Kliker.info

“Iz Londona sam letio za Moskvu 1987. godine izravnim letom. Više ne postoji. Ne gajim optimizam da ću opet letjeti izravno”. Tako je u The Financial Timesu prije dva dana pisao Gideon Rachman.

Iskusni novinar nije potonuo u pesimizam, prije je realan. Što je izuzetno važna, neophodna karakteristika za političke aktere u sadašnjem trenutku koji ne odiše optimizmom. Nekoliko vijesti signalizira jedan od mogućih smjerova razvoja događaja na globalnoj razini za koji mislim da ga treba razraditi u teoriji ratne igre. Ruski predsjednik Vladimir Putin i kineski Xi Jinping telefonom su razgovarali 15. lipnja. Moskva i Beijing (Peking) dali su sadržajno različita priopćenja iz kojih se može zaključiti da nesuglasica ima.

Pet dana kasnije, nakon što je Litva zabranila prijevoz sankcionirane robe preko svog ozemlja u rusku eksklavu Kalinjingrad (izvorno Königsberg), iz Kremlja poručuju Vilniusu da ukine restrikcije “bez odlaganja”, inače će Rusija poduzeti “mjere da zaštiti svoje nacionalne interese”. Američki ministar obrane Lloyd Austin je prije tjedan dana poručio Narodnoj Republici Kini da smatraju da oko Republike Kine na Tajvanu postoji međunarodno more kroz koje će SAD i saveznici i dalje ploviti u skladu s međunarodnim pravom mora. Beijing je na to odgovorio da Tajvanski tjesnac ne odgovara kvalifikacijama za međunarodno more. Konflikt oko bilo kojeg od ovih pitanja postaje casus belli s globalnim posljedicama.

Moja ratna igra počinje ovako.

Xi u telefonskom razgovoru nije uspio uvjeriti Putina da prihvati pregovore o primirju jer su kremaljske glave zaključile da će uskoro početi nagrizanje životnog standarda, a i broj poginulih vojnika raste. Vojnici oskudnog pogleda na svijet u takvim situacijama jačaju vojne opcije, a Litva je idealan povod. Iznenadna intervencija prema tjesnacu Suwałki ne bi bila iznenađujuća, na nju se NATO pripremao, ali bi izazvala tenzije među saveznicima. Prijetnja je to odsijecanja kopnenog kontakta baltičkih država od ostatka Saveza, a Poljska bi zatražila vojnu pomoć. Aktivacija Članka 5 Sjevernoatlantskog sporazuma je izgledna.

Sukobi u Europi

Iz Njemačke kreću američke i njemačke snage u pomoć Poljskoj (povijesni paradoks da Njemačka ide spašavati Poljsku) kako bi onemogućile presijecanje tjesnaca. Maksimalistički scenarij donio bi i pokretanje ruskih i lokalnih snaga u Pridnjestrovlju koje ne bi krenule prema Odesi nego prema Moldovi (Moldavija) kako bi privezale rumunjske snage koje bi vjerojatno Chișinău (Kišinjev) pozvao u pomoć.

Dijelovi crnomorske flote, koji su ionako 100 kilometara od ukrajinske zapadne obale, krenuli bi prema rumunjskoj obali da uspostave pomorsku blokadu (opet strateška uloga Zmijskog otoka) svjesne da će Bugarska odšutjeti jer je blokirana političkom krizom. Turska, zbog svoje politike bliskih odnosa s Rusijom i Ukrajinom, izabire politiku “čekaj i vidi”. Poziv za pomoć Rumunjskoj mogli bi odbiti tvrdnjom da moraju skrbiti za Bospor. Rusija u tom slučaju, rata sa “zlim Zapadom” koji želi uništiti “svetu Majčicu Rusiju”, diže naciju na noge i nema više problema s novačenjem.

Brzina operacije – nije odlika ruske vojske, ali riječ je o područjima koja su slabije branjena – mogla bi izazvati sporost u odlukama Zapada (i sati su u tom slučaju presudni) što bi dalo prednost ruskom udaru. Ako se Putin odluči na konačnu eskalaciju, pa napadne konvencionalnim projektilima primjerice Poljsku, NATO se fokusira isključivo na rat s Rusijom. Što ograničava sve članice, osim SAD-a, u djelovanju izvan europskog geografskog prostora.

Kina kreće prema Tajvanu

Xi nakon razgovora s Putinom zaključuje da stabilnost, koju je silno želio ove godine, nije ostvariva i odlučuje (vjerojatno u dogovoru s njim) krenuti prema Republici Kini na Tajvanu. Ne invazijom, mudrije, prvo pomorskom karantenom. Beijing odbacuje termin pomorska blokada jer se primjenjuje za dva međunarodna subjekta, a RK na Tajvanu to, realno, nije (gotovo sve članice UN-a do tog trenutka prihvaćaju politiku jedne Kine prema kojoj je RK na Tajvanu odmetnuti otok). Karantena je za otok jednako pogubna jer mu zatvara opskrbne lance, a nije riječ o vojnoj invaziji.

(Jutarnji list)