hamburger-icon

Kliker.info

Latinoamerikanizacija BiH : Prljavo, prljavo, igrao si na kvarno

Latinoamerikanizacija BiH : Prljavo, prljavo, igrao si na kvarno

22 Aprila
17:47 2012

Je li iko ikada u Sarajevu čuo za Kemala Kalkadenca, zvanog Kemo?Ako ništa drugo, trebalo bi njegovo prilično neobično prezime, od kojeg se jezik lomi, kao da je riječ o kakvom češkom hokejašu, nekome, prosječno informiranom, zaparati uši.Raspitivao sam se ovih dana: niko nikad čuo, niko nikad vidio Kemu Kalkadenca. A čovjek nije bilo ko u ovom gradu: posjeduje stan veličine 220 kvadrata, vrijednosti pola miliona maraka u „Bosmalovim“ oblakoderima. Na istoj lokaciji vlasnik je dvaju poslovnih prostora plaćenih šesto hiljada maraka. U gradu, u čijem je mentalitetu ugrađeno da čim neko malo veću piljaru otvori, o tome sutra cijela čaršija bruji, neobično je da niko ne zna za čovjeka koji k'o od šale istrese više od milion maraka u nekretnine. Istina, nekretnine su mu registrirane na punici.

Taj misteriozni bogataš, mirni, samozatajni susjed iz „Bosmala“, ove je nedjelje uhapšen u Italiji u sklopu masivne policijske operacije „Bijeli Slon“; tokom dvodnevne akcije provedene u više italijanskih gradova karabinjeri su uhapsili više od pedeset osoba za koje se sumnja da su sačinjavali lanac međunarodne trgovine narkoticima. Kalkadenac, rođen u Novom Pazaru, vlasnik bosanskohercegovačkih osobnih dokumenata je, prema informacijama koje stižu iz Italije, bio u samom vrhu te međunarodne zločinačke organizacije. Šture informacije govore da je ova grupa djelovala širom Evropske Unije, a da je „baratala“ sa drogom koja je stizala iz Latinske Amerike.

Prošle nedjelje je sarajevska policija uhapsila dvojicu očito ambicioznih dilera droge i zaplijenila kod njih 5 kilograma marihuane, čija je cijena na cesti negdje oko 50-60 hiljada maraka. Tim parama bi se moglo kupiti nekih 15-20 kvadratnih metara u „Bosmalu“. Ne podcjenjujem akcije sarajevske policije, dapače, ali kada bi se na kamaru stavila sva droga koja je ove godine zaplijenjena u Sarajevu, pa se rasprodala na ulici, teško da bi se sakupilo pola miliona maraka koliko vrijedi Kalkadenčev stan. Mislim da vrijednost sveukupne droge koja ilegalno kola po sarajevskom tržištu ne prelazi milion maraka. Sarajevo, pa ni Bosna i Hercegovina, u globalnoj trgovini narkoticima nema status „ozbiljnog potrošača“, mi smo tranzitno područje, odnosno deponija. Ovdje se „šteka“, a ne trguje. Lokalna mreža narko-dilera je skoro amatersko trgovačko društvo sastavljeno od pilićara, nerealizovanih trgovaca na veliko.

Imovina odbjeglog balkanskog narko-bosa Darka Šarića, samo u Srbiji i Crnoj Gori procijenjena je na više od dvije milijarde eura? Sasvim sigurno je nije zaradio na tržištu Srbije i Crne Gore, iako je to tržište dosta privlačno i golemo. Da je svaka srpska familija dnevno doručkovala speed, ručala heroin, a za večeru šmrkala kokain, ne bi to godišnje vrijedilo dvije mijarde eura! Tržište narkotika je negdje drugdje, matične države, domovine, služe za pranje, „kultivisanje“ tih crnih, para.

Na suđenju braći Harisu Zorniću i Hamdi Daciću, te turskom državljaninu Aciku Canu, koje traje na Sudu BiH već dvije godine, Tužiteljstvo BiH ih tereti za trgovinu narkoticima i pranje novca, svjedočio je ovih dana njihov prijatelj, Bosanac iz Danske. Kaže svjedok da je 1996. godine Haris Zornić kod njega u Kopenhagenu „ostavio između 600 i 700 hiljada maraka“ koje je kasnije neko od njegove rodbine preuzeo. (Možete li uopće zamisliti da u tom trenutku u najbogatijoj evropskoj zemlji, Danskoj, iko kod sebe ima 700 hiljada maraka keša?!). Je li od tih, ili nekih drugih „štekova“ braće Zornić sagrađen njihov hotel „Hollywood“ na Ilidži, teško je nagađati.

Jesu li se državni kontrolni organi, poreski, financijski, ikada zapitali (naravno da nisu) odakle zlikovcu Ziki Turkoviću novac da nadograđuje desetine stanova na Grbavici (druga je priča ko mu je to urbanističko-građevinski dozvolio), kojim je parama sagradio veleljepnu kuću u istom naselju. Kupio je Turković blindirani džip u kojem se prije njega vozio Alija Izetbegović. Jedan moj drug, za kojeg cijeli grad zna čime se bavi i odakle mu novac, redovan poreski obveznik u isto vrijeme je kupio polovno auto vrijedno 40 hiljada maraka. Automatski su mu se na vrat navalili poreznici, što je potpuno u skladu sa zakonom: za svaku financijsku transakciju veću od 30 hiljada maraka, nužno je pribaviti „alibi“ o porijeklu novca.

Zašto to nije važilo za Kemu Kalkadenca, braću Zornić-Dacić, Turkovića i stotine drugih poduzetnika koji su preplavili financijsku i investicijsku scenu u Bosni i Hercegovini nakon rata novcem, najnaivnije rečeno, nepoznatog porijekla.Odmah nakon rata tadašnji federalni premijer Edhem Bičakčić u žaru entuzijazma za obnovom i izgradnjom pozvao je sve one koji imaju novac da ga donesu u BiH, bez straha da će država cjepidlačiti, dosađivati im pitanjima o njegovom porijeklu. „Ovo je uvod u latinoamerikanizaciju BiH“, napisao sam tada, ne sluteći da ću i bukvalno biti u pravu: značajan dio današnje bosanskohercegovačke poslovne, financijske, duhovne elite nastao je novcem onih koji su u poslovima sa drogom iz Latinske Amerike bili „prva, ili druga ruka…“ Senad Avdić (Slobodna Bosna)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku