Ljubić : SDP ima za Bosnu i Hercegovinu opasne namjere
Ako SDP kažu da su oni i hrvatska stranka, to znači da su spremni uvažiti 90 posto hrvatskog izbornog legitimiteta. Nama nije cilj eliminirati SDP iz buduće parlamentarne većine, jer je to stranka koja je zadobila povjerenje 285.000 birača u BiH, među kojima ima, vjerojatno, i par tisuća Hrvata, i neka oni taj postotak hrvatskog legitimiteta unesu u vlast, izjavio je u intervju za portal Dnevnik.ba predsjednik HDZ 1990. Božo Ljubić. Ljubić je odgovorio i na optužbe da zahtjev za federalnom jedinicom s hrvatskom većinom ruši BiH, da su izdali svog predizbornog partnera HSP. Objašnjava mogu li razlike između dva HDZ-a oko Posavine ili izbora direktora HT ugroziti njihov koalicijski sporazum, te hoće li vodeće hrvatske stranke odustati od svojih zahtijeva zato što je SAD i međunarodna zajednica protiv trećeg entiteta, te kakav će odgovor biti dva HDZ-a ako se eliminira većinska politička volja Hrvata u BiH
Koji su vas razlozi opredijelili na koaliranje s HDZ-om BiH na ostvarenju ciljeva koji su sadržaj koalicijskog sporazuma – uspostava federalne jedinice s hrvatskom većinom, promjena izbornog zakona. Je li bilo alternative toj koaliciji?
-Razlozi za potpisivanje ovog sporazuma, koji je prvi i neophodan korak da bi smo uspostavili koaliciju i za sudjelovanje u vlasti u prvom redu na razini države i entiteta je prvenstveno taj što smo zaključili da se BiH, a posebno hrvatski narod u BiH, danas nalazi na jednoj povijesnoj prekretnici, kojim smjerom krenuti, a da ne bi bio ugrožen nacionalni subjektivitet, odnosno da budem potpuno otvoren, da bismo opstali kao politički i konstitutivan narod u BiH. Prema tome, to su bili razlozi, da smo se, uz sve razlike koje su postojale i koje postoje između dvije najjače stranke Hrvata u BiH, odlučili potpisati sporazum
No, ni ovaj koalicijski sporazum koji su potpisala dva HDZ-a, koji predstavljaju izraz 90 posto biračke volje Hrvata u BiH, čini se, nije odvratio SDP od pokušaja sastavljanja parlamentarne većine, na razini BiH i F BiH, bez stranaka koji predstavljaju jedan konstitutivni narod u BiH? Kako to objašnjavate?
Navodno, ima ambicija da se to učini. Pričekajmo da vidimo. Nadam se da neće ni pokušati a ako pokušaju da neće uspjeti. Međutim same ambicije da se to učini svjedoče prije o partijskoj nego o državničkoj politici. Bosni i Hercegovini danas treba odgovorna državnička a ne partijska politika. Mi u HDZ1990 i evo vjerujem i HDZ BiH, smo nacionalni interes stavili iznad stranačkog interesa, a taj nacionalni interes jest istovremeno i državni interes, s obzirom da BiH može funkcionirati, može opstati i može biti stabilna jedino kao država tri konstitutivna naroda. Želja, ambicija da se eliminira na izborima izražena politička volja jednog konstitutivnog naroda nije u interesu BiH i potencijalno je vrlo opasna.
No, SDP, ali ne samo SDP već i SDA kaže da je ono što vi tražite, odnosno ono što zagovara koalicija dva HDZ-a, uspostavu federalne jedinice s hrvatskom većinom, podjela države, rušenje države. Čuju se i ocijene kako ste vi pristajući uz HDZ BiH, pristali uz SNSD. Što kažete na te optužbe?
-Ja ne bih rekao da mi pristajemo uz HDZ BiH. Mi istinski ovime svjedočimo slogan naše kampanje: „Za svoj narod, za svoju zemlju“. I ako bismo do kraja bili otvoreni, formulacije iz ovog koalicijskog sporazuma su formulacije iz programa i predizborne kampanje HDZ1990. Mislim da konačno trebamo razbiti tu stigmu koja se svaki put Hrvatima stavlja na teret, kada se govori o ravnopravnosti Hrvata, kako u teritorijalnom, tako i u institucionalnom smislu. Naime, BiH je danas podijeljena na najgori mogući način, to je jedna asimetrična kvazikonfederacija, s jednim entitetom etnički atributiranim s dominacijom Srba i drugim entitetom neracionalno decentraliziranim s bošnjačkom dominacijom. I zalaganje za jedan srednji put između jedne centralizirane unitarne i jedne podijeljene države je zalaganje za integraciju države, a ne za dezintegraciju države. Postoje mnoge mononacionalne države u svijetu koje su federacije, zbog različitih regionalnih i drugih interesa, kao što je Njemačka, a ne znam ni jednu funkcionalnu multietničku državu u svijetu koja nije federacija. Prema tome, zalaganje za federaciju nije samo zalaganje za ravnopravnu poziciju hrvatskog naroda s druga dva naroda u BiH, već je to zalaganje za integraciju BiH, odnosno za jedino moguću BiH.
Ali, kritičari vašeg prijedloga ustavnog i teritorijalno administrativnog preuređenja BiH, kažu kako je to nerealno. Uz to ovaj prijedlog u nekim se medijima karakterizira kao fašistički i tumači kako uskrsavanje zločinačke tvorevine Herceg Bosne?
-Na žalost to se može čuti. Mi smo nedavno obilježavali 19. obljetnicu Hrvatske zajednice Herceg Bosne koja je bila povijesni odgovor hrvatskog naroda, ali ne samo hrvatskog naroda, jer su u taj projekt bili uključeni predstavnici druga dva naroda koji su bili na tim teritorijima, koji je doprinio obrani BiH. Inflacija tih izraza i to etiketiranje predstavlja diskreditaciju legitimnih zahtijeva za ravnopravnošću i uopće ne bih htio polemizirati s tim ljudima koji koriste takve izraze. Što se tiče prigovora da je naš prijedlog nerealan, mogu reći da je, empirijski dokazano, kako ovakva država nije moguća, a što nam onda znači da je danas itekako realna. Rješenje je izgradnja jedne suvremene, decentralizirane države, koja kao multietnička država, regionalno, gospodarski, zemljopisno i ako hoćete klimatski tako različita i koja, kao takva, jedino može biti federalno ustrojena, a da bi bila stabilna i funkcionalna. Bosna i Hercegovina sastavljena od više federalnih jedinica s hrvatskom, bošnjačkom i srpskom većinom i može ih biti više od tri a ako su ih tri da svaka od njih ima više regija, je, po mom uvjerenju, ne samo realan, već i jedino mogući put. Sve ostalo vodi daljnjoj destabilizaciji, odnosno zastoju, jer obrana statusa quo ili nedostatak promjene nije zadržavanje postojećeg stanja, već promjena nagore. Svakako Bosna i Hercegovina sastavljena od više federalnih jedinica je bolje rješenje nego Bosna i Hercegovina podijeljena na dva entiteta.. Drago mi je da smo mi kao stranka od ljudi u BiH, koji istinski misle Bosnu i Hercegovinu i od dobronamjernih ljudi u međunarodnoj zajednici, prepoznati kao čimbenik rješenja.
-A što kažete na optužbe vašeg predizbornog koalicijskom partnera HSP da ste ih izdali. Danas će te razgovarati s čelnicima HSP-a o tome hoće li ta koalicija opstati. Što ćete im reći? Gospodin Jurišić kaže kako će HSP sigurno biti dio izvršne vlasti s SDP-om te da oni neće pod, kako je rekao, „Čovićev kišobran“?
Najprije ja ne mogu biti siguran da ćemo mi biti dio vlasti na bilo kojoj razini. Niti to želimo pod svaku cijenu. To je prva stvar. S druge strane i u mandatu gospodina Jurišića i zastupnika HSP-a u federalnom parlamentu su i glasovi ali i program i HDZ 1990 kao jače stranke Hrvatske koalicije. Naravno i glasovi glasača HSP (u nešto manjoj mjeri) su ugrađeni i u mandate HDZ 1990. Mi smatramo da je ta koalicija postigla jednu sinergiju u predizbornom programu koji se u prvom redu se fokusirao na štićenje hrvatskih interesa u BiH, na borbu protiv korupcije, na europski put BiH i ostajemo na tim stajalištima. Stoga je naša želja da se kroz dijalog dođe do zajedničkog pristupa i u implementaciji izbornih rezultata. Naš cilj je okupiti u koalicijskim razgovorima što jači hrvatski izborni legitimitet radi jačanja ukupne hrvatske pregovaračke pozicije pred razgovore o ustavnim promjenama. Nismo spremni ni pod čiji kišobran ni kabanicu, niti u vlast ako je samo radi vlasti. Ako je vlast instrument kojim ćemo ostvariti program i obećanje koje smo dali onima koji jesu i koji nisu za nas glasovali onda ta vlast za nas ima smisla. Prema tome, jesmo spremni biti dio vlasti pod uvjetima koje sam vam rekao, ali u ovoj situaciji kad nas čeka izuzetno važni poslovi; promjena Ustava BiH, izbornog zakona smatram da bi smo iznevjerili volju naših birača, ako bi smo to radili u jednoj koaliciji koja nema većinski hrvatski legitimitet. Prema tome, ako ne bude moguće uspostaviti koaliciju na tim osnovama mi ćemo onda izabrati opciju oporbe, jer ako u naredne četiri godine ne uspijemo promijeniti Ustav i izborni zakon na način da omogući Hrvatima birati svoje legitimne predstavnike u institucije gdje se štite nacionalni interesi, nema više govora u političkom subjektivitetu a proklamirana ustavna konstitutivnost je onda samo papirnata.I ono što sam prije dva dana rekao na Konferenciji, kad se raspravljalo o provedbi odluke Suda u Strazbourgu u slučaju Sejdić- Finci ponovit ću: jedina razlika između položaja Hrvata u BiH i položaja nacionalnih manjina je u tome što se predstavnici manjina ne mogu kandidirati na izborima za Predsjedništvo BiH i Dom naroda, a Hrvati se mogu kandidirati, ali ne mogu birati svoje legitimne predstavnike, što se pokazalo, evo već drugi put, u izboru za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, na ovim izborima za potpredsjednika RS i što se u konačnici danas pokazuje (zasada samo u namjeri) oko konstituiranja Doma naroda da i tu ne bude legitimnih hrvatskih predstavnika.
Niste mi odgovorili što će te konkretno predložiti, ponuditi, gosp Jurišiću?
Predložiti ću da budemo dio hrvatskog političkog bloka, kada je u pitanju zastupanje vitalnih hrvatskih interesa u pregovorima oko ustavne reforme ali i konstituiranja vlasti na državnoj i federalnoj razini. Jer kada smo potpisivali sporazum s HDZ BiH ni jednog momenta nam nije bila namjera da se na bilo koji način HSP eliminira iz tog procesa. I gosp. Jurišića sam upoznao sa sadržajem sporazuma, prije nego sam ga parafirao, i sada sam spreman biti poveznica, da se organizira trojni sastanak gospodina Jurišića, Čovića i mene, kako bi se sve tri stranke koje nose apsolutnu većinu hrvatskog izbornog legitimiteta, nastupe zajedno u ovom trenutku, za koji ja zbilja smatram da je povijesni i usporediv s vremenom u predvečerje „Livanjskog pitanja“ kada su Hrvati u BiH bili pred odlukom, da li i za kakvu nezavisnu Bosnu i Hercegovinu glasovati.
Čini se kako Hrvati odnosno njihovi legitimni politički predstavnici prvi put autonomno i prvi put skoro do kraja konkretno formuliraju svoj politički stav o tome za kakvu se BiH zalažu, i a da pri tom prvi put, u posljednjih 20 godina, u službenom Zagrebu i instituciji predsjednika Hrvatske, nemaju ni tutora, ni protivnika tom zahtjevu, već partnera koji razumije njihov prijedlog i njihove težnje za ravnopravnošću. Je li to uistinu tako?
-U 90-tim godinama Hrvati u BiH su morali staviti se u okvir jednog šireg nacionalnog projekta da bi opstali na ovim prostorima ne samo u BiH, već i šire, jer znamo da je mnogo Hrvata iz BiH sudjelovalo u obrani Hrvatske, a Hrvatska pomagala obranu Hrvata u BiH. To je onda za posljedicu imalo, kao logičan slijed, jedan hipertrofirani politički utjecaj Zagreba, koji uvijek nije bio sretan. Druga stvar, Hrvati stoljećima nisu bili u prilici imati svoju državu, pogotovo Hrvati u BiH, koji su bili, nakon drugog svjetskog rata, dijelom marginalizirani od komunističke vlasti ali i djelomično i zbog samoizolacije od te politike i trebalo je vremena da hrvatska politika u BiH odraste. Ovih dvadesetak godina je vrijeme sazrijevanja hrvatske politike u BiH i istinski smatram da sada imamo kapacitet u BiH, i u političkim strankama i među intelektualnom elitom, koji je u stanju definirati i artikulirati hrvatski politički interes, ne samo u BiH već i šire. Mislim da su nas iskušenja kroz koja smo prošli toliko izbrusila da možda hrvatske političke elite u BiH u ovom momentu, u definiranju šireg hrvatskog strateškog interesa imaju što ponuditi čak i političkom Zagrebu. Mislim da to sazrijevanje hrvatske politike ovdje i jedno uvjerenje i ovdje i u Zagrebu da partnerski odnos hrvatske politike iz B i H sa Zagrebom može kroz jednu sinergiju, biti benefit za Hrvate s obje strane granice, za ukupnu hrvatsku poziciju u regiji i Svijetu te na dobrobiti obje države.
Treba li to što su Sjedinjene američke države, ali i druge utjecajne članice međunarodne zajednice, protiv, kako izrijekom kažu, trećeg entiteta biti razlog da Hrvati, odnosno njihovi legitimni politički predstavnici odustanu od ciljeva sadržanih u koalicijskom sporazumu dva HDZ-a?
-Mi sigurno nećemo odustati od naših strateških smjernica. Naravno, ja razumijem i naše međunarodne prijatelje, a SAD smatram prijateljem i Hrvata i Bosne i Hercegovine. Objektivno BiH danas nije najveći prioritet SAD. Daleko veći problem su joj Bliski istok, Afganistan, Pakistan, Korejski poluotok, da ne nabrajam dalje. Za Ameriku je BiH jedna uspješna priča jer su pomogli zaustaviti rat, osigurati cjelovitost države i pomoći obnovi infrastrukture Zemlje. Svjesni su, mislim i oni, da je Aneks 4 daytonskog sporazuma „luđačka košulja“, međutim, kao pragmatici boje se razvezivanja te košulje. S druge strane u samoj regiji postoje pitanja koja su, do ovog momenta, za njih bila možda i veći prioritet, kao što je Kosovo. U tom kontekstu su, na neki način, legitimna razmišljanja je li pokušaj zadržavanja statusa quo odnosno podjele Zemlje na dva entiteta, jedan pragmatičan pristup, koji u svojoj pozadini ima i elemente šireg regionalnog preslagivanja i kompenzacija? Naravno, mi Hrvati u BiH ne možemo i nećemo pristati biti žrtvom regionalnog preslagivanja. Nezavisnost Kosova je činjenica, nastala slijedom povijesnih okolnosti i ni na koji način ne mislim da bi bh Hrvati trebali to platiti odustajanjem od svojih legitimnih zahtijeva. Kao narod čiji su korijeni ovdje najdublji, a privrženost Zemlji i Zavičaju kroz povijest dokazana hrani našu odlučnost da ostanemo, konstitutivan narod u BiH i stoga nas ništa ne može odvratiti od toga da obranimo naše pravo na BiH, na način da sačuvamo svoj politički subjektivitet, narodnu supstancu, i da taj naš subjektivitet bude prepoznat kako u teritorijalnoj reorganizaciji tako i u institucionalnom položaju.
Neki, međutim, smatraju kako se funkcionalnost i održivost BiH i hrvatsko nacionalno pitanje ne mogu osigurati etničkom podjelom zemlje.
-Ni mi ne smatramo da se problem BiH može riješiti samo principom etničke teritorijalizacije, što ne znači da etnički princip ne stavljamo na visoko mjesto. Samo teritorijalna reorganizacija BiH s više multietničkih federalnih jedinica, od kojih jedna ili više njih mora biti s hrvatskom većinom, naravno, i uz postojanje federalnih jedinica s bošnjačkom i srpskom većinom, ali isto tako institucionalna ravnopravnost tri naroda, kako na razini središnjih organa, tako i na razini tih ustrojbenih federalnih jedinica, mogu jamčiti da se pripadnik svakog naroda i svaki građanin BiH osjeća ravnopravnim u svakom dijelu BiH. To je također naš odgovor nekima iz našeg naroda, koji smatraju da taj institucionalni princip nije jednako važan kao i ovaj teritorijalni. Vratimo se samo 20 godina unazad kada su u bivšoj Jugoslaviji republike sa svim atributima državnosti, bile diskriminirane od strane središnjih vlasti u Beogradu, kako u monetarnoj, tako u kreditnoj, i razvojnoj politici. Uvjeren sam da nacionalni interesi niti jednog naroda, a posebice se to odnosi na Hrvate koji su najmalobrojniji i uz to disperzirani ne može biti zadovoljen redukcijom hrvatskog pitanja na jedan nacionalno homogeni dio. Nova teritorijalna i administrativna reorganizacija i konsocijacija je rješenje za Bosnu i Hercegovinu.
Uspostavi li se vlast bez stranaka koji predstavljaju izbornu volju hrvatskih birača, što će biti odgovor dva HDZ-a?
-Prvo, mislim da se to neće dogoditi. Ako netko ima takvih ambicija, mislim da neće uspjeti. Druga stvar, tako uspostavljena vlast ne bi mogla funkcionirati, i ne samo to…Onome tko ima takve ambicije ili pak blagonaklono gleda na to preporučio bih da se zapitaju, što bi se dogodilo da netko takvo što pokuša učiniti npr. Srbima ili Bošnjacima. Mogu reći samo da će odgovor biti demokratski ali odlučan i učinkovit i vjerujte nećemo ponoviti greške od prije 10-tak godina, jer je danas hrvatska politika, punoljetna (točno dvadeset godina nakon demokratskih promjena) za razliku od prije deset godina. I zato bi želio poručiti svima koji imaju ambicije negirati 90 posto hrvatskog izbornog legitimiteta da duboko o tome razmisle, ukoliko im je stalo do BiH, do njezinog normalnog razvoja, ulaska u EU, a nikome do toga nije više stalo nego nama Hrvatima u BiH. Prema Sporazum dva HDZ-a je državotvorni savez, savez za europsku BiH i svatko onaj tko na isti način misli Bosnu i Hercegovinu, mislim da će u nama tražiti partnera.
Ali SDP kaže kako su i oni i hrvatska stranka sugerirajući time kako imaju pravo zastupati hrvatske interese u BiH?
-Ako oni kažu da su i hrvatska stranka, ja ne želim s njima polemizirati. To znači da su spremni uvažiti 90 posto hrvatskog izbornog legitimiteta. Onoliko koliko oni nose hrvatskog izbornog legitimiteta, nemam ništa protiv da ga unesu u tu buduću parlamentarnu većinu i želim istaći nama nije cilj eliminirati SDP iz buduće parlamentarne većine, jer, stranka koja je zadobila 285.000 birača u BiH, među kojima ima, vjerojatno, i par tisuća Hrvata, je dobrodošao partner u takvoj jednoj široj parlamentarnoj većini u rješavanju zadaća koje su pred nama, ne samo po pitanju reforme Ustava, puta ka EU, već i u rješavanju ekonomskih razvojnih i socijalnih i problema u BiH. I mi nismo ti koji žele eliminirati SDP iz vlasti, već, navodno, oni nas. Ja ne znam je li to njihova službena politika, još nismo službeno razgovarali. Mi smo spremni s njima sjesti i objasniti naše pozicije i čuti njihove. Nismo spremni pristati da politike iz druga dva naroda biraju podobnu hrvatsku opciju. O tome neka odlučuju hrvatski birači.
Što je onda rješenje za BiH, kako formirati parlamentarnu većinu?
Dakle, potrebno je da ta koalicija ima što veći kapacitet, koji će uključivati što širu legitimaciju svakog konstitutivnog naroda. Iz više razloga. Evo jedan pragmatičan: bilo koja jaka politička opcija iz bilo kojeg naroda, koja bi ostala izvan procesa neminovno bi tjerala onog koji je unutra u politički radikalizam, i ne bi imali dovoljno kapaciteta da donese hrabre, teške odluke. Pravo je SDP-a da se autoidentificira kako hoće, ali je u svakom slučaju jasno da oni sa SDA imaju najviše bošnjačkog izbornog legitimiteta, kao što dva HDZ-a nose 90 posto hrvatskog izbornog legitimiteta, a SNSD i SDS najviše srpskog izbornog legitimiteta.
Koalicija dva HDZ-a pokušava se razbiti izvana. No, mogu li je osim tih izvanjskih nastojanja, ugroziti razlike koje postoje između dva HDZ-a oko primjerice pitanja teritorije koje bi obuhvatila federalna jedinica s hrvatskom većinom u Posavini, oko imenovanja Stipe Prlića na mjesto direktora HT Mostar, ali evo i na terenu, primjerice u Posavskoj županiji zastupnici dva HDZ-a nisu se uspjeli dogovoriti o parlamentarnoj većini?
– Gledajte, mi potpisom ovog sporazuma, nismo dovršili koalicijski sporazum. Mi u srijedu nastavljamo razgovore oko svih ostalih pitanja. Što se tiče parlamentarne većine mi smo se dogovorili oko principa, a to je da ćemo zajednički nastupati prema partnerima iz druga dva naroda, kad je riječ o stvaranju parlamentarne većine na državnoj i entitetskoj razini. Što se tiče županija, tu svakako ne bi trebalo isključiti zajednički nastup u županijama s posebnim statusom, to su Hercegovačko-neretvanska i Srednjobosanska županija, a što se tiče ostalih pitanja ona su potpuno otvorena i ona su sigurno za raspravu i u samim strankama i u samim županijskim organizacijama. Mi ćemo nastojati postići odgovarajući sporazum oko državne, federalne i razine i ove dvije županije, što ne isključuje i ostale županije, a tu, će naše županijske organizacije imati važnu riječ o tome što one žele. U Posavini se nije dogodilo ništa posebno. Moja preporuka našim županijskim organizacijama je bila, a nadam se da je i Čović poslao istu, jer smo o tome razgovarali, da se u ovom momentu konstituiranje vlasti u svim županijama zaustavi na razini potvrđivanja mandata, a da sve ostale stvari ostavimo za kasnije, jer je prvi princip o kojemu smo se dogovorili, a tiče se konstituiranja vlasti, bio princip odozgo prema dolje, dakle, državna, federalna pa tek onda eventualno županijske razine. Što se tiče ostalih iskušenja, naravno njih ima i biti će ih. Evo Vi ste spomenuli HT Mostar a ja dodajem Sveučilište, koje bi trebalo biti apsolutno depolitizirano. Pogledajte scenarij i pozvane goste u prvom redu s proslave dana Sveučilišta od prije dva dana (članovi vodstva samo jedne stranke) i vidjeti ćete da nama Hrvatima još treba dosta vremena, mudrosti i dobre volje da naučimo funkcionirati u višestranačju kao politički narod. Ako je ovaj Sporazum samo mali ali prvi korak u tom smjeru, onda valja nam se potruditi oko toga.
Oko izbora Prlića također ?
-Taj problem nije od jučer. Star je najmanje dvije godine. I nije nikakva tajna da smo se oko toga razlikovali. Gospodin Čović i ja nikada nismo razgovarali o ovom pitanju. Ja sam smatrao da to pitanje treba ostaviti u domeni Federalne vlade da ga rješava i naši ministri su imali potpunu autonomiju da odlučuju. Naravno, ako to Vlada ne može riješiti, a s obzirom da je to izuzetno važna kompanija i za Federaciju, a posebice za Hrvate u BiH, jer ima i najviše zaposlenih s hrvatskih područja, trebamo sjesti i oko toga razgovarati. Mislim da možemo pronaći rješenje. Naše stajalište oko ovog pitanja nije motivirano bilo kojom osobom, niti bilo kakvim drugim interesom osim normalnog funkcioniranja i razvoja kompanije. Naši ministri su zastupali principijelno stajalište i nudili principijelna rješenja uzimajući u obzir činjenicu da u ovom momentu na jednoj strani imamo neke proceduralne prigovore oko potvrđivanja aktualnog direktora, a s druge strane imamo činjenicu da se Nadzorni odbor HT-a oglušio o stavove Vlade. Mislim da u tim gabaritima treba tražiti rješenja. Očito će trebati razgovarati i politika, s obzirom da Vlada nije bila u stanju donijeti odluku i to ne samo naše dvije stranke, jer osim Vlade, suvlasnik HT Mostar je THT Zagreb, odnosno Deutsche telekom. U tom trokutu Vlada, suvlasnik iz Hrvatske i politika treba naći rješenje i za HT Mostar
A može li kamen smutnje između dva HDZ-a biti pitanje koji dio Posavine treba biti sastavnica federalne jedinice s hrvatskom većinom?
-Mislim da je ovaj sporazum i ova formulacija koja stoji u sporazumu dovoljno široka da se dođe do riješenja. U ovom momentu, općenito u BiH, slaganje parlamentarne većine bi trebalo što više rasteretiti od detalja ustavne reforme, a posebice od stavova koji se tiču teritorijalne organizacije. Ono od čega mi nikada nećemo odustati je da federalna jedinica, ili federalne jedinice s hrvatskom većinom trebaju obuhvaćati dijelove jugozapadne BiH, srednje Bosne i Posavine. Ja sam razgovarao s Čovićem i o tom pitanju i mislim da tu nemamo suštinske razlike. Politička retorika i politička pragma je, očekivano, različita. Osnovna stvar je da mi dijelimo jedinstvo cilja, a o modalitetima će se razgovarati i u konačnici nismo mi sami ti koji ćemo donijeti rješenja, pa ni sve hrvatske stranke da se ujedine ne mogu donijeti rješenje već treba postići kvalitetna rješenja s predstavnicima druga dva naroda. Naravno, rješenje koje bi bilo na štetu bilo kojeg konstitutivnog naroda ne bi moglo dobiti legitimitet u parlamentima. I ono što ja, u razgovorima, predstavnicima Srba i Bošnjaka kažem jeste da nema rješenja ni srpskog ni bošnjačkog pitanja bez rješenja hrvatskog pitanja u BiH. Ako dođe do destabilizacije BiH, a ona ne može biti stabilna bez rješenja hrvatskog pitanja, onda sve postaje upitno i država i entiteti. Tako da razlike oko ovog pitanja neće biti uzrok razdora koalicijskog sporazuma dva HDZ-a a kako će se tko ponašati u realizaciji to ćemo vidjeti. HDZ 1990 će ostati dosljedan svojoj misiji i svom Programu.Milan Šutalo (Dnevnik)
Komentari