Korijeni uvijek vuku kući : ‘Titov voz’ i Jelena Srna – razlozi za povratak na Oštrelj
U vremenu kada gotovo svi žele otići negdje daleko, čak da se i ne vraćaju, doktorica Jelena Srna iz Bosanskog Petrovca, nakon dvadesetak godina boravka u Australiji, vratila se na Oštrelj.Ova trenutno jedina stanovnica Oštrelja – koji razmeđava bosanskopetrovačku i drvarsku općinu, Unsko-sanski i i Livanjski kanton u BiH i jednog od najljepših zimskih centara u regiji – ispisuje povratničku priču. Neobičnu i posebnu. Satkanu od ljubavi prema rodnom kraju, ali i umjetnosti.
“Živim sama”, počinje razgovor i nastavlja: “Iz šale govorim – ne dirajte jelene i srne. Jer, uistinu je lijepo i drago mi je da sam se vratila… Ne čini mi teškoće što još voda nije stigla, pa… Zapravo, ja simbolički predstavljam želju da oživim sredinu u kojoj sam živjela i u koju sam se vratila.”
Ovu doktorku medicine, koju je životni put iz rodnog Bosanskog Petrovca, preko Sarajeva, gdje je završila studij i Travnika, gdje je sticala prva radna iskustva, odveo do Australije, vratila je upravo želja da ponudi mnogo toga svome kraju.
Korijeni uvijek vuku kući
“Prije pet-šest godina u meni se nešto prelomilo. Nakon dvadeset i više godina hodanja svijetom, odlučila sam se vratiti. Moj životni put dokazuje da korijeni uvijek vuku. Ništa ne može biti draže od podneblja u kojem si rođen, odrastao, nigdje ljepše ne sviću zore i sunce ne izlazi kao ovdje, na Oštrelju. Putovala sam mnogo širom svijeta. Čim bih ugledala neku kućiću – bilo to u Istanbulu, Hong-Kongu ili Rio de Janeiru – u maštu mi se pretvarala u onu u kojoj sam rođena na Oštrelju.”
Svjesna je, kaže, da je u ovom zimskom centru, smještenom između planina Osječenice, Klekovače i Grmeča, na nadmorskoj visini od 1.200 metara, vrijeme stalo. Upravo želja da nešto ponudi, da ostavi neki trag, vratila ju je kući. I činjenica da Oštrelj ima izvanredne uslove za razvoj turizma, posebno planinskog i lovnog. Jer, nadmorska visina, stoljetna šuma, skijališta, hoteli, kapaciteti za rekreativni turizam… činili su ga ne tako davno čarobnim.
Već su obnovljene skijaške staze, vučnice, petnaestometarska skakaonica. Obnovljen je i nekadašnji popularni “ćiro”, nazvan “Titov voz”, u kojem su, za vrijeme Narodnooslobodilačke borbe u Drugom svjetskom ratu, boravili Josip Broz Tito i Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske, i koji je ostao na tračnicama, bez voznog reda, da svjedoči o Oštrelju. Svjedoči on i o željezničkoj stanici i radničkom naselju s gotovo 3.000 radnika, koje je pružalo gostoprimstvo turistima iz svih krajeva tadašnje države i svijeta.
U lokalnoj upravi Bosanskog Petrovca podsjećaju na projekte obnove hotelskih kapaciteta, rješavanju vodosnabdijevanja i druge infrastrukture. Zlatko Hujić, općinski načelnik, s nemalim ambicijama govori o razvojnim šansama ovog krajiškog gradića i jedne od osam općina u Unsko-sanskom kantonu, smještenog na raskrsnici puteva Bihać – Jajce – Knin, zasnovanim na šumskom bogatstvu i turizmu. Vezuju to i za blizinu (pedesetak kilometara) Nacionalnog parka Plitvička jezera i (tridesetak kilometara) i Nacionalnog parka Una.
Skender, Bijelić, Berber…
“Posebno to vezujemo za Oštrelj, tu vazdušnu banju, zatim onom drugom što nudi – spajanju tradicije narodnih običaja i bogatom narodnom trpezom. Jer, Bosanski Petrovac, sa svojim poljima, plodnom zemljom, osigurava proizvodnju zdrave hrane. Posebno ječma, heljde i lana. To ćemo spojiti s razvojem zimskog i rekreativnog, ali i kulturno-historijskog i tradicijskog turizma. Ovdje su ispisane najsvjetlije stranice NOB-a u Drugom svjetskom ratu. Na Medenom polju bio je prvi partizanski aerodrom, grad je dao 22 narodna heroja…”, priča Hujić.
Mnogo toga u Bosankom Petrovcu vezuju i za pjesnike Skendera Kulenovića i Ahmeta Hromadžića, slikare Jovana Bijelića i Mersada Berbera, rođene u ovom gradiću, za Skenderov spomen-muzej i Bijelićevu spomen-galeriju…
U Bosanski Petrovac vratilo se gotovo kompletno prijeratno stanovništvo, njih blizu 10.000. Obnovljeni su svi stambeni i društveni, vjerski i objekti komunalne infrastrukture. Pokreću se proizvodni kapaciteti, naročito u drvnoj industriji i poljoprivrednoj proizvodnji.
“Obnovom će se vratiti i svi stanovnici”, sigurna je Jelena Srna. “I mojim povratkom pokreće se život ovdje, u ovoj ‘skrivenoj luci spokoja’. Otvoren je i čuveni restoran ‘Kod Kove’.”
A termin “skrivena luka spokoja”, objašnjava dok pravi gotovo tri metra visoku skulpturu “ljubavi i zajedništva”, zagrljaj hrasta i jele, koja simbolizira povratak i obnovu života na Oštrelju: “U Australiji sam napravila jedan kolaž koji sam nazvala upravo tako. Odmah sam znala da je to moja kuća ovdje.”
Uz posao ljekara, bavi se humanitarnim radom, ali i umjetnošću. Dvadesetak godina slika, radi skulpture. “Iz hobija”, kako kaže, “ali hobija koji postaje zanimanje.”
Skrivena luka spokoja
U skulpturama, slikama, fotografijama prevladavaju tri teme: bol, patnja i ljubav. Prošla je to sve i otud je, naglašava, povezanost sa zavičajem i stvaranjem pozitivne povratničke i životne energije. “Najvažnije je da sačuvam sve konce svoga kraja, svoga naroda”, kaže.
Žvot u Australiji polako zaboravlja, iako je na to najčešće podsjeća sin, koji joj je najveća podrška u povratku.
U obnovljenoj kući smještena je galerija, koja još dobija sadržaje i na kojoj bi pozavidjeli i u mnogo većim sredinama. U njoj uspomene iz cijelog svijeta. Zapravo, cijeli je kompleks oko i s kućom u znaku umjetnosti.
“Udahnut ću mu i turističke sadržaje u ovoj ‘skrivenoj luci spokoja’.” U kojoj bi, najveća joj je želja, Srna učila mlade medicini i umjetnosti, ali i primala turiste, koji je već pohode. “I to sa svih strana. Istina, u manjem broju, ali dolaze. I nađu me…”, zadovoljno govori.
A uz njih je na Oštrelju pohode najčešće radnici-prijatelji iz Šumskog gazdinstva i Zimske službe. I dok ih čeka, Jelena Srna sa svojim slikama i skulpturama dijeli samoću Oštrelja. I uživa.
Mirza Sadiković (Aljazeera)
Komentari