Kliker.info

Potpuno izgubljena u sjeni bespoštedne otimačine za vlast, koja se izgleda približava kraju – s još ponekom nepoznatom – ostala je usamljena kritika odsustva bosanskohercegovačkih državnih ili poslovnih predstavnika na ritualnom godišnjem okupljanju svjetske političke i ekonomske elite u Davosu u Švicarskoj.

Piše : Kemal Kurspahić (RSE)

Odsustvo je utoliko upadljivije što se na marginama Svjetskog foruma održavao i skup posvećen integraciji zapadnobalkanskih država u Evropsku uniju na kojem su učestvovali i premijer Hrvatske Andrej Plenković i predsjednik Srbije Aleksandar Vučič, te premijeri Slovenije i Bugarske i visoki predstavnici većeg broja drugih zemalja.

Kad bi se moglo vjerovati od prečeste upotrebe istrošenoj mantri političkog Sarajeva kako su “euroatlantske integracije najživotniji interes Bosne i Hercegovine”, bilo bi logično da njeni predstavnici učestvuju u razgovoru čija su glavna tema bili “novi metodi proširenja”. Ali, fokus tog skupa bili su očekivani skori pozivi na početak pregovora o prijemu u Uniju Sjeverne Makedonije i Albanije.

To što nije imala predstavnika za stolom ne znači da Bosna i Hercegovina nije bila prisutna u davoskim razgovorima: bili su tu poštovaoci njenog “suvereniteta i teritorijalnog integriteta” bilo u formi insistiranja na nepromjenjivosti njenog dejtonskog uređenja (iz Srbije) ili njene dalje federalizacije sa stvaranjem “trećeg entiteta” u vidu oživljavanja međunarodno osuđenog ratnozločinačkog projekta “Herceg-Bosne” i usvajanja izbornog zakona koji će ovjekovječiti aparthejd u Evropi 21. stoljeća.

Hrvatska će, kao predsjedavajuća Evropske unije u prvih šest mjeseci ove godine, nastaviti kampanju u evropskim zemljama i institucijama za takva “rješenja” u susjednoj državi: to se moglo vidjeti i tokom nedavne posjete hrvatskog premijera Francuskoj kad je u razgovoru s predsjednikom Macronom, u istina manje euforičnim izljevima prijateljstva dviju država od onih u svlačionici reprezentacije Hrvatske nakon finala Svjetskog prvenstva 2018, ponovo potezao probleme u susjednoj zemlji računajući valjda kako će posebno u Francuskoj naći razumijevanje i podršku za hrvatsko insistiranje na “legitimnosti, jednakopravnosti i federalizaciji”.

Nije li, naime, jednakopravnost i jedna od tri riječi koje čine moto francuske države: Liberté, égalité, fraternité? To je tačno, ali je u samoj Francuskoj kroz istoriju vođena rasprava o značenjima i uzajamnoj kompatibilnosti te tri riječi. Riječ égalité, na primjer, u savremenom evropskom iskustvu ne znači prvenstveno “jednakopravnost konstitutivnih naroda” nego – prije svega – jednakopravnost svih građana što onda obavezuje na provođenje presuda međunarodih sudova u “slučaju Sejdić-Finci” koje se u apsolutizaciji dejtonskih ograničenja godinama pokazuje kao balkanska “misija nemoguće”.

Građani Bosne i Hercegovine nemaju, ipak, razloga da žale što njihova zemlja nije bila zastupljena u Davosu.

Što se tiče regionalnog dijela tog skupa o eurointegraciji zemalja Zapadnog Balkana – njeni predstavnici ne bi imali šta da pokažu kao dokaz kako je to bosanskohercegovački “vitalni nacionalni interes”. Za takvo šta odavno nije dovoljno podsjećanje kako smo “dobili upitnik” – i sa velikim zakašnjenjem odgovorili na njega – ili kako smo nakon toga dobili i “mišljenje” Evropske komisije o perspektivama pridruženja Bosne i Hercegovine s popisom 14 prioritetnih poslova koje valja završiti a da ništa od toga u beskrajnom “formiranju vlasti” još nije i zadugo neće biti urađeno.

Sada su u fokusu proširenja Sjeverna Makedonija i Albanija.

A kad je riječ o globalnim temama Svjetskog foruma, Bosna i Hercegovina mogla je, ako ne baš doprinijeti rješenju najaktuelnijeg od njih – dramatičnog stanja u vezi s klimatskim promjenama – bar saslušati, analizirati i naučiti nešto o tome kako se mobilizuje i šta radi svijet u suočavanju s tom egzistencijalnom krizom.

Nasuprot tome – i kriza s gušenjem građana Sarajeva u magli i smogu, koja poprima razmjere zdravstvene prijetnje i katastrofe, koristi se u politikantskom dokazivanju kako Vlada kantona Sarajevo “nije uradila ništa” i kako mora biti smijenjena po hitnom postupku. Optuživanje te Vlade za sve u kantonu, pa i krizu sa zagađenjem vazduha, na nivou je podmetanja odgovornosti drugima nakon decenija u kojima nacionalne stranke na vlasti decenijama nisu uradile ništa u uklanjanju uzroka aerozagađenja pa sada, kao u sceni iz satirično-humorističke serije Top lista nadrealista za višedecenijsku krizu okrivljuju Vladu kojoj je to prva zima na vlasti (“Forto, Forto đe će ti duša”).

Odsustvo novih, i poništavanje postojećih i godinama dogovaranih, međunarodnih sporazuma o klimatskim promjenama inspirisalo je čitav globalni pokret za zaštitu okoline čiji je najnoviji simbol sada 17-godišnja švedska tinejdžerka Geta Thurnberg. Ona je u Davosu govorila na dan otvaranja Svjetskog foruma kao i američki predsjednik Donald Trump. Na ličnom primjeru pokazala je kako i njena generacija može imati moćan i uticajan glas u svjetskim poslovima.

Ostao je zapamćen njen duhovit javni obračun s Trumpom u decembru nakon što je američki magazin Tajm (Time) proglasio Gretu za ličnost godine 2019. Među ključnim razlozima za taj izbor navedeno je njeno obraćanje svjetskim liderima u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija u kojem je podviknula: “Kako se usuđujete?” Tramp je nakon Tajmove odluke o njenom imenovanju za Ličnost godine napisao: “Greta mora raditi na kontroli svoje ljutnje a onda ići da gleda dobri staromodni film s prijateljem! Ohladi, Greta, ohladi!”