Mićo, Zlaja i ostala raja : Pošteno, pa ko koga prevari.
Piše : Vildana Selimbegović (Oslobođenje)
Kada se, onog prvog ponedjeljka nakon izbora, Duška Jurišić ukazala na malim ekranima sa svojom emisijom Pošteno, povjerovala sam Zubi Bojeviću i njegovom nezaboravnom Pravda će trijumfovati u nekad kultnoj seriji "Više od igre".
No, kako jedino pamćenju nikad ne možemo naređivati, za razliku od ostatka svijeta koji je vjerovatno u ponašanju Milorada Dodika tražio njegove reakcije na brojanje glasačkih listića, mene je banjalučki nastup lidera SNSD-a vratio u nešto bližu, poratnu prošlost i također prvu postizbornu emisiju Pošteno iz oktobra 2006. godine. Tada je Dodik trijumfalno i uživo nastupio iz Banje Luke, dok su u sarajevskom studiju bili lideri SDA i SDP-a Sulejman Tihić i Zlatko Lagumdžija. "Ja bih volio da Mićo dođe u Sarajevo… Znate, Mićo je takav, on voli sam da radi… Mićo je moj drug", tepao je Lagumdžija tada nesumnjivom izbornom pobjedniku iz Laktaša. Za tili čas u toj jednosatnoj emisiji nakon općih izbora, nimalo u duhu njezina imena, lider SDP-a BiH zaboravio je šta je sve govorio prethodnih mjeseci o Dodikovoj lažnoj socijaldemokraciji i njemu samom. Tek podsjećanja radi: SNSD je te godine bio nesumnjivi pobjednik izbora u BiH – sa ubjedljivo najvećim brojem osvojenih glasova u Republici Srpskoj imao je većinu u Narodnoj skupštini i respektabilan broj zastupnika u Parlamentu BiH.
Šest godina kasnije, Zlajin Mićo je na lokalnim izborima doživio nemalo iznenađenje. SDS je okupio opoziciju i žestoko uzdrmao SNSD. Vidjelo se to i na Miloradu Dodiku u prilogu objavljenom u Pošteno i snimljenom samo nekoliko sati nakon što su rezultati neumoljivo najavili gubitke. No, već sljedećeg jutra, umjesto na odmor, lider SNSD-a i predsjednik Republike Srpske uputio se u sami centar Banje Luke da popije kafu. Iz Sarajeva, sa tornjevskih visina u kojima je donedavno bio Keljmendijev štab, ovaj je potez ironično prokomentiran kao voždov silazak na zemlju, što uopće nije spriječilo komentatora i intelektualca da se voždu ponudi kao "druga bošnjačka stranka" u novom Vijeću ministara. Naravno, ako ga vožd udomi u SDA.
Milorad Dodik, već poslovično nezainteresiran za unutarbošnjačke rasprave, nešto kasnije izašao je pred novinare i jasno rekao: Shvatili smo poruku naroda, učinit ćemo sve da se popravimo. Iako u času dok nastaje ova kolumna još nije jasno ko će sve u SNSD-u biti kažnjen – u protekloj sedmici već je raspušteno deset općinskih odbora SNSD-a, a njihovi predsjednici ispraćeni na popravne – više je no jasno da Dodik kani održati obećanje dato narodu. I dok se analitičari naslađuju baveći se svim razlozima SNSD-ovog neuspjeha daleko više negoli uspjesima združene opozicije, predsjednik Republike Srpske nije propustio priliku da se javno postidi zbog lošeg izvještaja Evropske komisije o (ne)napretku Bosne i Hercegovine i da, naravno, ponovi staru tezu kako je već vidljivo da je kriva Federacija obećavši (usput) kako će učiniti baš sve da ostane vidljiv entitetski angažman na evropskom putu.
Za kvalitet socijaldemokracije više ga ni SDPBiH ništa ne pita, između ostalog i zato što uopće nema sumnje da bi (i) sarajevski Dodikov kolega najradije ponovio rolu tepanja iz 2006. Rezultati SDP-a su – govoreći jezikom ove partije – nešto bolji nego tada (SDP je u to vrijeme bio ubjedljivo treća bošnjačka partija, iza SDA i Stranke za BiH) i bez obzira na izborne ciljeve, kako se moglo čuti nakon Predsjedništva stranke, i Lagumdžija i Damir Hadžić i Nermin Nikšić su prezadovoljni. Ne pada im na pamet da ih analiziraju, još manje da traže krivce. Gubitak od 100.000 glasača je sitnica i nikako se ne može pripisati lošim odlukama vrha, još manje koaliciji sa SBB-om, a najmanje istupanju Željka Komšića. SDP je nakon lokalnih izbora 2012. u očima svojih vođa jači, stabilniji i čvrsto riješen da istraje na zacrtanom putu, ne popuštajući zagrljaj sa još jednim spektakularnim pobjednikom Fahrudinom Radončićem. Lider SBB-a, koji je uoči izbora obećavao kako će pomesti Sarajevski kanton i ostatak BiH, te sa SDP-om deklasirati SDA, nakon što se suočio sa glasačkom voljom, drastično je smanjio smetljarske apetite na tuđe dvorište, pa mu nema druge do da mete Avaz bivše supruge i vrati se poslu koji najbolje umije: zavađanju Bošnjaka, kako međusobno, tako i sa ostatkom svijeta.
Postizborni cilj ovog SDP-SBB dvojca, osim udvaranja iza kulisa, svodi se na anuliranje izbornih rezultata. Istim žarom kojim su uoči izbora govorili kako će volja naroda odlučiti ko će činiti većine na višim razinama, sada se bacaju na matematičke kombinatorike kako tu volju što jače potisnuti. Otuda i naglo Lagumdžijino povjerenje u Dragana Čovića, kojem danas tepa kao Mići nekad. Čović zauzvrat savršeno balansira: u Banjoj Luci zaklinje se Dodikovim stazama revolucije i najavljuje i sam reviziju HDZ-ovih kadrova i politike u srednjoj Bosni, a iz Mostara poručuje da mu je Hercegovina više no dovoljna i spreman je blokirati Federaciju dok mu Zlatko i Fahro ne ostvare potpisani san o trećoj izbornoj jedinici.
Sulejman Tihić je u ime SDA povukao jedan od najnepopularnijih poteza: netom nakon pobjede pozvao je SDP da zajednički zaborave Lagumdžijine izlete i da se vrate federalnom poslu. Na njegovu sreću, i prije negoli su glasači SDA stigli da se razočaraju – jer nema sumnje da su uspjehu najjače bošnjačke partije kumovale loše odluke SDP-ovog vrha – Lagumdžija je požurio da ponudu odbije, demonstrirajući još jednom neodgovornost kako prema BiH i Federaciji, tako i prema preostalim glasačima svoje partije koji dvije godine strpljivo čekaju da se SDP mane ćorava posla i sa funkcija krene na djela.
Šta nas, dakle, čeka? Neizvjesnost i teške muke, barem u Federaciji, ako je suditi po sadašnjem odnosu snaga. SDA ne može ispuniti Čovićeve želje, ali može – ukoliko zaista želi – ostati odgovorna stranka: krenuti u reformu ovog entiteta i ako ništa ponovo satjerati Dragana Čovića u onaj hercegovački ćošak iz kojeg će se morati izjasniti koliko ga zanimaju Hrvati u Travniku, Vitezu, Odžaku, Orašju, Kreševu i ostatku BiH. Na državnom nivou valja vjerovati Dodiku i njegovim čvrstim obećanjima da će istrajati na evropskom putu, makar i da pokaže da je Republika Srpska bolji dio Bosne i Hercegovine. Pošteno, pa ko koga prevari.
Komentari