hamburger-icon

Kliker.info

Meho Kodro : Kako godine odmiču, sve sam više nostalgičan

Meho Kodro : Kako godine odmiču, sve sam više nostalgičan

17 Juna
18:37 2012

 Iako je u svojoj bogatoj karijeri imao čast da nosi dres Real Sosijedada i velike Barce, a igrao je i za Tenerife, Deportivo Alavez te Makabi Tel Aviv, u kojem je i okončao profesionalnu karijeru, ljubav sjajnog igrača Mehe Kodre prema Veležu ništa ne može zamijeniti. Niti je, kaže nam, išta može otrgnuti iz srca.

– Svaki klub obilježio me je na neki način. Igrati za Real bilo je nezaboravno, za Barcelonu neponovljivo, za Tenerife me veže vrlo lijepo iskustvo i da ne nabrajam, jer sve ekipe kroz koje sam prošao, mnogo su mi pomogle da budem to što jesam. No, kad pričam o Veležu, to, čini mi se, nekako drugačije izgovaram. To se, jednostavno, kaže iz srca, jer su to moji počeci, prve ljubavi i to je nešto što ostavlja trag – iskren je Kodro, koji je prije nekoliko dana iz San Sebastijana, gdje živi i radi, stigao u Blagaj, u kojem su njegovi roditelji nakon rata napravili kuću.

Nije sve bajno

Kodro je proveo djetinjstvo na Buni, gdje je Velež dolazio u karantin. Tu se i počeo susretati s igračima "Rođenih", Duškom, Marom, Kuljom, a do tada je igrao lopte u mahali, na ulici.- To su bili moji prvi dodiri s Veležom. A tada smo svi, treba li to reći, navijali za Velež i tu se, zapravo, rodila moja ljubav prema Veležu i fudbalu. Tako da sam 1981., kada sam otišao na prvi trening u Veležove pionire, imao 14 godina. Kada su mi rekli da sam im zanimljiv i da donesem rodni list i dvije slike, to je meni bio tako golem događaj da, jednostavno, ne znam s čime bih vam to uporedio. Možda kao kada sam kasnije potpisivao ugovor s Barcelonom. U pionirima sam bio godinu, tri u omladincima, a 1985. sam počeo igrati za prvi tim i tu sam bio sve do 1991. – govori nam Kodro.

Pred ratni vihor, prva destinacija bio mu je španski San Sebastijan, gdje je proveo četiri godine i u koji se vratio nakon što je okončao fudbalsku karijeru.
– U San Sebastijanu sam kao domaći. Tamo se rodilo dvoje od moje troje djece i ljudi su me davno primili. Oni su, zaista, izvanredni, a radim s njihovom drugom ekipom, koja se takmiči u drugoj B-ligi, koja je, isto, dosta zahtjevna. Dobro mi je, jer osjećam da ljudi drže do mene, poštuju moj rad, cijene me kao čovjeka i to mi je sasvim dovoljno da ostanem. Stvarno smo moja porodica i ja veoma zadovoljni – iskren je Kodro.

Iako bi, kaže, neke stvari kroz svoju bogatu karijeru, gledajući iz sadašnje perspektive, drugačije uradio, naglašava kako je svako iskustvo bilo važno.

– Zahvalan sam Bogu i sudbini što je sve ovako ispalo. Jer, da je sve išlo potaman, ne bih, vjerovatno, cijenio ni život niti ovo što sada imam. Neke stvari bih, možda, promijenio, ali s druge strane, ničim nisam posebno opterećen, jer svaka stvar koja mi se desila, ima svoju težinu. Više bih rekao da sam doživio iznenađenja u životu nego razočarenja. No, čovjek s vremenom shvati da je sve to neka neminovnost, jer naravno, u životu nije sve bajno i sjajno niti su svi ljudi dobri. Na putu kojim koračamo, sretnemo i loše ljude, ali nam, na kraju, sve to koristi i da izgradimo svoju ličnost – govori nam Kodro.

Egzistencija djece

Priznaje nam da je, kako godine odmiču, više više nostalgičan prema rodnom kraju. Zna veoma dobro kakva je situacija u BiH i da dosta stvari treba popraviti, ali…

– Nešto me vuče ovdje poput magnetnog polja sve više i više. I kada dođem, veoma mi je lijepo tako da ozbiljno razmišljam o povratku. S druge strane, imam troje djece, kojima, ipak, valja osigurati egzistenciju pa se, onda, upitam je li pametno da se vratimo – ističe on.

Iako je u svojoj karijeri ostvario sjajne rezultate, poput sto golova u španskoj Primeri, kaže nam da se legendom ne smatra baš ni u kakvom smislu.

– Put me je odveo na tu neku fudbalsku stranu. Radio sam ono što sam volio i prošao sam, vjerovatno, dosta toga u fudbalu, a bio sam na dosta mjesta u različitim situacijama koje su me obogatile. Možda to nekome izgleda zanimljivo, ali meni više bude drago kada me ljudi do kojih ja držim, zovnu i pitaju me za mišljenje. Eto, to mi imponira – kaže nam Kodro.

Ž6 = Na Tekiju valja doći i šutjeti

S Kodrom, koji je u januaru napunio 45 godina, razgovarali smo u avliji čuvene derviške Tekije, nedavno obnovljene. Kaže nam da često dođe tu i popije kafu.

– Volim doći na ovakva mjesta, koja su i mistična, posebno kada je ovaj objekt u pitanju, jer ga posebnim čini i njegova historija. Duhovnost je veoma važna, jer za mene život bez duhovnosti nije cjelokupan. Stoga volim doći ovdje, opustim se, bude mi lijepo, a svaka riječ je suvišna. Ovdje valja doći i šutjeti – naglašava on.

Kenan, Dalila i Meliha

– Sin Kenan je u drugoj ekipi u Real Sosijedadu. Prije nekoliko mjeseci potpisao je dvogodišnji ugovor. Ta ekipa je na neki način u dvorištu prve ekipe. Njemu je 18 godina, na dobrom je mjestu, u dobrom klubu i ima sve uvjete da se razvije u dobrog igrača. E, d, hoće li se to desiti, Bože moj. Uglavnom, ima talent i voli da radi. Kćerka Dalila ima 21 godinu i studira turizam, a Meliha je desetogodišnjakinja.

Ostalo žaljenje

Kodro je bio i prvi kapiten reprezentacije Bosne i Hercegovine u meču protiv Fortune iz Diseldorfa, koji je odigran 1995. godine. Bio je kratko i selektor državne reprezentacije, od januara do maja 2008. godine.- Nismo se tada našli s ljudima koji su vodili Fudbalski savez. Tu, jednostavno, nije bilo respekta, kako sportskog, tako ni ljudskog… Nije bilo drugog izlaza nego da se rastanemo. Ostalo je žaljenje za nečim što je počelo, a nije se moglo završiti – govori Kodro.

Stara raja

Od bivše raje iz Veleža s kojom je igrao u prvoj ekipi, najviše se, kaže, čuje s Ibrom Rahimićem.- S njim sam bio dobar i još sam. Neki dan sam bio sa Sejom (Kajtaz, op.a.), Tanom (Sedin Tanović, op. a.), sve su to momci s kojima sam se družio. Bio sam nedavno i s Duškom i igrali smo tenis – govori Kodro.  M. Smajkić (Dnevni avaz)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku