Kliker.info

Iskustva ovih dana, u kojima loše vijesti pretiču jedna drugu, a njihova interpretacija je u bosanskohercegovačkom slučaju zavisna od toga gledate li ih bošnjačkim, hrvatskim ili srpskim naočalima, ne dozvoljavaju pozitivna osjećanja ni povodom vijesti u kojima bi se mogla prepoznati tako potrebna a tako rijetka osjećanja samopoštovanja i državnog dostojanstva. Kod nas toga nema.

Piše : Kemal Kurspahić (RSE)

Tako je i prošlonedjeljni intervju predsjednika Francuske Emanuela Makrona (Emmanuel Macron) londonskom „Ekonomistu“, u kojem je Bosnu i Hercegovinu – u vezi s povratnicima sa ratišta džihada – uporedio s tempiranom bombom koja otkucava neposredno pored (članice EU) Hrvatske izazvao provalu osuda, razočarenja, kritike i čuđenja u bosanskohercegovačkoj javnosti u kojoj gotovo nezapamćena manifestacija bosanske državnosti nije dobila ni približno odgovarajuće priznanje u podijeljenoj javnosti.

Riječ je o reagovanju na Makronov intervju predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića.

On je najprije pozvao na razgovor francuskog ambasadora u Sarajevu da mu prenese razočarenje i neslaganje s ocjenom francuskog predsjednika o Bosni i Hercegovini i da uputi poziv Makronu da posjeti Sarajevo i neposredno se uvjeri u mjere koje se preduzimaju povodom džihadističke prijetnje a onda se u utorak uveče, 12. novembra, na internetu pojavio video snimak susreta dvojice predsjednika, Makrona i Komšića, na crvenom tepihu ispred Jelisejske palate u Parizu i njihovog rukovanja i razgovora koji je potrajao duže od uobičajenih rukovanja za kamere u sličnim prilikama.

Komšić je u tom susretu rekao kako je jedna rečenica u Makronovom intervjuu Ekonomistu izazvala dosta uznemirenja i kako je francuskom ambasadoru predočio činjenice o tome kako se Bosna i Hercegovina nosi s povratnicima s ratišta džihada („Islamskoj Državi“ pridružilo se manje od 300 džihadista iz BiH; 98 ih je poginulo, više od polovine od ukupnog broja su žene i djeca; učešće u tom projektu je krivično djelo u BiH i 24 takva slučaja su do sada presuđena).

Ni ova rijetka manifestacija državništva u predstavljanju Bosne i Hercegovine u međunarodnim odnosima nije, naravno, naišla na odgovarajuće poštovanje.

Srpski član državnog Predsjedništva rekao je kako je Komšić u susretu s Makronom govorio u svoje ime, dakle – bez njegovog pristanka; kako je Makron bio u pravu u onom što je rekao Ekonomistu; i kako bi on zahvalio francuskom predsjedniku za ono što je rekao o Bosni i Hercegovini.

Hrvatski nacionalisti su u ovom pariskom nastupu Željka Komšića doživjeli dvostruki poraz.

Na međunarodnom planu –predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, protiv kojeg vode histeričnu kampanju predstavljajući njegovu kandidaturu i izbor kao onemogućavanje izbora legitimnih predstavnika konstitutivnih naroda, uz najviše počasti dočekuje predsjednik Francuske; na simboličnoj ravni – to je (priznajem: sa dozom zluradosti) izgledalo mnogo dostojanstvenije nego tužakanje Bosne i Hercegovine za pružanje utočišta džihadistima i uskraćivanje „jednakopravnosti konstitutivnih naroda“ od strane predsjednice Hrvatske po predvorjima međunarodnih okupljanja ili u svlačionicama finala Svjetskog prvenstva.

Dodikovi prigovori kako je u susretu s Makronom Komšić „govorio u svoje ime“ mogli bi biti i razumljivi u uređenoj državi vladavine prava ali u državi čiji se temelji i institucije uporno osporavaju upravo iz njegovih entitetskih institucija ideju o potrebi da se odluke o budućnosti zemlje donose saglasnošću „sva tri konstitutivna naroda“ ponajprije potkopava i obezvređuje onaj ko traži „novi konsenzus“ o davno postignutim saglasnostima i zakonima: od onih kojima se uspostavljaju zajedničke institucije neophodne za funkcionalnost države do onih koje znače ispunjavanje ranije preuzetih međunarodnih obaveza u vezi s euroatlantskim integracijama.

Komšićevo reagovanje na izjavu francuskog predsjednika dobar je primjer proaktivne državne politike koja će biti neophodna u nošenju s tekućim i dolazećim izazovima bosanskoj državnosti.

Svi kojima je do mirne Bosne stalo naći će zadovoljstvo u upornom garantovanju „teritorijalnog integriteta i suvereniteta“ bosanske države. Ali, i pored te dosljedne podrške najuticajnijih država i institucija savremenog svijeta Bosna i Hercegovina mora – nasuprot pokušajima blokiranja bilo kakvog napretka – održavati državni kapacitet, pokazan u nastupu Komšića u Parizu, da zastupa vlastite državne interese.

Očekivanja da će „svijet“, sa iskustvima zakasnjelog reagovanja na ubijanje Bosne i Hercegovine devedesetih, odlučnije odgovoriti na eventualne nasrtaje na njen garantovani „integritet i suverenitet“ počivaju na očekivanjima podrške vrijednostima i normama tragično iznevjerenim devedesetih na Balkanu.

Svijet danas nije bolji nego tada. O tome postoje očiti primjeri:

Jedan je Krim – svijet jeste uveo sankcije protiv Rusije ali se ne nazire međunarodna strategija o tome kako obnoviti suverenitet Ukrajine.

Drugi primjer – sudbina Kurda u Siriji: Amerikanci su pokazivali izvanredno poštovanje za njihov doprinos u borbi protiv „Islamske Države“ i protivili su se turskoj intervenciji u Siriji ali je američki predsjednik ove nedjelje ipak ugostio turskog predsjednika u Bijeloj kući.