hamburger-icon

Kliker.info

Kako će Vlada Federacije BiH i ove godine Brajkoviću strpati preko 50 miliona maraka nu džep

Kako će Vlada Federacije BiH i ove godine Brajkoviću strpati preko 50 miliona maraka nu džep

13 Januara
14:38 2008

Vlada Federacije se dobro izvještila u tempiranju završavanja prljavih poslova, baš kao i u izboru novog Nadzornog odbora Elektroprivrede BiH (u koju valja ponovo ustoličiti notornog Edhema Bičakčića). Naime, samo nekoliko dana prije božićnih i novogodišnjih praznika, dok je javnost zaokupljena pripremama za praznike, Vlada je donijela "obavezujući zaključak" da Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg-Bosna (HZHB) osigura nedostajuće količine od 41 MW (u bandu), odnosno 360,14 GW za potrebe Aluminija Mostar. Uz to, Vlada je obavezala Elektroprivredu BiH da za iste potrebe po komercijalnim cijenama Elektroprivredi HZHB isporuči 307,44 GWh. Brankovićeva vlada je donijela potpuno nezakonit zaključak, koji je u suprotnosti i s odredbama Zakona o električnoj energiji, Zakona o privrednim društvima, kao što je i u suprotnosti sa obavezama takozvanog Atinskog sporazuma o stvaranju jedinstvenog tržišta Jugoistočne Evrope, koje je BiH, kao potpisnik, na sebe preuzela. O čemu se ovdje, ustvari, radi? Aluminijski kombinat u Mostaru pri snazi od oko 216 MW godišnje ukupno potroši oko 1.890 GWh električne energije. Od te količine, Hrvatska elektroprivreda (HEP) snabdijeva Aluminij sa 100 MW. Detalji o cijenama ove struje za 2008. godinu nisu poznati, ali se zna da je cijena ove struje u prošloj godini bila ispod 35 eura/MWh. Inače, ovo je uglavnom struja koja potiče iz Elektroprivrede BiH, na osnovu ugovora iz 2005. godine (ugovor ističe krajem 2008.). Elektroprivreda BiH snabdijeva Aluminij sa 35 MW (oko 305 GWh) tako što tu struju prodaje Elektroprivredi HZHB po cijeni od 65 eura/MWh. Istu tu struju Elektroprivreda HZHB je primorana da prodaje puno jeftinije – po cijeni od 34 eura/MWh. Istovremeno, vlastitom strujom Elektroprivreda HZHB snabdijeva Aluminij sa 41 MW (oko 360 GWh). Dakle, u kombinaciji sa strujom koju dobije od Elektroprivrede BiH, Elektroprivreda HZHB ukupno snabdijeva Aluminij sa 76 MW (oko 665 GWh) po cijeni od 34 eura/MWh. Ostatak od svega 40 MW (oko 350 GWh) Aluminij nabavlja na otvorenom tržištu. Za prvi ovogodišnji mjesec to je učinio kupujući struju od firme Korlea Invest po tržišnoj cijeni od 75 eura/MWh. Iz navedenih činjenica pokazuje se da Aluminij nabavlja čak 176 MW (oko 1.540 GWh) ili 81,5% svojih potreba po subvencioniranim cijenama. Dobit koja ostaje iz ovakvog aranžmana završava direktno u džepovima onih za koje se odluči svemoćni Mijo Brajković. I tako već godinama, a sve direktno nauštrb prije svega EP-a HZHB, a onda i Elektroprivrede BiH i Hrvatske elektroprivrede, odnosno, u krajnjem, građana BiH i Hrvatske. (Veoma je interesantna tema o cijeni po kojoj Brajković nabavlja struju iz Hrvatske. Upućeniji vjeruju da se ona "kompenzira" posebnim Brajkovićevim aranžmanima sa najmoćnijim ljudima u Hrvatskoj, ali ostavimo nešto i za istraživanje tamošnjim medijima.) No, ostavimo po strani struju koju Brajković dobija iz Hrvatske i pozabavimo se ovom koju po subvencioniranim cijenama od 34 eura/MWh dobija od elektroprivreda u Federaciji. Precizan iznos direktne štete koja se ovom subvencijom nanosi elektroprivredama i građanima Federacije dobija se množenjem prodate količine Aluminiju i razlike u cijeni između te subvencionirane i tržišne cijene. (Kao što je poznato, Elektroprivreda BiH je značajan dio svojih viškova za 2008. godinu prodala na tenderu švicarskom ATEL-u po tržišnoj cijeni nešto većoj od 75 eura/MWh, te se u ovoj računici može uzimati kao referentna.) 

Dakle, cijena struje za Aluminij je 34 eura, a cijena ostvarena na evropskom tržištu je 75 eura/MWh. Dakle, razlika je  cca 45 eura/MWh. Iz ovoga dobijamo sljedeću računicu:

76 MW = 665 GWh = 665. 000 MWh

665.000 x EUR 41 = 27.265.000 EUR = 53.325.704 KM

Dakle, samo ovakvim režimom subvencioniranih cijena za Aluminij, Vlada Federacije BiH godišnje Miji Brajkoviću direktno utrpa u džep 53.325.704 KM (i slovima: pedeset tri miliona tristo dvadeset pet hiljada i sedam stotina četiri marke). Ovo je višegodišnja praksa u poslovanju Mije Brajkovića. Nju je ustanovio još dok je Federacijom drmao vladajući dvojac u vladi Bičakčić – Čović, kada mu je omogućeno da Aluminij praktično otme iz državnog vlasništva, u vlasničku strukturu uvede TLM iz Šibenika, a inozemna kreditna zaduženja Aluminija prebaci na Federaciju BiH. Nijedna naredna federalna vlada nije ništa značajnije učinila na okončanju ove drske pljačke, a mogućim Bičakčićevim povratkom na mjesto zločina (u Nadzorni odbor Elektroprivrede BiH) zatvara se puni krug savršenog kriminala. Naravno, subvencionirati Aluminij kao kvalificiranog potrošača struje, a koji je pritom u rukama takvog kriminalca kao što je Brajković, je i ekonomski i moralno neopravdano (izvinjenje zbog ovakvog stava Brajkovićevim podržavaocima, velikom poslodavcu Tomislavu Grizelju i velikom ekspertu Božidaru Matiću). Ovakvom višegodišnjom subvencijom se interes normalnog razvoja elektroenergetskog sektora i profitabilnog poslovanja federalnih elektroprivreda podređuje privatnom interesu Mije Brajkovića. Umjesto kroz efikasnost i inovaciju, "naj menadžer" Mijo Brajković godinama ostvaruje ekstra profit, a sve na račun građana Federacije BiH, koji o tome ništa ne znaju. Istovremeno, vladinim odlukama federalnim elektroprivredama se oduzima pravo da viškove struje plasiraju na tržište i ostvaruju značajan profit. Za ilustraciju: kada krajem ove godine završe obaveze Elektroprivrede BiH prema Hrvatskoj elektroprivredi, ona će već u narednoj, 2009. godini, po sadašnjem obimu proizvodnje, ostvariti izvoz od struje veći od 450 miliona maraka. No, samo pod uvjetom da joj se sa grbače skine Brajković. A zašto Nedžadu Brankoviću i Edhemu Bičakčiću to ne odgovara? Pa, zato što bi onda i Elektroprivreda sama mogla investirati u hidroelektrane na Neretvi, za koje su slovenskom Istrabenzu, preko njihove kompanije Intrade energija, koncesije već obećali Nedžad Branković, Bakir Izetbegović i Edhem Bičakčić! Osim toga, profit koji bi ostvarivala Elektroprivreda BiH bi se mogao koristiti i za remont sistema i poboljšanje stanja i poslovanja rudnika. Drugim riječima, prljavim dealom sa Brajkovićem, Elektroprivredi HZHB se stavlja omča oko vrata, a Elektroprivredi BiH se značajno otežava normalno funkcioniranje i time joj se dugoročno obara vrijednost. Zanimljivo je da je i Vlada Federacije spomenutu odluku o snabdijevanju Aluminija strujom donijela krajem prošle godine, baš u trenutku dok još uvijek nisu imenovani novi generalni direktor i Nadzorni odbor Elektroprivrede BiH. Zanimljivo je i da spomenutom odlukom Vlada Federacije BiH postupa direktno suprotno generalnom trendu u svim zemljama u regiji kada su u pitanju potrošači poput Aluminija. Naime, svi oni su primorani na tržišno poslovanje, na nabavku struje po realnim cijenama. Tako će, recimo, Aluminijski kombinat u Podgorici (koji je u vlasništvu ruskog tajkuna Deripaske) nakon što je ojadio crnogorske potrošače godinama dobijajući struju po subvencioniranoj cijeni, već ove godine 50% svojih potreba struje morati da nabavi na otvorenom tržištu. Ali, i drugu polovinu struje po subvencioniranim cijenama, čiju razliku plaćaju crnogorski građani, dobivat će samo do kraja 2010. godine, kada će u potpunosti preći na tržišnu nabavku struje. Slovenski kombinat aluminija TALUM je sa istekom prošle godine ugasio skoro polovinu svojih kapaciteta zato što nije mogao konkurentno poslovati nabavljajući energiju po tržišnim cijenama, na šta ga je primorala Vlada Slovenije. S druge strane, Vlada Federacije se oglušuje o zahtjeve nekoliko hiljada poljoprivrednih proizvođača za povećanje subvencija za proizvodnju od 50 miliona maraka, istovremeno nastavljajući da kroz subvencioniranu struju iznos veći od toga trpa u Brajkovićev džep.

Prvo eliminirali Litvance, a sada bi i struju ispod cijene

U sjeni novog pokušaja Mije Brajkovića da osigura nastavak pljačke Elektroprivrede HZHB kroz višemilionske subvencije struje ostala je najava iz Agencije za privatizaciju po kojoj će se 21. januara nastaviti pregovori sa potencijalnim kupcima Aluminija. "Mi ćemo s potencijalnim kupcima razgovarati isključivo o cijeni struje i ekološkim problemima" – izjavio je direktor Agencije za privatizaciju Enes Ganić. Bože, ima li ikoga u državi da zaustavi tako drsku pljačku Federacije koju aminuju Nedžad Branković, Vahid Hećo i Ganić? Prvo su, nakon prijetnji Mije Brajkovića, pristali da Aluminij ide u privatizaciju sa 44% "neimenovanog kapitala", koji zastupa Brajković, iako u federalnoj Komisiji za hartije od vrijednosti još uvijek nema nikakvog podatka o titularu tog kapitala, a njegovim vlasnikom se već godinama predstavlja Brajković. Nakon toga je, opet pod pritiskom Brajkovića, komisija za prodaju Aluminija iz utrke eliminirala litvanski konzorcij koji je bio apsolutno najbolji po svim zadanim kriterijima: po iznosu novca ponuđenog za otkup, po visini investicija i broju radnika koji će biti uposlen. Samo po osnovu izmišljenog kriterija – "dosadašnja saradnja sa Aluminijem" – Litvanci su izbačeni iz igre i i kompletan scenarij namještaljke vodi ka prihvatanju ponude ruskog tajkuna Olega Deripaske, koji je napravio deal sa Brajkovićem. A koliko je Brajković drzak i koliko je ponuda Litvanaca bila bez premca najbolja svjedoči upravo najava pregovora o garancijama za cijenu struje koju u pregovorima sa Vladom Federacije sada pokušavaju dobiti Brajković i Deripaska. Naime, pored toga što su dali uvjerljivo najbolju ponudu za Aliminij, litvanski konzorcij je bio jedini kandidat koji se pismeno obavezao da od Vlade Federacije neće tražiti nikakve garancije niti subvencije za potrebnu struju, preuzevši obavezu da je nabavlja po cijenama na evropskom tržištu. No, Deripaski i Brajkoviću to, naravno, ne odgovara: i nakon prodaje kombinata, za Aluminij bi željeli osigurati režim cijena u nabavci struje koje je sve građane Federacije, a posebno sa područja Elektroprivrede Herceg-Bosne, u protekloj deceniji koštao desetine i desetine miliona maraka. Ako Branković, Hećo i Ganić preuzmu ikakve obaveze u pogledu garantiranja cijene struje, onda Federacija i ne zaslužuje ništa drugo nego da prođe kao Crna Gora, čije građane Deripaska već godinama drži ojađene zbog cijena struje koje mu je garantirala tamošnja vlada, a koje su na snazi sve do 2010. godine.   Senad Pećanin (BH Dani)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku