hamburger-icon

Kliker.info

Kemal Kurspahić: Neprijatelj bez kojeg ne možemo

Kemal Kurspahić: Neprijatelj bez kojeg ne možemo

Juni 15
15:20 2018

Insistirajući kako su mediji “najveći neprijatelj američkog naroda”, novinari među “najnepoštenijim ljudima” a neki od najuglednijih američkih medija – uključujući “propadajući New York Times”, CNN i NBC – proizvođači i prenosnici “lažnih vijesti”, američki predsjednik Donald Tramp (Trump) proizveo je i makar jednu pozitivnu posljedicu: porast interesovanja u svijetu za razlikovanje kvalitetnih i propagandističkih medija, pouzdanih i bezvrijednih izvora informacija.

Piše : Kemal Kurspahić (RSE)

U razgovoru s dugogodišnjom voditeljicom TV mreže CBS Lesli Stal (Lesley Stahl), nakon njegovog prvog intervjua u ulozi predsjednika, na njeno čuđenje šta će mu te uporne optužbe za lažne vijesti, Tramp je odgovorio: “Znate li zašto? Ja to radim da bih vas diskreditovao i ponizio pa kad izvještavate negativno o meni, niko vam neće vjerovati”.

Potraga za izvorima lažnih vijesti pokazala je kako one u znatnoj mjeri potiču iz Rusije i korištene su i tokom američke predsjedničke kampanje kako bi se širile neistine – pa i nudila trgovina prljavštinama – protiv Trampove protivkandidatkinje a dovela je i do saznanja o sličnom uplitanju Moskve u izborne procese u više evropskih zemalja i nastojanja da putem “lažnih vijesti” potiče antizapadna i anti-NATO osjećanja i do toga da je Evropa najzad uvidjela opasnosti antievropske propagandne kampanje i posvetila se analizi, razumijevanu i suzbijanju štetnog uticaja lažnih vijesti.

One su u značajnoj mjeri raširene i na Balkanu. Dvije relativno novije dobra su ilustracija poticanja antizapadnih osjećanja i podozrenja u javnosti balkanskih zemalja.

Jedna je – vijest, o kojoj je već bilo riječi i u ovoj kolumni, o tome kako će bivša šefica američke diplomatije Kondoliza Rajs (Condoleezza Rice) “gotovo sigurno” biti imenovana za američkog specijalnog izaslanika na Balkanu uz poticanje sumnji kako je to posljedica američke namjere da spasava “američki projekt” u vezi s Bosnom i Hercegovinom i Kosovom.

“Vijest” je danima prepričavana u balkanskim medijima iako se već u njenom tekstu – u tvrdnji kako je potvrđena “iz više izvora u Beogradu i Mitrovici” – nameće logično pitanje: a kako bi to neki izvor u Mitrovici mogao bilo šta znati o balkanskim planovima američke diplomatije i inače zaokupljene drugim svjetskim žarištima i temama, od iranskog do sjevernokorejskog nuklearnog programa, od klimatskih promjena do trgovinskih (ne)sporazuma.

Druga je – najnovija zloupotreba u izbornoj kampanji “vijesti” kako Britanija šalje vojna pojačanja u BiH  uz tvrdnje entitetskog predsjednika kako “niko u Republici Srpskoj nije tražio da ga štite britanski vojnici” i insinuacije o “nacionalnoj izdaji” srpskih kadrova u državnim institucijama kao nove naznake karaktera zahuktavajuće izborne kampanje u tom entitetu.

A kad se politika spusti na teren “patriotizma” i “izdaje” onda je uzaludno objašnjavati kako se radi o redovnim aktivnostima u okviru postojećeg mandata evropske vojne misije u “održavanju bezbjednog i stabilnog okruženja u Bosni i Hercegovini”. Za takvo šta nije im potreban ni poziv ni odobrenje entitetskih vlasti.

Za klimu u kojoj proizvodnja i širenje lažnih vijesti postaje dio svakodnevnog mirenja s beznađem nisu, naravno, krivi samo “štetni uticaji iz Rusije”. Ona, u Bosni i Hercegovini, recimo, ima svoje domaće raspirivače i manifestacije.

Tako čitajući dnevne novine koje se reklamiraju kao najčitanije i najutjecajnije u svakodnevnoj paljbi po predstavnicima rivalske partije i političkih opcija naiđete na opširnu “analizu” prljavština iz suprotnog tabora uz naznaku da je tekst prenesen s portala kojem se tako daje privid relevantnosti a ako na tom portalu otvorite rubriku “O nama” vidjećete da u njoj nema ni jedne jedine riječi o tome čiji je to portal, ko ga uređuje i koliko su vjerodostojni njeni autori i redakcija.

Za uspješno suprotstavljanje štetnom uticaju lažnih vijesti, osim profesionalnog i etičnog novinarstva, neophodna je i kritička javnost koja će prepoznavati simptome pokušaja da se “prevede žedna preko vode”: na kakve izvore se vijest poziva i ispunjava li kriterij da je u njenom nastajanju korišteno više relevantnih izvora; kakva je vjerodostojnost i kompetentnost citiranih sagovornika (ako ih uopšte ima); drži li se autor striktnog odvajanja vijesti i mišljenja; je li riječ o jednostranom medijskom odstrelu političkih protivnika ili postoji makar i minimum radoznalosti da se čuje i njihov stav i mišljenje.

Političari računaju na kratko pamćenje javnosti zaokupljene golim opstankom pa je utoliko dragocjenije postojanje civilnih inicijativa za provjeru vjerodostojnosti vijesti i izjava, da spomenem jednu od njih – istonomjer, čija je redakcija dokumentovala dvostruki standard stranačkog prvaka koji u novembru osuđuje bošnjačkog člana Predsjedništva zbog izjave kako je spreman i na rat u odbrani suvereniteta Bosne i Hercegovine a u martu i sam poručuje kako “neće biti trećeg entiteta ni po cijenu rata”.

Ne čudi onda što predsjednik Republike Srpske pokreće hajku protiv inostrane pomoći medijima: naši su i ostavite ih nama.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *