Kliker.info

Za ambasadu SAD-a u Sarajevu Milorad Dodik je u međuvremenu persona non grata. Predsjednik Republike Srpske godinama priča o odvajanju tog entiteta od BiH. Pažnja američke diplomatije se njemu dopada – ona mu pomaže u njegovanju njegovog imidža kao navodnog spasitelja Srpstva kojeg on želi osigurati referendumom o nezavisnosti.

Da bi se razumjelo šta zaista stoji iza ove politike korisno je razmisliti o njenim konsekvencama do kraja: Ukoliko bi se Republika Srpska željela odcijepiti onda protesti bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u ovom području – koji čine skoro polovinu države – nisu više isključeni. Posljedica: Nemiri, koji vjerovatno ne bi mogli proći bez prolivanja krvi, a bosanske policijske snage bi bile brzo preopterećene. Kao rezultat toga bi vojna misija EU “Althea”, koja je stacionirana u BiH, vjerojatno bi morala tražiti pojačanje.

Zadatak ove misije je brinuti se za sigurnost i stabilnost i pomoći bh. vlasti u provedbi toga. Ako to bh. vlasti više nisu u stanju misija ima mogućnost intervenirati sa trupama za brzo djelovanje koje su spremne u državama koje učestvuju u ovoj misiji. Riječ je o ukupno 1200 vojnika, spremnih za borbeno djelovanje, iz država članica NATO-a, koje bi u roku od nekoliko dana mogle patrolirati ulicama Banja Luke i Sarajeva i u ekstremnom slučaju izvršiti vojni napad.

Sa suverenitetom bosansko-srpskog vodstva u Banja Luci bi ono i vođa bosanskih Srba Dodik veoma vjerojatno bili politički na kraju – jer prijateljska vlada u srbijanskom glavnom gradu Beogradu onda ne bi više mogla podržati huškače. Tamošnji premijer Aleksandar Vučić naime slijedi proeuropski kurs.

To naravno beogradske političare ne oslobađa toga da sada ponovo pričaju o ratu. Tomislav Nikolić je predsjednik i vrhovni komandant Oružanih snaga zemlje u isto vrijeme. On je nedavno zaprijetio da će poslati srbijansku vojsku u Mitrovicu jer se tamošnja srpska manjina tamo osjeća ugroženom. Prethodno je Beograd zahvaljujući ruskoj financijskoj donaciji poslao voz u pravcu Mitrovice na kojem je na više od 20 jezika bilo napisano “Kosovo je Srbija”, pri tome okićen pravoslavnim ikonama, a kojeg su na Kosovu doživjeli kao provokaciju. Sada mediji u Beogradu ponovo pišu o tome da bi se dio Kosova, sjeverno od rijeke Ibar, u kojem domoniraju Srbi, mogao odvojiti od ostatka Kosova. I ovdje krizni scenario vjerojatno znači nasilje. Retorika kosovskog predsjednika prije nekoliko sedmica nije bila manje ratoborna: Beograd slijedi na Kosovu politiku poput Moskve koja je anektirala Krim, rekao je Tači, a da se nije pocrvenio.

Neibježno krvoproliće na Kosovu

Ukoliko bi Beograd pokušao nasiljem pripojiti sjevernu Mitrovicu albanski demonstranti bi vjerojatno odmah krenuli u pravcu drugih srpskih enklava na Kosovu, koje su skoro nezaštićene. Tamo bi vjerojatno susreli srbijanske snage sigurnosti u civilu koje su, kako se priča, srbijanske vlasti već navodno naoružale lakim oružjem. Krvoproliće bi bilo posljedica. Kao rezultat toga bi zaštitne trupe NATO-a na Kosovu morale zatražiti pojačanje i osigurati dalje dijelove Kosova. Ukoliko bi Beograd pokrenuo svoju vojsku to bi od strane NATO-a bilo silom neutralizirano. Bio bi to rat u kojem ne bi bilo pobjednika.

Svim tim kriznim scenarijima je zajedničko to da bi pogođene zemlje u svom ekonomskom razvoju bile bačene unatrag najmanje deset godina. S posljedicom da bi društva ne samo ekonomski, već i politički bila još više ovisna od velikog susjeda Europske unije kao da to već ionako nisu sada. Dosadašnjim vladajućim elitama, koje agiraju koristeći nacionalističku retoriku, bi bila oduzeta vlast i one bi postigle suprotnost od onoga čemu zapravo teže – osiguranju njihove moći.

Dakle aktualne verbalne prepirke na Balkanu nisu ništa više nego prazne riječi koje su anahrone. Prazne floskule jedne generacije političara koje je na vlast doveo raspad bivše Jugoslavije. Socijalistička višenacionalna država je nakon četiri desetljeća totalitarne vladavine okončana, njeni nacionalistički grobari su preživjeli do danas. Sasvim je moguće da je sada njihovo vrijeme pri kraju. Oni još uvijek pokušavaju kod biračkog tijela svojom nerealnom retorikom kaširati svoju bijednu bilancu koju su ostvarili kada je riječ o zapošljavanju i standardu. Još uvijek nedostaju političke alternative – ipak to se može promijeniti.

(Kliker.info-DW)