Kliker.info

Lider HDZ-a 1990. tvrdi kako su stranka, a i on osobno željeli dati svima šansu djelovati kroz HDZ 1990., ali se očigledno neki nisu željeli prilagoditi i prihvatiti nove stranačke ideje, dugoročne ciljeve i drukčiji donos spram krucijalnih pitanja.Raguž vjeruje da će HDZ 1990. izići iz ove situacije čvršći, jedinstveniji i hrabriji i poručuje da je “devedesetka” i dalje otvorena za dogovor o zajedničkom kandidatu za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH.Lider HDZ-a 1990. podsjeća da je upravo njegova stranka jedan od osnivača HNS-a, da će u njemu bezuvjetno ostati te da ima odgovornost učiniti sve da se Sabor otvori za sve stranke i čestite Hrvate.

Naprosto moramo krenuti od kadrovskih turbulencija u HDZ-u 1990. Uglavnom su poznate pojedinosti oko smjena i disciplinskih postupaka , “obje strane” su kazale što su imale reći, javnost zanima zbog čega ste tolerirali soliranja i strančarenja, odnosno toliko oklijevali s neizbježnim raščišćavanjem stranačkih redova kad se još od izbornoga Sabora znalo, a potvrdilo se sve do danas, da su neki dužnosnici “na drugoj strani”, da ne prihvaćaju novu programsku orijentaciju ili su imali neke svoje uske interese?
– Moram jasno razgraničiti stvari. Sve ovo što se događalo tijekom prošloga vikenda na Usori su apsolutna nadležnost i odluke stranačkih tijela. Dakle, to nisu moje, kako Vi kažete, liderske odluke. Ja dakako ne bježim od svoje uloge i odgovornosti, međutim, HDZ 1990 je demokratska stranka i ove važne odluke su donijeli Predsjedništvo i Središnji odbor nakon uistinu temeljite i demokratske i korektne rasprave u kojoj su izneseni svi argumenti. Dakako, osobno sam ponosan na tu iskazanu kulturu u demokratičnost svih mojih stranačkih suradnika. Trenutak, a i pitanja su doista zahtijevali punu svijest i odgovornost i smatram kako je taj test stranka apsolutno položila. Nakon svega odgovorno tvrdim da je definitivno završen proces profiliranja HDZ-a 1990. na temeljima Statuta i programa stranke usvojenih na Saboru prošle godine u Sarajevu. Podsjećam, relevantni politički čimbenici su upravo taj izborni sabor HDZ-a 1990. ocijenili kao najdemokratskiji u novijoj političkoj povijesti BiH. Imali smo više kandidata za sve razine i gdje se vodila demokratska, fer utakmica, u kojoj su svi mogli artikulirati svoje pozicije i u kojoj sam ja, napokon, dobio uvjerljivu potporu članova za vođenje HDZ-a 1990.

Vođen tim demokratskim, moralnim i političkim postulatom osobno sam svjesno ostavio, čini mi se, dovoljno prostora i vremena svima u stranci kroz kreativno djelovanje, poštujući naravno stranačku politiku, pokazati da su spremni raditi na promoviranju i jačanju stranke na temeljima programa koji je usvojio stranački sabor. Je li trebalo ranije intervenirati kad se možda uočilo da neki dužnosnici iskaču iz okvira zacrtane i usvojene stranačke politike, uvijek se može raspravljati i uvijek se mogu naći argumenti za i protiv. Ja osobno mislim da je ovo upravo bio izvanredan trenutak zbog toga što je rasplet zapravo uslijedio nakon što su stranačka tijela donijela krucijalne odluke o načinu sudjelovanja HDZ-a 1990. na sljedećim parlamentarnim izborima i to nakon provođenja demokratske i vrlo duboke rasprave na svim tijelima i u stranačkoj bazi. Podsjećam, Središnji odbor je u dva navrata potvrdio da “devedesetka” ide samostalno na izbore, osim tamo i na razinama gdje je možebitno ugrožena pozicija hrvatskoga naroda. Mi smo to i ispoštovali. Istupi nekih naših dužnosnika koji su odudarali od tih stavova i odluka, nažalost, nisu bili u skladu sa stranačkom politikom. Pa, treba li naglašavati da svaka odgovorna stranka i njezini dužnosnici i članovi moraju poštovati Statut i odluke stranačkih tijela. Ovdje se, dakle, radi o odlukama tijela HDZ-a 1990., a na tragu očuvanja integriteta, demokratskoga digniteta pa i Statuta stranke. Da zaključim, od sabora smo silnu energiju uložili da pokažemo toleranciju i demokratičnost prema svim dužnosnicima i članovima stranke, a osobito prema onima koji su na tom saboru možda bili poraženi ili su bili u skupini koja je drukčije razmišljala i gledala na budućnost HDZ-a 1990. Imali su svi šansu, sada su odluke donesene, a kad je tako, onda je neupitno da se odluke moraju provoditi. Oko toga nema rasprave. To su demokratski standardi, to su stranački kriteriji i tko to ne prihvaća, a uglavnom su to pojedinci, sam sebi određuje političku sudbinu. Ja im osobno želim zahvaliti na svemu što su dobroga uradili za stranku, želim im svako dobro u životu, ali HDZ 1990. mora nastaviti raditi i to ojačan i profiliran s jasnim europskim ciljevima i na dobrobit Hrvata u BiH ne nanoseći štetu niti jednom drugom narodu.

Jeste li možda očekivali drukčiju reakciju svojih dojučerašnjih stranačkih suradnika, osobito bivšega predsjednika Bože Ljubića. Osnivali ste zajedno stranku, dijelili mnoga toga dobroga i stresnoga. Je li bilo prostora da se u nekom korektnom razgovoru, ljudski, kaže “pa dobro, Vi idete svojim putem, ja to ne želim, ne mislim da je politički mudro i meni prihvatljivo i moramo se razići, ali bez natezanja, podmetanja i repova”?
– Što se tiče djelovanja Bože Ljubića i ostalih dužnosnika koji su imali, osim stranačkih dužnosti, i institucionalne pozicije ili u Parlamentu ili u HNS-u, mogu samo kazati da Martin Raguž, kao predsjednik HDZ-a 1990., nikada niti jednom riječju niti bilo kakvim potezom nije doveo u pitanje njihovu poziciju. Ovdje se isključivo radi o odgovoru na pitanje: “Jesu li oni unutar tih institucija provodili politiku i odluke najviših tijela HDZ-a 1990?” Očigledno je da je Središnji odbor, ocjenjujući djelovanje Bože Ljubića, ali isključivo kao predsjednika Glavnoga vijeća gdje mu je stranka dala mandat, ne dovodeći u pitanje njegovo članstvo u HNS-u, odnosno u Predsjedništvu Sabora, dao svoju negativnu ocjenu. Ovdje se radi o krupnim političkim stvarima i doista ne bih više želio osobno komentirati stvari i odluke koje je donijela stranka.

Ma, moram još jedno pitanje postaviti o “prebjegu” dužnosnika HDZ-a 1990. Ako je i bilo za očekivati da dođe do smjena i disciplinskih postupaka ljudi iz Ljubićevoga okruženja, što se dogodilo s Rudom Vidovićem i Slavicom Josipović koji su debelo povukli na izbornome saboru i pomogli da budete izabrani za novoga stranačkoga vođu? Budimo otvoreni, bili su protiv Ljubića, a danas, evo, nisu za Vas?
– Uvijek je mudrije za odgovor pitati njih. Meni i stranačkim tijelima Rudo Vidović je svoju ostavku pravdao zdravstvenim razlozima i nema razloga da mu ne vjerujemo. On je korektan čovjek i želim mu da se brzo i u potpunosti oporavi. O političkoj poziciji Slavice Josipović jasnu je ocjenu dala “njezina” Županijska organizacija u središnjoj Bosni. Koliko znam, presudna je bila kolizija između jednoglasne odluke Županijske organizacije o načinu izlaska na parlamentarne izbore. Njezin javni istup bio je suprotan tom stavu.

Kad ovako “zvučna” imena napuste neku stranku, odmah analitika fokusira dvojbu, hoće li stranka iz toga izići osakaćena ili možda jača, jedinstvenija s više energije i motiva. Nekoliko je mjeseci do izbora, što Vi mislite?
– Iskreno, uvažavajući svačiji dignitet, sposobnost i druge kvalitete, ja ne sumnjam niti jednoga trenutka kako će HDZ 1990. iz svega izići preporođen, znatno snažniji, pun zanosa i jedinstva, ustrajan uspjeti u svojim strateškim ciljevima. Zašto kriti: HDZ 1990. je sada napokon na neki način oslobođen od utega ljudi koji nisu bili spremni za jedan europski stranački profil, pri tome dovoljno hrvatski i demokratski, ali i bosanskohercegovački i pri tome samostalan u odnosu na HDZ BiH. To, naravno, između ostaloga znači i apsolutno autonoman u donošenju odluka o svim važnim pitanjima i što se tiče pozicija hrvatskoga naroda, ali i interesa države BiH i njezinoga europskoga puta. Moram ukazati da me uistinu ohrabruje činjenica da nam je puno mladih i kvalitetnih kadrova pristupilo u zadnje vrijeme i oni su očigledno prepoznali naš moderni, alternativi put za konkretnim rješenjima njihovih životnih problema. Tu su i glavni tajnik i međunarodni tajnik, glasnogovornik, apsolutno sposobni i stručni odgovoriti našim zadaćama i već su i uradili više nego njihovi prethodnici. To je ta naša snaga, prodorni, zdravi, obrazovani ljudi koji mogu zajedno s nama ponuditi viziju izlaska BiH iz užasne situacije koja sliči na živo blato i, siguran sam, da je to naša prepoznatljivost i u budućnosti. Moramo mijenjati, a ne konzervirati stanje. Promjena kursa na izbornome saboru HDZ-a 1990. je ključna i pozivam sve stranke da se reformiraju i profiliraju u pročišćavanju kriterija i morala na načelima demokracije i napretka. Vjerujem da će to ne samo naši birači, već i drugi ljudi masovno prepoznati.

Od famoznoga nacionalnoga jedinstva, djelomično i od samo nekih krugova definiranoga kroz HNS, nećete moći pobjeći još dugo. Stranke iz HNS-a koje “pjene” zbog odluke HDZ-a 1990. da na izbore idete samostalno neće Vam oprostiti i tragat će za slabim točkama kako bi Vas što više ocrnili i promovirali u rušitelja hrvatskoga zajedništva. Zbog čega se niste uspjeli dogovoriti s Draganom Čovićem o zajedničkom izlasku na listopadske izbore?
– Pazite, odmah na početku moram razjasniti kako u cijeloj priči, što se tiče HDZ-a 1990., nisam presudan ja. Martin Raguž je predsjednik stranke, ali HDZ 1990. nije jednoumlje, mi smo demokratska stranka u kojoj su uloge i odgovornost raspoređeni, ona nije autokratski vođena. U našoj stranci odlučuju demokratski stranačka tijela i tu nema zbora. S druge strane, posebno podvlačim, HDZ 1990. je jedan od utemeljitelja HNS-a i naša stranka ostaje unutar HNS-a. Mi smo tražili i tražimo osuvremenjivanje i rekonstrukciju HNS-a. Pa vidite da su u zadnje vrijeme vodeći hrvatski intelektualci i crkveni velikodostojnici potvrdili naše stajalište da HNS mora biti otvoren za sve hrvatske stranke i ugledne i moralne pojedince. On mora biti okvir za strategiju, a ne jednostranačje. Znači, pokazuje se koliko je HDZ 1990. bio u pravu kada smo ukazivali na tu anomaliju, na nepravdu. Nismo mi zatvorili vrata zajedničkome nastupu stranaka članica HNS-a. Dapače, evo i sada odgovorno potvrđujem da smo spremni za novi krug razgovora, ima vremena i spremni smo na pošteni dogovor tamo gdje je nacionalni interes pa i kod zajedničkoga kandidata za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH. To je naša pozicija, ali moram odlučno poručiti kako mi nismo mogli prihvatiti ucjenjivačku ponudu uzmi ili ostavi na svim razinama. Pa pobogu, to bi značilo da jedino Hrvatima ne treba alternativa i politička konkurencija.

Nadalje, ne vidim tko to može nekoga ucjenjivati pričama kako samo taj netko štiti interese hrvatskoga naroda. Bahato je i politički drsko uzimati sebi za pravo vagati nečije hrvatstvo i privatizirati zastupanje i zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa. Bit ću otvoren, zna se gdje je Martin Raguž bio od 1992. godine pa na ovamo, koje je sve dužnosti obnašao i kako je štitio hrvatske interese u najkritičnijim vremenima. Nemam ja kome polagati račune osim svome narodu i stranci. Moja dosljednost je apsolutno neupitna od prvoga dana do danas. Odbijao sam najviše pozicije u državi kad one nisu bile izraz legitimne volje hrvatskoga naroda. Borio sam se protiv diktata međunarodne zajednice o podjeli države na dva entiteta s potpunom i pogubnom marginalizacijom Hrvata, kad su ga neki drugi mučki prihvaćali. Na tim temeljima je nastala “devedesetka” i na njima će graditi svoju političku strategiju i budućnost. Budite sigurni, mi ćemo biti nesalomivi i nepromjenljivi pravni subjekt što nam očigledno neki sada žele spočitavati i dovesti u pitanje. Bit ćemo jedan od najvažnijih i najpostojanijih stupova hrvatskoga političkoga bića, ali i stranka bosanskohercegovačke političke odgovornosti s jasnom europskom orijentacijom. Mi nudimo kulturu dijaloga i konsenzus i nećemo nikada sijati strah od drugih, a da pri tome stanje Hrvata bude sve teže.

Ako u končanici ne postignete dogovor s Draganom Čovićem o zajedničkom kandidatu za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH, a izvjesno je da nećete, hoćete li se osobno kandidirati za tu poziciju i vjerujete li u konačnu pobjedu bez obzira tko bio protukandidat?
– Teško mi je odgovoriti kad ostavljam prostora za dogovor unutar HNS-a. Pa zar nije krajnje korektno ako mi nemamo posebnih uvjeta za zajedničkoga kandidata osim da on bude osoba s kredibilitetom koji može nadići poziciju pa i interes jedne stranke i stvarati pretpostavke za nacionalni konsenzus, ali hrabro i inteligentno graditi temelje unutarnjega dogovora u državi, da i druga strana pokaže spremnost za kompromis. Takva osoba je za nas apsolutno i bezrezervno prihvatljiva. Evo, neka je HDZ BiH takvu predloži, mi ćemo je prihvatiti, a ako nemaju, bilo bi korektno da nama prepuste predlaganje, uvjeren sam da HDZ 1990. može korektno i na zadovoljstvo hrvatskoga naroda i HNS-a predložiti kandidata koji će osvjetlati obraz i pobijediti na izborima. To može biti i izvanstranačka osoba i od toga ne treba bježati. A ako ne bude u konačnici dogovora, tijela HDZ-a 1990. će odlučiti hoćemo li imati kandidata. Moram napraviti otklon od bilo kakvih sumnji, odluka stranke neće biti motivirana niti vođena mojim osobnim motivima ili ambicijama. Ja ću biti otvoren, sva istraživanja javnoga mišljenja pokazuju da ja osobno imam već sada veliku potporu Hrvata i drugih birača i to daje zalog i osnovu da stranka može razmišljati i o takvoj opciji, ali, ponavljam, želimo drukčiji rasplet. Želimo dogovor o zajedničkom kandidatu za Predsjedništvo BiH, još ima vremena za razumno rješenje. Do HDZ-a 1990. zasigurno nije i nije nikada niti bilo, ali zaista nećemo biti ničiji smokvin list, mi želimo mijenjati sadašnje stanje uz transparento polaganje računa. To su kriteriji od kojih nećemo odstupati.

S priličnom dozom otrovne ironije iz protivničkoga tabora primjećuju kao HDZ 1990. napušta izvorne hrvatske nacionalne principe. Kako se mislite braniti od tih podbadanja?
– Pa dobro ste primijetili i ja sam zapazio tu ironiju. Neka, ne smeta mi ako je to njihova obrana od straha od naše alternativne opcije, od razbijanja stereotipa i poštenoga ukazivanja na nesposobnost i grube promašaje koje su zapravo oni kreirali na štetu Hrvata. Toga je samo u ovom ciklusu bilo i previše i neka se ne brinu, mi ćemo uporno i argumentirano ukazivati i udarati na te pogubne promašaje. Ali, pri tome koristeći europski stil kritike i komuniciranja. Razumljiv je njihov strah jer su osjetili našu snagu i čvrstinu zastupanja hrvatskih nacionalnih interesa. Oni su se razmazili, navikli su na hrvatsku šutnju i drukčiji odnos prema njima. Bez kompleksa uvijek ćemo isticati kako smo nacionalna hrvatska stranka, demokršćanske, pučke orijentacije, utemeljitelji i zaštitnici HNS-a. Također, naš odnos prema državi BiH je neupitan, želimo je istinski graditi i pretvoriti u modernu, europsku državu i to smo, evo, pokazali i stavom o Zakonu o prebivalištu.

Strateški je važno da hrvatski narod zna da će HDZ 1990. voditi politiku i brigu za svakoga Hrvata bez obzira u kojem entitetu živio, a osobito ako se želi vratiti na svoje ognjište. Spremni smo, ako treba, platiti i izbornu cijenu za dugoročnu bolju i europsku budućnost i Hrvata i države BiH. Dakle, moram naglasiti, nas ne zanima tuđe dvorište, nećemo nikada huškati stranačko članstvo da nepotrebno juriša na svoje kolege u drugim, ne samo hrvatskim strankama. Nas ne zanima ogovaranje niti unošenje nemira u druge stranke prljavim metodama. Želim osobno gajiti stil samouvjerene, demokratske, profilirane europske stranke koja u svakom trenutku zna što hoće i s hrvatskim nacionalnim interesima, ali i ne dovodeći u pitanje državu BiH i koja će njegovati kulturu dijaloga. Podzemlje me apsolutno ne zanima, međutim, neka svatko bude siguran. Itekako ćemo se znati suprotstaviti svakoj vrsti nekorektnosti, a osobito prljavim podmetanjima. I ako, ne daj Bože, dođe do takvih neželjenih situacija, posebno ću biti osjetljiv na nepravdu na terenu jer su za mene članovi stranke i naši principi svetinja od kojih neću odstupiti niti pod koju cijenu. Odlučno ćemo svakom oteti tu nesretnu “vagu” o hrvatstvu koja nas ubija i suludo dijeli, sve zbog nečijega dnevno-političkoga pazara.

Antun Mrkonjić (Dnevni list)