hamburger-icon

Kliker.info

Kako se kalio Robot : Selver Oruč, sivomaslinasti ratni “bizmismen“

Kako se kalio Robot : Selver Oruč, sivomaslinasti ratni “bizmismen“

24 Aprila
16:31 2012

Velike trgovačke firme: MG Mind iz Mrkonjić Grada, Robot Commerce iz Sarajeva i Diona iz Širokog Brijega su, prema presudama Suda BiH, utajile najmanje 1,1 milion KM poreza, ali zbog toga nisu kažnjene, stoji u objavljenom članku CIN-a.Sarajevski Robot Commerce je, prema presudama Suda BiH, u periodu od 2003. do 2005. godine preko 15 firmi oprao najmanje 2,8 miliona KM. Iznos utajenog poreza nije naveden.Protiv Saime Hodžić, direktorice Robota, je vođen postupak za poresku utaju u iznosu od 127.000 KM, ali ju je 2009. godine Općinski sud u Sarajevu oslobodio krivice.U presudi se navodi da je Tužilaštvo djelomično dokazalo da je optužena "fiktivno prodala veću količinu robe", ali da nije uspjelo dokazati da je to urađeno u namjeri da izbjegne plaćanje poreza.

U međuvremenu, Robot je nakon 2005. godine nastavio razvijati svoju trgovačku mrežu. Danas ova firma ima šoping-centre na četiri lokacije u Sarajevu, te još desetak u drugim bh. gradovima.Trenutno je pred Sudom BiH u toku proces protiv Robot Commercea za utaju poreza.Ko je, zapravo, Selver Oruč, “samozatajni” vlasnik Robota i na koji način posluje, Slobodna Bosna je pisala u nekoliko navrata.Svoju golemu mrežu maloprodajnih objekata Oruč je skoro isključivo izgradio u općinama čiji su nečelnici iz SDP-a ili SDA. Iako "Robot Commerce" spada u red vodećih trgovinskih kompanija u BiH, o vlasniku kompanije Selveru Oruču zna se jako malo.

Oručev munjeviti poslovni uspon započinje sredinom ratne 1993. godine kada je u sarajevskom predgrađu Butmiru otvorio improviziranu prodavaonicu prehrambenih proizvoda koja je poslovala u okviru njegovog tadašnjeg poduzeća Salamender. Radnja se nalazila na najprometnijem mjestu ratnog Sarajeva – tik uz tranšeju koja je vodila ravno do tunela prokopanog ispod piste Sarajevskog aerodroma. Nešto kasnije, kada je prvi put otvoren "plavi put", kada se roba mogla na mjesec-dva nesmetano uvoziti u Sarajevo, Oručevi konvoji bili su najbrojniji i u pravilu su se kretali u pratnji policije – vojne ili civilne – koja je štitila transport od usputne hajdučije. Oruč se vozio ispred konvoja, u sivom Mercedesovom džipu, i kroz prozor dijelio darove na brojnim vojnim i policijskim "punktovima" postavljenim na "putu spasa" na potezu od Kreševa, Igmana do Butmira.

"Salamander" se u kratkom roku nametnuo kao glavni i najkrupniji igrač na sivom ratnom tržištu prehrambenih proizvoda s maloprodajnim cijenama koje su u pravilu bile deset puta više od nabavnih. Biznis s hranom u ratnom Sarajevu bio je višestruko unosniji čak i od poratnog narko-biznisa.Nekoliko mjeseci nakon sklapanja mira u Daytonu, Oruč je uklonio sve poslovne tragove poduzeća "Salamander". Umjesto "Salamandera" osnovao je novo poduzeće, bez kreditne povijesti i ratne hipoteke, pod nazivom "Robot Commerce". Prvi veći prodajni objekt u Sarajevu Oruč je izgradio u općini Novo Sarajevo (naselje Hrasno), u vrijeme prvog načelničkog mandata SDP-ovca Željka Komšića, aktualnog člana Predsjedništva BiH.

Prema neslužbenim informacijama, Oruč se SDP-u približio početkom 2000. godine, kada je SDP zabilježio izvanredan uspjeh na lokalnim općinskim izborima. Pored ostalog, SDP-ovi načelnici nalazili su se na čelu općina Novi Grad (Damir Hadžić), Novo Sarajevo (Željko Komšić), Centar (Ljubiša Marković), a u partnerstvu s drugim strankama držali su vlast u praktično svim sarajevskim općinama i desetak najvećih gradova u Federaciji BiH – Tuzli, Zenici, Gradačcu, Tešnju, Bihaću…Vrata SDP-a Oruču je navodno širom otvorio Damir Hadžić, SDP-ova politička zvijezda na lokalnim izborima 2000. godine. Nakon provedene čistke u vrhu SDP-a, Hadžić se nametnuo kao jedan od najbližih suradnika autoritarnog SDP-ovog lidera Zlatka Lagumdžije. Hadžić je navodno Oručev daljnji rođak, barem se tako Hadžić "pravdao" pred prijateljima koji su sumnjičavo vrtili glavom zbog njegove pretjerane bliskosti s tajkunom Oručem.

Pored ostalog, Hadžić je godinama ljetovao u Oručevom stanu u Makarskoj, a na većinu duljih tura neizostavno putuje u Oručevom luksuznom džipu marke Mercedes. Oruč je neko vrijeme i Komšiću na raspolaganje stavio egzotični Mercedesov dvosjed, no Komšić je pod pritiskom javnosti vratio dar.U najužem vrhu aktualnog vodstva SDP-a Oruč uživa status povlaštenog biznismena kome su vrata SDP-ovih funkcionara uvijek širom otvorena. Zauzvrat, Oruč u već nekoliko izbornih ciklusa sudjeluje u pokrivanju i troškova SDP-ove predizborne kampanje.No, prije primicanja SDP-u Oruč se uspio približiti i vrhu SDA, osobito aktualnom stranačkom šefu Sulejmanu Tihiću, kojem se primakao prije skoro šest godina u vrijeme privatizacije bihaćke tvornice Bira, nekadašnjeg pogona slovenske kompanije Gorenje.

"Bira" je za Oruča imala važnu, možda presudnu ulogu za razvoj trgovinske djelatnosti "Robot Commerca". Preko "Bire" Oruč je postao najveći bescarinski uvoznik kućanskih aparata u BiH, budući da su svi aparati sklopljeni u "Biri" imali povlašteni carinski tretman "domaćeg proizvoda". Oručeva poratna "šrafciger industrija" donosila je basnoslovnu zaradu i bila je temelj Oručeve trgovinske ekspanzije koja traje do danas.Vlasnik "Robota" Selver Oruč s velikim uspjehom kopira predratni "patent" Alije Delimustafića, čija je kompanija Cenex na prvim višestranačkim izborima 1990. godine obilato financirala tri politička projekta: Reformiste Ante Markovića, SDP Nijaza Durakovića i SDA Alije Izetbegovića. Investicija mu se isplatila: u prvoj postkominističkoj vladi BiH, Delimustafiću je povjeren jedan od ključnih resora – ministarstvo policije. Oruč, sasvim izvjesno, nema slične ambicije, njegova paralelna igra na tri terena isključivo je povezana s očekivanim poslovnim probitkom i povlasticama, koje uključuju i punu političku zaštitu od eventualnog kaznenog progona.

Zbog "udruživanja radi činjenja krivičnih djela" Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu iz Uprave policije FMUP-a 2006. godine podnesen je službeni izvještaj protiv: Selvera Oruča (1962.), vlasnika firme Robot commerce, Zlatka Petrovića (1957.), ministra za prostorno uređenje Kantona Sarajevo, Mirka Blaževića (1934.), penzioniranog pravnika, Momira Bejatovića (1954.), zaposlenog u Robot commercu, svi iz Sarajeva, te Frane Dugandžića (1957.), nezaposlenog ugostitelja iz Čitluka. Prema izvještaju, Oruč je organizirao ovu četvorku kako bi "nezakonito pribavili novčanu korist u iznosu od 830.000 KM". Većina prijavljenih djela ocijenjena je kao zastarjela, jer su se dogodila u periodu 1997. i 1998. te 2000. godine. Nedim Hasić (Slobodna Bosna)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku