Kliker.info

Još jedna inicijativa Karle del Ponte, glavne tužiteljice Haškog tribunala, da se osuđenicima Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju sudi u matičnim zemljama, podijelila je javnost, ne samo u našoj zemlji, već i u  zemljama regiona. U intervjuu za “Oslobođenje” Del Ponteova je podsjetila da uputstvo prema kojem se kazne ne bi trebale izdržavati u zemljama bivše Jugoslavije datira iz 1993. godine, ali i dodala da su se od tada “mnoge stvari promijenile, uključujući i činjenicu da mi sada prebacujemo određene predmete za suđenja pred lokalnim  sudstvom”. “Naprosto sam predložila da bi o tome trebalo ponovo razmisliti, posebno s obzirom na činjenicu da će Tribunal za nekoliko godina prestati sa radom. Pitanje izdržavanja kazni na području bivše Jugoslavije je nešto o čemu treba razmišljati u budućnosti, a ne sutra, i o tome treba odlučivati tek kada preostali bjegunci budu u Hagu”, kazala je. Glavna tužiteljica Haškog tibunala vjeruje da će se klima u bivšoj Jugoslaviji promijeniti i da će doći vrijeme kada većina stanovništva neće ratne zločince gledati kao heroje, nego kao ono što oni stvarno jesu – opasni zločinci.

 – Činjenica da bi neki od njih mogli izdržavati kazne u svojim zemljama, može pomoći ovim društvima da se suoče s prošlošću – smatra Del Ponteova.

 – Mislite li da BiH, naročito nakon bijega Radovana Stankovića, ima bezbjedne kazneno-popravne domove? Bosna i Hercegovina nema državni zatvor u kome bi bili smješteni osuđenici za ratne zločine koje je osudio Sud BiH. Oni kazne izdržavaju u entitetskim zatvorima u Zenici i Foči koji ne zadovoljavaju kriterije jer su u njima smješteni zatvorenici svih profila. – Ne mogu ocjenjivati zatvore u BiH na osnovu jednog bijega, posebno kada znam da Stanković nije pobjegao iz zatvora, nego s ulice, preko puta zubarske ordinacije. Zato pozdravljam odluku visokog predstavnika donesenu 10. jula koja je uvela izmjene u zakonodavstvu s ciljem pooštravanja zatvorskog režima. Također sam čula da postoje planovi za izgradnju modernijeg zatvora, koji bi se kontrolirao na državnom nivou. Na sve ovo bi trebalo obratiti pažnju kada se ocjenjuje ukupna situacija sa zatvorima u BiH.

Nema predaje

– Smatrate li da bi izdržavanje kazne u njihovim matičnim državama dovelo do dobrovoljne predaje preostalih haških optuženika?

– Želim vidjeti preostalu četvoricu bjegunaca u Hagu što prije. Mladić i Karadžić su u bjekstvu već 12 godina i ne vjerujem da će se oni ikada predati. Moraju biti uhapšeni.

– U posljednje dvije godine Vlada Republike Srpske ne izdvaja (niti planira u budžetu) novac za finansiranje onih optuženih koji se “dobrovoljno” predaju Haškom tribunalu. Kako Vi gledate na to? Mislite li da je 50.000 maraka bilo dodatni motiv sedmorici optuženika da se predaju ili ne?

– Ne vjerujem u gotovinske poticaje za osobe optužene za najgore zločine koje poznaje čovječanstvo. Jedino što bih u smislu “poticaja” htjela da se provede je potpuno zamrzavanje imovine preostale četvorice bjegunaca i njihovih pomagača. Vjerujem da bi ih to možda uvjerilo da se predaju, ili bi bar uvjerilo njihove pomagače da im se ne isplati više štititi osumnjičene za ratne zločine.

– Smatrate li da će Radovan Karadžić i Ratko Mladić biti uhvaćeni dok ne okončate mandat?

– Tome se u svakom slučaju nadam i naravno da činim sve što je u mojoj moći da do toga i dođe.

Tvrdnje na činjenicama

– Znate li traga li iko danas za Karadžićem?

 – Svakako se nadam da sve relevantne vlasti, snage i službe čine sve što mogu kako bi locirale Karadžića i da ćemo uskoro vidjeti rezultate.

– Na čemu temeljite tvrdnje da je Mladić u Srbiji? Ako već znate gdje je, zašto ga ne hapse?

 – Tvrdnje se zasnivaju na nekoliko činjenica: prema posljednjoj informaciji koju smo imali, Mladić je u Srbiji; vlasti u Srbiji ne negiraju da je tamo; vjerujem da je njemu najlakše da se skriva u Srbiji, vjerovatno u samom Beogradu, zato što je to veliki grad sa više od dva miliona stanovnika. Međutim, ne znam njegovo tačno mjesto boravka – da znam, bio bi uhapšen.

Predmet ograničen

– Rekli ste da ste zbog smanjenja obima predmeta protiv penzionisanog generala Rasima Delića zatražili da mu se sudi u BiH. Smatrate li da Vam je onemogućeno da u potpunosti branite optužnicu i hoće li to imati uticaja na dalji tok suđenja?

 – Istina je da smo zbog odluke sudaca, koja je donesena prije samog početka suđenja, smatrali da nećemo moći u potpunosti dokazati sve optužbe. Također smo smatrali da je taj predmet već sam po sebi dosta ograničenog obima i da bi ga daljnje smanjivanje podvelo pod kriterije pravila 11bis. Željela bih vas podsjetiti i na to da smo u proljeće prošle godine zatražili da nam se odobri izmjena optužnice kojom bi ona obuhvatila još tri područja na kojima su počinjeni zločini – Bugojno, Grabovicu i Uzdol i, uz komandnu odgovornost, teretila Rasima Delića i po direktnoj odgovornosti. Suci su odbili taj naš podnesak, navodeći kao razlog da bi to moglo odgoditi početak suđenja. Iako tada to suđenje još nije ni bilo u rasporedu, ovaj predmet je ostao ograničen. Kada bi se još više smanjio, to bi ga u potpunosti ugrozilo.

– Kakav je Vaš stav o presudi Međunarodnog suda u Hagu o tužbi BiH protiv bivše SRJ? Dokazano je da Srbija nije spriječila zločin, ali da nije ni odgovorna za ono što se dešavalo u Bosni. Poznaje li međunarodno pravo ovakvu formulaciju presude?

– Pozdravila sam odluku da je srebrenički masakr bio genocid, što je u skladu s onim što smo dokazali na sudu. Također, pozdravljam mišljenje Međunarodnog suda pravde da je Srbija, time što nije izručila Ratka Mladića, optuženog za genocid kako bi mu se sudilo pred Tribunalom, te time što nije u potpunosti surađivala s Tribunalom, narušila svoje međunarodne obaveze. Posebno sam pozdravila odluku Međunarodnog suda pravde da pozove Srbiju da “odmah poduzme djelotvorne mjere“ koje bi dovele do punog ispunjavanja njenih međunarodnih obaveza i izruči Tribunalu osobe optužene za genocid, te da u potpunosti surađuje s Tribunalom”.

– Nedavno ste rekli da niste skrivali dokaze u ovom procesu, za šta Vas je optužio Džefri Najs, tužilac iz haškog suđenja Slobodanu Miloševiću. Također ste kazali da te dokaze o umiješanosti Beograda u ratove u BiH niste ni tražili. Zašto?

– Ovakva smiješna nagađanja čuju se već mjesecima. Dozvolite mi da objasnim, pa da jednom zauvijek zaustavimo te priče.  Prije svega, i dozvolite da budem potpuno jasna kada se o tome radi, nisam s Beogradom sklapala nikakve nagodbe. Što se tiče Međunarodnog suda pravde – ni ja ni moj ured nemamo nikakve ovlasti i nismo uključeni u postupke koji se vode pred tim sudom. MSP ima odgovornost da odredi koje će dokaze uzimati u obzir u svojim predmetima i da zatraži dokumente za koje misli da su potrebni. To nije i ne može biti odgovornost Tribunala ili Tužilaštva. Vrlo se jasno navodi na nekoliko mjesta u presudi MSP da je Sud odlučio da ne zatraži te dokumente ni od Tribunala ni direktno iz Beograda. Konačno, na Tribunalu samo suci, a ne tužioci, mogu odlučiti o zaštitnim mjerama u cilju čuvanja dokumenata od javnosti. Podnijeli smo 25. aprila povjerljiv zahtjev kojim tražimo da se odmah ukine povjerljivi status za dva dokumenta iz predmeta Slobodan Milošević – podnesak Tužilaštva od 9. februara 2006. i odluku Žalbenog vijeća od 6. aprila 2006. Cijeli naslov odluke Žalbenog vijeća glasi “Odluka po zahtjevu Srbije i Crne Gore za preispitivanje odluke Pretresnog vijeća od 6. decembra 2005.” Ovi dokumenti se odnose na elemente sudskog postupka u predmetu Milošević za koje vjerujemo da trebaju biti otvoreni za javnost. Ako Žalbeno vijeće udovolji našem zahtjevu, moći ćemo o ovome dalje govoriti.

Mandat do kraja godine

– Znate li gdje se danas nalaze Goran Hadžić i Stojan Župljanin i da li je istina da ste vršili pritisak na Župljaninovog rođaka da se povuče sa mjesta predsjednika Vanjskotrgovinske komore BiH?

– Oni su dostupni Srbiji. Ne mogu govoriti o detaljima zato što bi to moglo ugroziti operacije koje su u toku. Međutim, mogu reći da usko surađujemo s vlastima u regiji – u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, i na državnom nivou i u Republici Srpskoj, kako bismo osigurali hapšenje i prebacivanje preostale četvorice bjegunaca na Tribunal.

– Do kada ostajete na mjestu glavne tužiteljice Haškog tribunala?

– Još čekam odluku Savjeta bezbjednosti, ali generalni sekretar je od mene zatražio da ostanem do kraja ove godine. 

 Srebreničanke su s pravom ljute

Nedavno ste boravili u Bosni i Hercegovini. Kako ste se osjećali kada su iz Udruženja “Majke enklave Srebrenice i Podrinja” kazali da niste poželjni u Srebrenici?

 – Osjećala sam da je došlo vrijeme da ponovo s njima razgovaram. Srele smo se u Srebrenici i dugo smo i otvoreno razgovarale, pa vjerujem da sam razjasnila neke stvari koje su ih zabrinjavale. Jako su ljute zbog činjenice da su Mladić i Karadžić još u bjekstvu. I potpuno su u pravu. Činjenica da su ti najozloglašeniji osumnjičenici i poslije 12 godina još u bjekstvu, užasava i predstavlja stalnu sjenu nad našim radom i cijelom međunarodnom zajednicom. Mladić i Karadžić moraju biti privedeni pravdi. Ustrajat ću u tom zahtjevu dokle i koliko god budem mogla. Vedrana Faladžić (Oslobođenje)