Kliker.info

Sirijska vlada prihvatila je "plan od 6 točaka" i pristaju na primirje i pokretanje dijaloga, potvrdio je za novinare UN-ov izaslanik Kofi Annan, prenosi Washington Post. Annan se nalazi u Pekingu gdje se sastao s kineskim premijerom Wen Jiabaom kojem je naglasio da je imao "dug i težak zadatak" glede zaustavljanja borbi unutar Sirije – "globalna kooperacija s Kinom i drugim zemljama jedini je način", istaknuo je Annan."Objavljujem kako sam primio odgovor sirijskih vlasti i danas ću ga javno objaviti – odgovor je pozitivan i nadam se suradnji s njima kako bi pokrenuli mirovni plan", rekao je Kofi Annan novinarima.
 

Kako al-Qaedu pozvati na dijalog?
"Plan od 6 točaka" spominje se gotovo u svakom izvještaju o sirijskoj krizi, no mnogi mediji ne navode koje su to zapravo "točke". Plan je donijet u UN-ovom Vijeću Sigurnosti 16.3.2012. i do sada su ga prihvatile gotovo sve strane – SAD, EU, Arapske zemlje, Rusija, Kina – jedina struktura koja se javno protivi mirovnom procesu i medijaciji Kofi Annana je naoružana sirijska opozicija (vidi: Kofi Annan odbijen od strane sirijskih pobunjenika jer je pozvao na prekid nasilja i dijalog). Spekulira se kako bi formalne organizacije, kao što su Sirijsko Nacionalno Vijeće i druge, možda i prihvatile dijalog – no, problem su naoružane skupine na terenu. Čak i u izvještaju Human Rights Watcha vidimo kako naoružane pobunjenike ne kontrolira zapravo nitko – da, kompletna opozicija se "diči" oružanom ustanku kojeg predvodi tzv.

 "Slobodna Sirijska Vojska" – no tko zapravo upravlja SSV-om? Da li oružane skupine imaju neku formaciju ili hijerarhiju vlasti? (vidi: Izvještaj Human Rights Watch-a: naoružane pobunjeničke skupine u Siriji vrše zločine)Većina istraživanja pokazuju da nemaju – do sada je već potvrđena i prisutnost terorističkih organizacija kao što je al-Qaeda, no pripadnici istih zasigurno ne nastupaju na terenu predstavljajući se širokoj javnosti kao al-Qaeda, već se koristi kišobranski termin "Slobodna Sirijska Vojska" (vidi: Istraživanje američkog instituta ISW – na prostoru Sirije djeluju brojne naoružane skupine, veliku prisutnost ima al-Qaeda). SSV će postojati sve dok oružje masovno pristiže sa svih strana, čim se zaustavi taj dotok zaustaviti će se i borbe na terenu.
 

Washington, Pariz, London, Rijad i Doha
Plan Kofi Annana ima jedan fundamentalan problem – cijeloj situaciji nastoji se pristupiti klasično "UN-ovski" – pozvati sve sukobljene strane na dijalog i pronaći argumente za prekid oružanih sukoba. Sirijskoj vladi to odgovora, većini stanovnika Sirije to odgovara, brojnim pripadnicima "političke" opozicije to odgovara, legitimnim prosvjedima to odgovara, Rusiji i Kini to odgovara – kome dakle ne odgovara? Washingtonu, Parizu, Londonu, Rijadu i Dohi – u prvom redu. Anti-Assad osovina nema za cilj uspostavu mira u zemlji, štoviše – cilj im je još veća eskalacija, još veći broj mrtvih i još dublje podjele u društvu . 

Iz vrha Baatha protiv ovakvog Baatha
Razbijanje monolitne autoritativne vlasti stranke Baath bilo je iznimno teško. Mnogi ističu kako je sam Bashar al-Assad, došavši na vlast nakon smrti oca 2000., pokušao u nekoliko navrata provesti reforme, no "stari kadar" – koji se itekako udobno smjestio unutar struktura neosporive vlasti jednostranačkog sistema nije htio "niti čuti" za nikakve promjene. Stoga ne iznenađuje da je Assad, za razliku od mnogih drugih vođa koji su se zaklinjali da nikada neće dopustiti promjene (sjetimo se Mubaraka za vrijeme izbijanja egipatske revolucije), odmah najavio niz reformi za koje je očito i sam već dugo vremena znao da su nužne, no sad se pružila i konkretna prilika za njihovo provođenje (opširnije o ovoj tezi: Analiza – Bashar Al-Assad u velikom razgovoru za ABC). Kada je najavio referendum o promjeni sistema iz jednostranačkog u višestranački, svima je bilo jasno za koju opciju urgira Bashar al-Assad – u nijednoj prilici nije sugerirao da bi stranka Baath i dalje trebala biti jedina na političkoj sceni. Upravo je Assad osigurao da se referendumom napokon uvede višestranačje i demokracija u Siriji – to je detalj koji je u potpunosti "promaknuo" zapadnim medijima.
 

Naoružani teroristi se ne bore za demokraciju već za rušenje sekularne države
Time je otkrivena još jedna stvar – naoružanim skupinama nije do demokracije i parlamentarizma, mnogi od njih su javno izrekli što zapravo žele – borbu protiv sekularne države, pretvaranje Sirije u zemlju koja neće biti vođena sekularnim pan-arapskim idealima, već islamističkim fundamentalizmom. Stoga ni ne iznenađuje kako su svi predstavnici kršćana u zemlji stali na stranu Assada, ali i velik broj sekularnih muslimana.
 Sekularna država je slomljena u Egiptu, Tunisu i Libiji – zar iznenađuje da borbu protiv sekularizma najviše potiče možda i najfundamentalističkija zemlja na svijetu – Saudijska Arabija? Koja je, spomenimo to još jednom, glavni saveznik SAD-a na prostoru Bliskog istoka.

S vremena na vrijeme SAD i Izraelu uputi poneku kritiku, makar se izraelski lobi u SAD-u žestoko bori da svaku kritiku zaustavi na vrijeme. No, kada je riječ o Saudijskoj Arabiji – zemlji gdje se u 21. stoljeću žene javno likvidira jer je netko zaključio da su vještice – iz pravca Washingtona vlada grobna tišina. Obama koji ovih dana kritizira i najmanji prijestup, gdje god da se na svijetu desi, kako je mogao ne kritizirati ovo?Podržavati Saudijsku Arabiju kojom vlada fanatički režim i koja javno šalje oružje pobunjenicima u Siriju, a svim silama pozivati na smrt Bashar al-Assad – vođe jedne od rijetkih preostalih sekularnih zemalja na prostoru Bliskog istoka – znači da je SAD izgubio sav kredibilitet i da su njihove izjave, pozivi, zahtjevi i prijetnje potpuno nelegitimne i sav normalan svijet bi iste trebao jednostavno ignorirati.
 

Plan od 6 točaka
Nažalost, stvarnost je sasvim drugačija – sve izjave od strane SAD-a tretiraju se kao pravične, jedine i konačne – barem kada je riječ o većini medija. Zbog ovog potpuno kontradiktornog stava kojeg danas zauzima Obamina administracija – ako uspoređujemo podršku Saudijskoj Arabiji s militantnom retorikom protiv Sirije – "plan od 6 točaka" na kojem inzistira Kofi Annan nije idealan za SAD, barem ga formalno podržavaju.U konačnici, razmotrimo sve točke plana – pa ćemo lako uvidjeti zašto to nije plan koji bi odgovarao SAD-u, prije svega zbog činjenice da se nigdje ne spominje ultimatum i poziv Assada na odstupanje.
 
Sve strane koje podržavaju plan obvezuju se na:
 
provizorni SAŽETAK:
 1) izbor pregovarača (izabran je Kofi Annan)
 2) prekid svih sukoba, posebno se naglašava sirijska vojska i opozicija, a ne samo sirijska vojska
 3) pristup himanitarne pomoći civilima
 4) oslobađanje političkih zatvorenika
 5) dopuštanje novinarima da se kreću gdje žele
 6) pravo na mirne prosvjede
 
Slobodni prijevod s engleskog jezika svih točaka:
 
1) predani rad s izaslanikom na unutar-sirijskom političkom procesu koji će osloviti legitimne aspiracije i zabrinutosti sirijskog naroda i s tim ciljem ponuditi opunomoćenog pregovarača (op.a. za tu funkciju je odabran dugogodišnji UN izaslanik Kofi Annan)
 
2) zaustavljanje borbi i brzo uspostavljanje UN nadziranog prekida svake vrste nasilja svih vrsta od svih strana kako bi se zaštitili civili i stabilizirala zemlja. U tu svrhu sirijska vlada mora zaustaviti kretanje trupa prema, i prekinuti s uporabom teškog naoružanja, naseljenim centrima. Sirijska vlada također mora početi povlačiti vojsku iz naseljenih centara. Dok se ti potezi odvijaju na terenu, sirijska vlada mora surađivati s UN izaslanstvom kako bi se stvorio trajni prekid nasilja u svim svojim formama od bilo koje strane uz efektivan UN nadzorni mehanizam.
 Slične obveze izaslanstvo traži i od opozicije i svih relevantnih elemenata da zaustave s borbama i krenu u suradnju s UN-ovim pregovaračem kako bi se stvorio trajni prekid nasilja u svim svojim formama od bilo koje strane uz efektivan UN nadzorni mehanizam.
 
3) osiguranje humanitarnoj asistenciji da ima pristup svim područjima u kojima su se vodili sukobi i u tu svrhu da se proglasi dvosatna humanitarna pauza koja će se koordinirati sa svim mehanizmima, uključujući i one na lokalnoj razini.
 
4) ubrzani proces oslobađanja proizvoljno zatvorenih osoba, posebice ugroženih kategorija osoba i osoba koje su zatvorene zbog političkih aktivnosti. Dostaviti odmah, putem primjerenih kanala, popis svih zatvorenih osoba i lokacija, organizirati pristup svim lokacijama, reagirati promptno na sve pisane informacije, pristup ili zahtjeve za oslobađanjem takvih osoba.
 
5) osigurati slobodu kretanja kroz zemlju za novinare i odobriti im ne-diskriminirajuće vize.
 
6) poštovati slobodu udruga i pravo na mirne demonstracije prema zakonu.
 

Uspješna implementacija "plana od 6 točaka" ostaviti će Assada u Damasku, može li anti-Assad koalicija to prihvatiti?
Iz ovih točaka je jasno vidljivo da se ime predsjednika Bashar al-Assada čak niti jednom ni ne spominje. Stoga je razumljivo da je Annan jučer izjavio kako "samo stanovnici Sirije mogu odlučiti da li će Assad odstupiti ili ne", drugim riječima – Kofi Annan se mora držati gornjih 6 točaka i jedini način da zaista ostane objektivan i nepristran faktor u razrješavanju sirijske krize je da ne dopusti devijaciju i uvlačenje u politički dijalog s velikim silama.
 
Prošla misija Arapske Lige, koja je neslavno propala, imala je za cilj istražiti stanje na terenu, no misija Kofi Annana znatno je drugačija – njegov cilj je dovesti do prekida vatre, to je – u esenciji – njegov jedini cilj.
 Što ako Annan bude uspješan? Sukob će se zaustaviti i Sirija će se okrenuti prvim višestranačkim izborima koji bi se trebali dogoditi već ovoga ljeta. Ono što je bitno ovdje istaknuti – u takvom scenariju Washington i saveznici neće dobiti ono što su željeli – pad Bashar al-Assada. Hoće li anti-Assad koalicija dopustiti takav ishod? Teško je reći – jedna teza govori da su, na neki način, već i dopustili, a sva militantna retorika je samo predstava za javnost. Druga teza govori kako SAD i saveznici ipak neće popustiti i da je još uvijek moguć čak i NATO napad. Ipak, iz današnje perspektive, veće izglede ima prva teza.Problem je u tome što bi cjelokupan proces mogao dosta potrajati – Annan može dobiti potvrdu iz Damaska, pa čak i iz Istanbula i Pariza (sjedišta opozicije), no tko može zaustaviti naoružane skupine na terenu koje ne odgovaraju nikome? Nadalje, za nekoliko dana se održava summit "Prijatelji Sirije" u Istanbulu, drugi po redu – za očekivati je isti scenarij kao i na prethodnom u Tunisu, još militantnih izjava, još vojne retorike i ne-diplomatskog govora. (Kliker.info-Advance)