hamburger-icon

Kliker.info

Mad Dog Mattis u ulozi mirotvorca : Samo on može zaustaviti Treći svjetski rat

Mad Dog Mattis u ulozi mirotvorca : Samo on može zaustaviti Treći svjetski rat

30 Marta
07:55 2018

James Mattis, ministar obrane SAD-a mogao bi postati jedini glas razuma koji bi mogao spriječiti Trumpa u suludom izazivanju neprijatelja i otvaranju fronti na raznim stranama svijeta.

Iako zvuči paradoksalno, The New York Times objavio je ovih dana opširnu analizu kako samog Jamesa Mattisa i njegovih poteza, tako i odnosa unutar Bijele kuće, ali i međusobnih odnosa Pentagona i State Departmenta.

Priča o Mattisu zaintrigirala je novinara The New York Timesa, Roberta F. Wortha, inače stručnjaka za Bliski istok, još u studenom prošle godine kad je mnogima promaknula jedna Mattisova rečenica izgovorena na redovnoj tiskovnoj konferenciji.

– SAD se neće sasvim povući iz Sirije unatoč očekivanom porazu ISIL-a. Pobrinut ćemo se da stvorimo uvjete za diplomatska rješenja, rekao je tad Mattis, no nitko nije posebno obratio pažnju na njegovu izjavu jer su se baš u to vrijeme nizali skandali Bijele kuće, a ta se praksa produljila sve do ovih dana.

Njegova izjava je tim čudnija što je upravo Trump u svojoj predizbornoj kampanji neprestano ponavljao da će se američki vojnici povući iz Sirije čim ISIL bude slomljen.

Što se onda dogodilo u međuvremenu? Slijedi li nova taktika u američkom upravljanju krizom na Bliskom istoku, budući da je SAD zbog savezništva s Kurdima umalo ušao u otvoreni sukob s NATO-članicom Turskom?

Mattis je u januaru otišao i korak dalje, te najavio da će se Amerika iz napadača pretvoriti u faktor stabilnosti i da će pomagati ekonomskom oporavku zemlje i pomoći sirijskom narodu da svrgne režim Bashara al-Assada.

Iako je Trump odugovlačio s potpisivanjem takve odluke, ona je zapravo donesena mimo njega i to mnogo ranije, pod Mattisovom supervizijom i uz pomoć Specijalnih jedinica koje su vodile bitke protiv ISIL-a u Siriji.  2018.

U godinu dana Trumpovog mandata, Mattis je cijelo vrijeme djelovao nenametljivo i na tihi način postao je središnja figura njegove administracije koja opstaje unatoč mnogim čistkama.

To može zahvaliti svojoj biografiji u kojoj nema nikakvih afera ni dubioza, a naročito jer pod sobom ima Pentagon – trenutačno jedinu državnu instituciju koja funkcionira besprijekorno i igra veliku i moćnu ulogu u oblikovanju američke vanjske politike.

Naime, snaga Pentagona jača već dugi niz godina, a počelo je terorističkim napadom 9/11, i od tada američko ministarstvo vanjskih poslova – odnosno State Department sve više gubi na značaju i moći.

Smjenom njihovog glavnog čovjeka Rexa Tillersona i svog vojnog savjetnika – generala McMastera, Trumpo je dodatno reducirao grupu koja se nekad nazivala ‘komitetom za spas Amerike’. Ali je zato sad u prvi plan iskočila Mattisova jedinstvena uloga koja mu je na leđa stavila još veći teret u odnosu s predsjednikom.  Unatoč svemu, Trump tvrdi da redovito konzultira Mattisa o brojnim pitanjima.

– Mislim da ga predsjednik zove za konačnu potvrdu svih tih odluka. Naravno da ne radi sve što mu Mattis kaže, ali ga jako poštuje, govore upućeni izvori bliski Trumpu.

– Mattis izgleda kao da ima jedinstvenu sposobnost da upravlja Trumpom bez da kod njega izazove dobro poznati bijes. Bez problema je odbio Trumpov pokušaj da iz vojske izbaci transrodne vojnike.

Ponekad bez straha kritzira Trumpa, a ponekad je njegova šutnja moćna poruka predsjedniku, kao primjerice kad se nije želio pridružiti članovima kabineta koji su branili Trumpovu odluku da ne potpiše Pariški sporazum u lipnju prošle godine, kažu njegovi suradnici.

– Mattis ima neobičan položaj u administraciji – on je više od ministra obrane, što ga stavlja u paradoksalnu situaciju jer ga tjera da se bavi politikom što on ne želi – objašnjava jedan iskusni diplomat.

Njegov šef, zadovoljan sirovom vojnom snagom, popunio je svoju administraciju s umirovljenim i aktivnim generalima. No, Mattisu je vidljivo neugodno zbog toga što se miješa u političku ulogu.

“Oslanjanje na ugled generala da bi se osvojio Kongres ili pak glasovi javnosti, postavlja vojne čelnike u ulogu onih koji bi trebali osigurati javnu podršku što je ravno anatemi. U Americi vlada konstantni balans između civilne i vojne uloge”, napisao je Mattis u eseju kojeg je  supotpisao s kolegom 2016. godine, što je bila izravna kritika Trumpove taktike.

Ono što on stalno naglašava u svojim govorima i neformalnim razgovorima je da se vojna snaga treba zamijeniti ‚mekšom silom‘ i diplomacijom.  Još 2008. Robert Gates, tadašnji ministar obrane, govorio je o nagloj militarizaciji nekih aspekata američke vanjske politike, te da je State Department poražen dok Pentagon uporno jača.

U takvom odnosu snaga Mattis, koji je u vrijeme Obamine administracije morao otići u mirovinu jer je imao vrlo agresivne stavove prema Iranu, sad djeluje poput pravog mirotvorca i pokazuje neke diplomatske vještine potpuno atipične za prvog čovjeka ministarstva obrane.

Upravo zbog toga Mattis je s Tillersonom uspostavio neobičnu vezu, počeo je s njim sinkronizirano nastupati, a često se i s njim zajedno pojavljivati u javnosti, te davati usuglašene izjave oko najvažnijih pitanja.

James Mattis je u Tillersonu pronašao ideološkog saveznika i savjetnika tim više jer je znao da Tillerson, kao bivši čelni čovjek najveće naftne kompanije u Americi, zna što znači njegovati međunarodne odnose imati saveznike, te kolika je važnost diplomatskih pregovora.

Sve to je zapravo znak da u Washingtonu vlada duboka uznemirenost jer Mattis koji je za Obamine administracije slovio kao ratni huškač, sad odjednom u liberalnim krugovima slovi za glas razuma i gledaju u njega kao u spasitelja. A on uglavnom pokušava zadržati američku politiku na autopilotu, a i to je već mnogima ohrabrujuće jer se boje Trumpovih nepredvidivih reakcija i instinkta.

U januaru , kada je Tillerson formalizirao odluku o nastavku i širenju misije u Siriji, skicirao je grandiozne ciljeve – pritisak na Iran i Assada i očuvanje prijateljstva s Turskom kao NATO članicom – bez da je rekao kako bi se ta konfliktna situacija mogla riješiti budući da SAD podupire Kurde koji su Turskoj trn u oku.

Kontradiktornost ovakvih politika odmah je urodila plodom. Nekoliko dana nakon Tillersonove najave, turska vojska pokrenula je napade protiv američkih saveznika Kurda, i još uvijek nije jasno kako će SAD pomiriti svoje partnere.

Nešto slično moglo bi se reći o Trumpovoj afganistanskoj politici koja je predstavljena u kolovozu prošle godine: više vojnika, više obećanja, ali nema plana za upravljanja regionalnim snagama koje SAD podržava već 17 godina. SAD pod Trumpovom administracijom ima još dosta problema.

Sljedećih nekoliko mjeseci izgledi za komplikacije su zastrašujući. Nagla odluka predsjednika Trumpa početkom ožujka da počne pregovore oči u oči s Kim Jong-unom nosi mnogo rizika u gotovo nemogućem tajmingu.

Ako razgovori na nižim diplomatskim razinama ne uspiju, a oni su obično uvod sastanka na vrhu, onda bi se i susret Trumpa i sjevernokorejskog predsjednika mogao urušiti što povećava šanse za rat. Razgovori se očekuju do kraja svibnja, upravo u trenutku kad je Trump obećao napustiti Iranski nuklearni sporazum ukoliko se ne postigne dogovor o njegovom nastavku.

Sve se to događa u trenutku kad je State Department usred tranzicije i bez kadrova. Trumpovi suradnici kažu da zbog toga predsjednik osjeća da ima veću slobodu, te da ignorira sve savjete, a Mike Pompeo, inače republikanski jastreb, sad je kandidat za Tillersonovo mjesto i vrlo je usklađen s Trumpovom impulzivnom naravi.

I 22. marta, Trump je najavio da smjenjuje McMastera i na njegovo mjesto imenuje Johna Boltona, još jednog jastreba koji se otvoreno u veljači u The Wall Street Journalu zalagao za vojno rješenje pitanja Sjeverne Koreje. Mattis bi se stoga mogao naći u situaciji da mora birati između poslušnosti po zapovjednom lancu i moralnog imperativa kako bi spriječio katastrofalni rat.

– Ovdje dolazimo do fundamentalnog pitanja. Može li Mattis pobijediti predsjednika u najvažnijoj odluci kakvu nije donosio ni jedan američki predsjednik već desetljećima, ako ne i stoljećima. Ovo je veliki hazard jer ovaj predsjednik stalno dovodi ljude do ruba litice. Ako Mattis može utjecati na njega, to je onda razlog zašto ga je Bog poslao na zemlju.

Ovaj put je to jako ozbiljno, rekao je jedan umirovljeni bivši oficir.   Kada je Trump pozvao Mattisa da mu se pridruži na bini u decembru  2016. godine u Sjevernoj Karolini, nije čak rekao ni njegovo ime.

Okupljenoj masi ga je predstavio riječima:

– Ovo je vaš novi ministar obrane, general – Mad Dog Mattis.

Još dok je bio na pozornici, okupljeni su se zgrozili nad ovakvim nadimkom za umirovljenog generala, koji je dao do znanja da ne podnosi nikakve nadimke.

S vremenom Trump se već okružio vojnim licima poput Michaela Flynna, razmišljao o Davidu Petraeusu, bivšem direktoru CIA-e,  kao o državnom tajniku, dok su John Kelly i McMaster došli kasnije, a i oni su u svoje urede doveli niže časnike, zaljevske veterane. Svi ti vojnici u Trumpovoj administraciji militarizirali su predsjednički ured više nego li je to učinio ijedan Trumpov prethodnik u američkoj povijesti.

Trumpovo duboko poštovanje prema vojsci djelomično se može pripisati i njegovom macho karakteru i ideji o samozvanom ratniku za pravu stvar. I sam je proveo adolescentske godine u vojnim obrazovnim ustanovama gdje se zaljubio u uniforme i svečane parade, te mu je idol bio njegov nadzornik, bivši vojni pukovnik Maje.

Iako nikad nije prošao ni jednu jedinu pravu ratnu bitku, on je iz nekog samo njemu znanog razloga, uvjeren da mu je nekoliko godina provedenih u srednjoj vojnoj školi dalo veliko vojničko iskustvo kakvo nemaju ni profesionalni vojnici.

No neki Trumpovi stari prijatelji i suradnici nagađaju da je predsjednik očaran Mattisom i ostalim vojni časnicima iz sasvim drugih razloga.

– Divi im se jer su oni oličenje vrlina za koje je Trump svjestan da mu nedostaju, a to su disciplina, požrtvovnost, strogo poštivanje naredbi, ukratko sve ono što s čim se nije susretao u svijetu biznisa, tvrdi osoba koja ga dobro poznaje.

Drugim riječima, muškarci poput Mattisa su u svakom pogledu potpuno različiti od Trumpa.    Čak je i porijeklo ovih tihih ljudi u potpunom kontrastu s Trumpovom pričom o naslijeđenim privilegijama i sklonosti tabloidnim ispadima.

Za razliku od Trumpa, Mattis je odrastao u kući punoj knjiga i bez televizora. Njegov otac bio je mornar na trgovačkom brodu da bi se s obitelji preselio u Richland u državi Washington, na krajnjem sjeverozapadu SAD-a u grad koji je vlada izgradila za radnike u tvornici Hanford, u kojoj se proizvodio plutonij za nuklearne bombe.

Njegova je majka tokom Drugog svjetskog rata radila za vojnu obavještajnu službu kao računovotkinja u Južnoj Africi. Mattis će kasnije zsa sebe reći da je “od one vrste ljudi koji više vole odraditi posao nego li na sebe svraćati pažnju“. U školi je bio mršav i sramežljiv, ali atletski građen, a razredni kolege ga se sjećaju da se radije družio s manje popularnom djecom.

Nakon što je diplomirao na Sveučilištu Central Washington, pridružio se marincima 1972. godine, slijedeći starijeg brata, odbacujući antiratno raspoloženje koje je u vrijeme Vijetnamskog rata propagirala pop-kultura. Rano se izdvajao kao vođa, a prema poslu se odnosio s nesebičnom revnošću koja mu nije dopustila da ima brak i djecu – zaručio se na početku karijere, ali su zaruke razvrgnute

U redovima oficira brak je bio uobičajen, pa je on uskoro stekao nadimak Warrior Monk (Ratnik Redovnik). Njegova velika popularnost unutar vojske proizlazi uglavnom zbog njegovog ugleda kojeg je stekao zbog potpune predanosti svojim postrojbama.  Mattis je mogao privući Trumpa i svojom retorikom.

Predsjednik je i sam rekao da je bio oduševljen njegovom kampanjom protiv ISIL-a tijekom prvog sastanka u Bijeloj kući, kad je rekao da je to ‚rad to uništenja‘. Ministar obrane se godinama jasno zalagao za agresivniju politiku prema Iranu i to ga je koštalo prijevremenog odlaska iz Obamine administracije i prijevremenog umirovljenja s pozicije zapovjednika Središnjeg stožera 2013. godine jer se Obama bojao da bi njegova tvrda politika mogla poljuljati dogovor s Iranom o nuklearnom naoružanju.

Mattisov vojnički karakter koji je kombinacija staloženosti i beskompromisnosti najbolje će oslikati jedna njegova poruka američkim vojnicima u ratu u Iraku 2003. – Budite ljubazni, budite profesionalni, ali planirajte ubiti svakog koga sretnete.  Nekoliko godina kasnije, također u Iraku, je rekao:

– Dolazim u miru. Nisam sa sobom doveo artiljeriju. Ali molim vas suznih očiju – ako ćete se sa mnom zaje******, sve ću vas pobiti!

Sve te njegove mantre samo govore da je riječ o čovjeku koji je vrlo izravan i jako dobro razumije smisao ratovanja. No ono što ga zaista odvaja od ostalih časnika je njegova načitanost i erudicija.

U kućnoj biblioteci ima oko 6.000 knjiga i duboko je zainteresiran za diplomaciju, ali obožava čitati i romane, memoare, pa i poeziju.   Još kao pukovnik dobio je u vojsci kodno ime jer gaji ludu strast za strategijom.

Jedan od njegovih prijatelja kaže da se na časničkim sastancima isticao fantastičnim taktičkim idejama, pa je jedan njegov nadređeni pomalo nervozno zaključio: Imam ime za tebe ime: Pukovnik ima još jedno izvanredno rješenje (Colonel Has Another Outstanding Solution). I tako je složen akronim CHAOS.

Zbog svega toga bilo ga je lako zamisliti kao Trumpovog glasnogovornika, tim više jer se, kad je u pitanju Iran, slagao sa stavovima Hillary Clinton, no za razliku od aktualnog predsjednika, Mattis je silno je držao do odnosa sa saveznicima i poštivanju važećih ugovora.

Stoga se vjerovalo da bi mogao pomoći predsjedniku po tom pitanju. Uostalom, sastajali su se vrlo često u manjim radnim skupinama u Bijeloj kući, a prema objavljenom popisu ulazaka u ured, Mattis se u prvih pola godine svoje službe, sastao s Trumpom više od 30 puta.

Grupa novinara pratila ga je prošle godine u travnju na jednotjedni posjet Bliskom istoku i Sjevernoj Africi koji je prethodio Trumpovom posjetu Saudijskoj Arabiji.

Osvjedočili su se da je tamo dočekan poput omiljenog člana obitelji – tim više jer je pred njima stajao američki čelnik koji dijeli njihova stajališta prema Iranu. Njihova odbojnost prema Obami i njegovoj politici približavanja Iranu bila im je odbojna, jedva su dočekali nove izbore i smjenu administracije.

– Kud god pogledate u ovoj regiji, ako vidite probleme – otkrit ćete da iza njih stoji Iran, rekao je Mattis. Kad ga je novinar The New York Timesa pitao što misli o napadima Assadove vojske kemijskim oružjem na jedno pobunjeničko mjesto, Mattis je promijenio ton, postao je usredotočen i staloženo je objasnio nezamislivu silu koju bi SAD bio u stanju upotrijebiti protiv neprijatelja.

–  Što je situacija teža, to je on mirniji. Prilično rijetka osobina, rekao je jedan njegov prijatelj.

Unatoč svemu, prema pisanju The Washington Posta, kad ga je prošle godine u svibnju nazvao McMaster i prenio mu Trumpov upit o tome što misli o napadima na iranske tvornice balističkog oružja i na glisere koji ometaju američke ratne brodove, Mattis je glatko odbio i samu pomisao na to.

Tokom turneje  na Bliskom istoku Mattis je u svakoj zemlji odvojio dio vremena koje je proveo u američkim veleposlanstvima i analizirao s njima situaciju, a na put je poveo i dužnosnike State Departmenta i vodio ih na sastanke o čemu su samo mogli sanjati kad je u pitanju bio Tillerson.

Analitičari kažu da nikad prije niti jedan drugi ministar obrane to nije učinio.

Svoje stavove o diplomaciji Mattis je sažeo u jednu rečenicu još 2013 godine:

– Ako ne mislite u potpunosti financijski podržati State Department, onda moram kupiti još municije.

Do sad Mattis je uspio neutralizirati desno populističko krilo unutar Trumpove administracije, i uspješno upravlja Trumpovom hirovitom naravi.

Pokazao je to i u slučaju Katara, kad su se mnogi zalagali za intervenciju u toj zemlji i stali bezrezervno na stranu Saudijske Arabije, a među njima je prednjačio Jarred Kushner, Trumpov zet. Mlad, arogantan i bez ikakvog predznanja o Bliskom istoku, Kushner je upoznao nekoliko saudijskih diplomata, očarao se njima i počeo zagovarati okupaciju Katara, a i Trump je tvrdio da ‘Katar financira terorizam na vrlo visokoj razini’, pa im se pridružio i Sebastian Gorka, kontroverzni Trumpov savjetnik.

Osim toga, Trump je posjetio Ryad u svibnju. Oduševio se pompoznim dočekom organiziranim u njegovu čast, garniranim vojnim smotrama, topovskim plotunima i nezaboravnim hologramom njegovog portreta na pročelju hotela.   Već u lipnju Saudijska Arabija, UAR, Bahrain, Egipat i Mauritanija uveli su Kataru embargo.

Nedugo nakon toga Mattis je odlučio organizirati sastanak u Pentagonu, na kojem su visoki časnici predvođeni Mattisom sat vremena objašnjavali Trumpu, Gorki i Kushneru važnost NATO saveznika i ostalih američkih prijatelja, te ulogu Katara.

Nakon jednosatnog predavanja, prve Trumpove riječi bile su: – To je sve ono što ne želim. Europa je mrtva, naši nas saveznici iskorištavaju, plaćamo za sve ostale. Krenula je žestoka rasprava koja je trajala tri sata, a Trumpov kancelar Steve Bannon se izravno sučeljavao s Tillersonom oko Iranskog nuklearnog sporazuma.

Na idućem sastanku zbog Trumpovih pritisaka na Iran, Tillerson je bio toliko bijesan na Trumpa da ga nije mogao gledati ni u oči, pa je u jednom trenutku izgovorio riječ zbog koje je i odletio sa svoje funkcije.

Pogledao je u Mattisa koji je sjedio preko puta njega, i navodno rekao:

– On je stvarno moron!

Tillerson kasnije nikad nije ni opovrgnuo niti potvrdio da je to izgovorio za američkog predsjednika. A kako je to završilo, vidi se ovih dana. Tillersona će na mjestu prvog čovjeka State Departmenta, po svemu sudeći, zamijeniti Mike Pompeo, pravi republikanski jastreb.

Ako se tome pribroji i dolazak ratobornog i sasvim neučinkovitog bivšeg diplomata Johna Boltona na mjesto Trumpovog vojnog savjetnika umjesto dosadašnjeg McMastera, James Mattis će imati jako puno ozbiljnog posla da sačuva mir u svijetu boreći se s hirovitom Trumpovom naravi i nejgovim nekontroliranim ispadima.

Paula Bobanović (Express)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku