razne priče o raznim reformama koje su vodile unitarizaciji u prošloj su godini zaustavljeni i mislim da je to nova kvaliteta i realno stanje odnosa u Bosni i Hercegovini.

VL: Prošlu godinu obilježili su i kriza u radu Vijeća ministara, ostavka premijera Špirića, napetosti za koje su mnogi optužili prije svega vas i Silajdžića. Tražile su se i smjene.
DODIK: Iz vrlo važnih razloga došlo je do ostavke gospodina Špirića. I, ako se ti razlozi ponove, opet će doći do ostavke. To nije sporno. Nametnuti intervencionizam Visokog predstavnika u oblasti skupštinskog odlučivanja nakon izbora koje je OESS proglasio poštenim apsolutno su prekoračenje ovlaštenja gospodina Lajčaka. Zadirati u tu oblast, koju je OHR ranije tumačio kako je tumačio, i to intervencionističkim mjerama, svjedoči da taj isti OHR nema konzistentnu politiku. Inače, mi smatramo kako OHR gubi smisao u Bosni i Hercegovini, te da sve njegove mjere nisu pridonijele neupitnosti ove države. Bosna i Hercegovina neupitna je samo na bazi dogovora vodećih domaćih političkih stranaka. Ako OHR opet pokuša zlorabiti instituciju, a on je institucija Daytonskog sporazuma, a ne Europske unije i europskog puta BiH, onda može računati na gotovo isti odnos nas iz Republike Srpske po tom pitanju. Silajdžić i ja? Ha, Silajdžić ima svoju politiku, ja svoju, i one su različite. Ja predstavljam politiku ljudi iz RS-a i za nju sam dobio veliku podršku. Prema tome, osjećam i odgovornost prema njima, a nikakvu prema raznim nedosanjanim skupinama iz Sarajeva, koje uporno sanjaju neku drugu priču i misle kako mi sa strane moramo biti u tom njihovu snu, inače nismo dobri momci. To me apsolutno ne zanima.

VL: Ipak, s nekim iz Sarajeva morate surađivati. S kim vam je to lakše, sa Silajdžićem ili Tihićem?
DODIK: S onim s kojim moram. Naravno, moj politički izbor nije ni jedan niti drugi. Izborni rezultati nametnuli su potrebu dogovaranja određenog partnerskog odnosa u sklopu Vijeća ministara. Mi tamo nismo ni u kakvoj koaliciji niti imamo potpisan bilo kakav sporazum, i ja to vrlo pragmatično postavljam.

VL: Ipak, niste mi odgovorili s kim vam je lakše?
DODIK: To je stvar moje političke strategije i taktike i dopustite mi da ne odgovorim izravno na to pitanje. Ponekad jedan, ponekad drugi, ali u svakom slučaju meni to nije problem.

VL: Iz redova međunarodne zajednice godinama su tražili aktivniji pristup domaćih političara. Niste li vi za njihove kriterije i dosadašnju praksu možda hiperaktivni?
DODIK: Slušajte, valja razumjeti kako jedan broj međunarodnih službenika okupljenih oko različitih ureda ovdje u Bosni i Hercegovini jako dobro živi. Imaju velike apanaže i dobre plaće. Primjećujete kako u posljednje vrijeme, kad se god otvori diskusija o njihovu boravku ovdje, oni uvijek nađu neku temu ili razlog kako bi mogli dalje ostati. Sad im je, koliko razumijem, razlog Kosovo, sutra će biti Timor ili Quebeck u Kanadi. U svakom slučaju, mi smo vrlo aktivni u nastojanjima da se dogovorimo u Bosni i Hercegovini, ali to mora biti dogovor unutarnjih političkih snaga, a ne nekih međunarodnih krugova koji forsiraju određene vrste pozicija o navodnoj izgradnji središnjih institucija. Mi smo protiv izgradnje središnjih institucija više od kapaciteta koji je potreban. Nije nepoznato da Europa surađuje na regionalnom principu s mnogim drugim zemljama i nije točan pristup koji tvrdi kako sve treba biti centralizirano u Sarajevu i da Bosna i Hercegovina može funkcionirati samo na taj način. Ona može funkcionirati kako se mi dogovorimo ili neće funkcionirati nikako. Prema tome, tu nikakvi stranci ne mogu pomoći. Nama u RS-u nije problem Bosna i Hercegovina, ali nam je na prvom mjestu Republika Srpska. Mislim kako je to fer i politički korektno.

VL: Sasvim je izgledno skoro priznanje nezavisnosti Kosova, makar sa strane SAD-a i većeg broja europskih država. Ovdje se stalno provlači teza kako ćete u RS-u automatski tražiti isti status i za vaš entitet.
DODIK: Mi o tome pitanju imamo apsolutno jasan stav. Radi našeg političkog pristupa regionalnim pitanjima nećemo prihvatiti nezavisnost Kosova ako ona bude unilateralno proglašena, a nećemo dati svoju suglasnost za priznanje ni u sklopu organa Bosne i Hercegovine. Što se tiče naše akcije u tome, Republika Srpska ostat će stabilna i mirna. Mi nemamo razloga za destabilizaciju. Nismo zadovoljni odnosom koji imamo od međunarodne zajednice u Bosni Hercegovini, nismo zadovoljni ni percepcijom koju drugi o nama imaju u Federaciji. Naravno, politički život pun je nezadovoljstava. Mi smatramo kako su prioriteti mir i stabilnost i nemamo razloga za pravljenje bilo kakvih drugih pokreta. Ono što rade bošnjačke političke elite u stvaranju animoziteta podsjeća na ponašanje Miloševića u vrijeme raspada Jugoslavije. Oni smatraju kako imaju pravo na sve, da nitko drugi ne valja i da ostali trebaju biti poslušnici. Upravo to može dovesti na bazi unutarnjih političkih pitanja do određenih pokreta, a ne Kosovo. Kosovo će biti ovakvo ili onakvo, ali jasno poručujem da mi u RS-u nećemo destabilizirati političke prilike u BiH.

VL: Slijede dugi i mukotrpni razgovori o ustavnim promjenama. Nedavno je dr. Dragan Čović izjavio da prilikom budućih pregovora o teritorijalnim razgraničenjima na stolu neće biti samo mapa Federacije.
DODIK: Naravno da sad svi pucaju streljivom teških kalibara. Ne želim biti prepotentan, ali svakako želim biti jasan. Kad smo pregovarali o reformi policije rekao sam da do nje možemo doći samo ako se policija RS-a prihvati kao temeljna činjenica. Tako i sad kažem: nema ustavnih promjena ako netko zadire u teritorijalni i funkcionalni kapacitet Republike Srpske. Ja inače smatram kako Hrvati u BiH trebaju imati svoju federalnu jedinicu i spreman sam podržati jedan takav zahtjev. Na bazi trojnog pariteta možemo napraviti Bosnu i Hercegovinu koja će imati karakter asimetrične federacije, gdje će središnji organi obavljati funkcije u ime onih koji to žele, a oni drugi mogu to i sami. Dakle, mi ćemo podržati zahtjeve političkih stranaka Hrvata za federalnom jedinicom sve dok s njihove strane Republika Srpska bude prihvaćena u ovom smislu: nedirnuta i politički funkcionalna. Znam da se to može tumačiti kako kome odgovara, ali ne vidim načina na koji se moguće dalje odmaknuti od Daytonskog sporazuma kao osnova koji treba dograditi. Ako politički predstavnici Hrvata budu i dalje inzistirali na takvom pristupu, mislim da će značajno urušiti podršku Republike Srpske svojoj zamisli o formiranju federalne jedinice. Ja bih doista iskreno želio da se u BiH uspostavi federalna jedinica u kojoj će Hrvati imati dominantnu većinu, gdje bi s Republikom Srpskom i trećim dijelom Bosne u zajedničkim organima na bazi konsenzusa dogovarali svu važnu politiku. Hoće li to tako biti ili neće… Mislim da je potpuna iluzija očekivati da netko iz RS-a općinu, dvije ili pet prebacuje ili preusmjerava negdje drugdje. Uostalom, ustavne promjene nisu samo teritorije ili mapa. One su prije svega funkcija, nadležnost, one su odnosi tih nadležnosti. Što se tiče izjave gospodina Ćovića, mislim da je to on napravio pod pritiskom javnog mnijenja ili na neki drugi način. Ali, on jako dobro zna da zadiranja u teritorijalnu komponentu koja se zove Republika Srpska ne može biti ni u jednom trenutku ustavnih ili bilo kakvih drugih promjena.