hamburger-icon

Kliker.info

LUKA KARADŽIĆ: Ako se Radovan preda RS će nestati

LUKA KARADŽIĆ: Ako se Radovan preda RS će nestati

31 Jula
11:54 2007

Vaš brat optužen je u Haaškom tribunalu za genocid, kršenje obièaja rata, protjerivanje na rasnoj i vjerskoj osnovi, prisilno raseljavanje?
Oni koji su podigli tu optužnicu znaju da nijedna od tih toèaka ne stoji i nije utemeljena ni na pravu, ni na argumentima, ni na dokazima. To je optužnica koja je napisana prije nego što je i poèeo rat u bivšoj BiH. Zna se tko je projektirao rat i zavadio narode bivše Jugoslavije. Taj tko je projektirao rat, projektirao je i da su Srbi unaprijed optuženi za najteža djela. Što se tièe Haaškog tribunala i optužbe na raèun moga brata, ona je iskljuèivo radi osude srpskog naroda, i da bi se prebacila krivica sa zloèinca, zlikovca, NATO pakta i Amerike i svih onih koji su granatirali Srbe na tim prostorima, s Hrvata koji su protjerali srpski narod i granatirali kolone, s muslimana, islamskih ekstremista, na žrtvu, a to je na srpski narod. Srbi su vodili rat protiv oružanih snaga i protiv onog tko je naoružan i napada srpski narod i srpsku teritoriju. Rat nije voðen protiv civilnog stanovništva, ni hrvatskog ni muslimanskog. Moj brat je, izgleda, najviše kriv zato što je sprijeèio da se dogodi jedan novi genocid nad srpskim narodom. Možda je njima i najviše kriv zato što su Srbi prvi put vodili jedan rat u kome nisu pucali jedan na drugog i nije pala srpska kap krvi od srpske ruke.

Postoji li ijedna naredba koja dokazuje da je Radovan Karadžiæ uèinio neko od djela koja mu se stavljaju na teret?
To je zaèuðujuæe. Ne samo pisana naredba, nego ne postoji nijedan svjedok u srpskom narodu, nijedan svjedok u Vojsci Republike Srpske, nijedan svjedok koji je èak kasnije otišao u stranku Biljane Plavšiæ, koji može reæi ili posvjedoèiti da je postojala ijedna takva naredba, ne samo moga brata, nego ni od jednog visokog dužnosnika iz civilne vlasti Republike Srpske, a isto tako tvrdim i vojnog vrha Vojske Republike Srpske. Ne postoji nijedna naredba da se uradi nešto što ne bi služilo na èast srpskom vojniku ni Srbinu kao èoveku. To jamèim životom. Neka netko posvjedoèi, a posebno da pokaže neki papir koji bi bio vjerodostojan.

Optužnica govori drugaèije?
U Haaškom tribunalu èekaju se iskljuèivo Radovan Karadžiæ i Ratko Mladiæ. Oni su osuðeni prije suðenja za genocid i nema tog odvjetnika i nema tog papira da bi oni mogli dokazati da nije bilo genocida i da oni nisu naredili genocid, samo zarad ukidanja Republike Srpske.

Amerika je ponudila pet milijuna dolara, a Federacija BiH još dodatnih èetiri milijuna maraka za informacije o Radovanu?
Oni nisu normalni. Oni ne znaju da su to male pare za Radovana Karadžiæa. Tko bi uzeo te pare da troši. Verujem da nitko te pare ne bi ni dobio. Ako je itko gledao filmove o lovcima na ucjenjene glave, je li vidio da je netko dobio novac. To su kauboji i oni nude te pare. Tko je taj Srbin i kako bi sa svojom obitelji trošio te pare da izda Radovana i Ratka Mladiæa koji su se borili iskljuèivo za srpsku državu, srpski narod, srpsku nejaè i jamèim vam za sve dobronamerne ljude koji su živjeli i žive na prostorima BiH, odnosno teritorija koje su bile pod kontrolom srpskih snaga i u sastavu Republike Srpske. Haaški tribunal je 1997. i 1998. godine uzeo oko tri stotine dokumenata iz Republike Srpske iskljuèivo istražujuæi krivicu po optužnici Radovana Karadžiæa. Ja sam bio jedno sedam-osam puta kad su dolazili. Haaški istražitelji su to vrlo profesionalno, pošteno i korektno uradili. Šta je dalje s tim dokumentima, to više nitko ne zna. Nitko se po njima nije oglasio. Nema nijednog papira, nijedne izjave, a imali su i video i audio izjave i potpisivanje zapisnika. Uzimali su sve naredbe, sve odluke koje je donosio Radovan Karadžiæ i Skupština Republike Srpske. Nema nijednog papira koji može dati i najmanju sumnju da se nešto nezakonito i nekorektno i suprotno meðunarodnim konvencijama, meðunarodnom pravu i meðunarodnom ratnom pravu dogodilo.

Zbog Radovana cijela obitelj Karadžiæ je pod stalnom prismotrom?
Nas su èetiri brata i jedna sestra. To je postalo više uobièajena stvar, i postalo je dosadno.

Što traže?
Nemam pojma. Mi kad njih pitamo što traže kad nam pretresaju kuæu, oni ne daju odgovor. Zadnji put kad su mi bili u kuæi u Nikšiæu bilo je preko dvadeset ljudi naoružanih do zuba, a u kuæi je bila samo moja supruga. Zamislite da vam netko zvoni, lupa na kapiju. Nisu razvaljivali vrata, ali jesu opkolili kuæu sa svih strana kao da su u njoj neki teroristi, neki najveæi kriminalci, neki najveæi dileri narkotika. Svaka normalna žena i svaki normalan èovjek mora da se prestravi.

Brojite li pretrese?
Ovo je drugi put da pretresaju kuæu kad je ona sama, a jednom sam i ja bio u njoj. Moja Milica, moja verna ljuba, pokušala je da me nazove, a oni su joj prekinuli vezu. Èuo sam dok je izgovarala "šta vam je, ovo je moj telefon i moj suprug. Ja moram supruga da obavijestim".

U inozemstvo ne možete?
Amerika mi je davno zabranila ulazak i uopæe se nisam mnogo oko toga uzbuðivao niti sam imao namjeru da idem u tu Ameriku. Hvala im. U Europsku uniju isto tako. Sad, evo je dvadeset dana, hvala i njima neæu nikada otiæi ni u Europsku uniju. Ne trebaju mi. Zabranjen mi je i ulaz, èak i tranzit preko Europske unije. Znaèi ne možemo ni do Rusije, ni kolima, ni vlakom, ni u Ukrajinu. Jedino verojatno zrakoplovom, zato što ne mogu da ga zaustave. Kažem hvala im, nemam namjeru da putujem posebno ako je to Europa koja želi da nam otme Kosovo, da nam otme i išèupa srce iz grudi. Ja u tu Europu ne želim da idem.

Prave vam probleme i ovdje?
Na te probleme smo veæ navikli. Praæenje, prisluškivanje. Ali, osjeæam se komotno i ovdje i tamo. Znam da me i ovdje prisluškuju, ali sam neoptereæen time tko mi je iza leða. Znam šta znam, znam i šta ne znam i od mene nitko ne može saznati ono što ja ne znam.

Kad ste posljednji put vidjeli Radovana?
To je pitanje koje mi svi postavljaju. Sad æu da vam kažem da pored telefona zapišete da je to 1998. godine. I da me više o tome ne pitate. Svi me pitaju i svima kažem isto. Mnogo novinara za koje toèno znam da sam im to rekao, ponovo me pitaju to isto.

Jeste li znali da je to posljednji put?
Razlog je što je Biljana Plavšiæ došla na vlast i Dodik. Istina, ona je krajem 1996. uvjerljivo dobila na izborima. Posle toga, u dogovoru s njezinom velikom prijateljicom koja ju je poslala u Haag Madelin Albright, ona se otkaèila od SDS-a, poèela je da pljuje po SDS-u, po Radovanu, po srpskom rukovodstvu. Mislila je da je suradnja s Amerikancima unosan posao. Nije se osvrnula da vidi kako su prošli ti amerièki suradnici pre nje. Popljuvala je sve ono što je uradila dobro za Republiku Srpsku, ako je iskreno to uradila. Popljuvala je sve ono zbog èega su je neki nazivali da je srpska carica. Prva je organizirala hajku da se Radovan uhiti, po nagovoru Albright i njenog šefa kabineta, nažalost, dr Price, našeg Srbina koji je amerièki državljanin, a i dolaskom gospodina Dodika. To je razlog što se Radovan Karadžiæ povukao u totalnu izolaciju i anonimnost i nitko ne zna gdje je.

Povukao je još neke korake?
Prije toga, 1996. godine, promijenio je svoje osoguranje iz sigurnosnih razloga. Radovanovo osoguranje od 1990. godine nisu bili bilderi, bodigard, snagatori. To su bili profesionalci, pripadnici specijalnih snaga Ministarstva unutarnjih poslova Bosne i Hercegovine. Kad se BiH raspala, oni su bili u sastavu Republike Srpske. Uèinio je to zbog njihove sigurnosti.

Ashdown je izjavio da je i Legija bio u Radovanovom osiguranju?
Nikad. To je van pameti i samo ljudi koji nemaju mozga mogu da kažu da je poslje ubojstva Ðinðiæa Legija pobkegao iz Srbije i našao utoèište kod Radovana Karadžiæa da ga èuva. To su gluposti koje nije imalo smisla ni demantirati.

Šta je Holebruck jamèio Karadžiæu?
Jamèio je da æe, ako se Radovan povuèe s politièke scene i iz javnog života, optužnica koja je veæ bila podignuta, biti povuèena. Oni imaju instituciju povlaèenja optužnice i mi smo se tome nadali, ne samo zato što je Holebruck to rekao, nego zato što imamo sve argumente i što Haaški tribunal posjeduje te dokumente koji govore o nevinosti Karadžiæa. Nažalost, njih zanima samo da se Radovan Karadžiæ i Ratko Mladiæ osude.

Sanjate li brata?
Dosta puta. Mi smo bili jako vezani. Ja sam drugo djete u oca Vuka i majke Jovanke od nas petoro. Radovan je roðen 1945. godine. Tata nam je bio u zatvoru èetiri godine i deset mjeseci kao èetnik. Došao je 1950, a ja sam se rodio 1951. Mislim da je velika sreæa što nam je otac bio èetnik. Da nije bio èetnik nego partizan, bio bi 100 posto na Golom otoku, ne bi bio živ, i ja se ne bih rodio. Bio je od autoriteta i rijeèi, èovjek koga nisi mogao uvjeriti da nešto uradi preko svoje savjesti.

Kada vam je bilo najteže?
Kada je majka umrla i kada nije mogao da doðe, njezina prva radost i sreæa, da održi taj posljednji govor i da se oprosti od nje u ime nas, kao što je to uradio 1987. kad nam je tata umro.

Da li bi se Radovan trebao predati i otiæi u Haag?
Sve ovo što se dogaða netko æe napisati, uæi æe u povijest. Nema kukanja, nema predavanja. Sve što se radi, radi se u interesu srpskog naroda. Radovanova odluka da se ne predaje je strateška odluka. Ako bi se predao, bio bi osuðen za najveæe zloèine i Republika Srpska bi nestala.    Branka Kuljanin(Sina)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku