hamburger-icon

Kliker.info

Jutranji list: Posljednji dani države Belgije

Jutranji list: Posljednji dani države Belgije

Oktobar 10
10:03 2006

 

Jedan je doista mogućnost definitivnog razlaza Flandrije i Valonije i jačanje ksenofobije, a drugi je očuvanje zajedništva uz jačanje regionalne autonomije i veću integraciju stranaca.Začudo Belgija je država u kojoj je, ako je suditi prema uspjehu Vlaams Belanga, esktremna desnica najuspješnija u zapadnoj Europi. Ta stranka ne samo da želi neovisnost Flandrije već ima i antiemigrantsku politiku. S druge strane, u Belgiji je danas nekoliko stotina tisuća stranaca, uključujući i one koji nemaju ni belgijsko ni državljanstvo EU, moglo glasati na lokalnim izborima, što nije omogućeno strancima nigdje drugdje u EU. Ne samo to, mnoge stranke u Belgiji su među kandidatima na izborima imale i stranceČudno je primjerice na plakatima CDh (Demokratski humanistički centar) – frakcija demokršćana, kao kandidate na izborima vidjeti muslimanske žene s maramom. Na prošlim izborima nekoliko građana arapskog podrijetla, nekoliko Albanaca, Turaka i drugih izabrani su kao vijećnici u belgijskim komunama. Zato Belgijanci različito reagiraju na optužbe o sukobu kultura u Belgiji.Tefik, Turčin koji za sebe kaže da je Belgijanac, smatra da bi njegov biznis bio ugrožen ako bi u Belgiji na vlasti bio Flamanski blok. On radi kao pekar i priznaje da mu ponekad kažu kako kruh i kolači koje radi nemaju veze s belgijskim. Iako on redovno plaća porez, ima belgijsku putovnicu, glasa na svim izborima, govori francuski i šalje djecu na fakultet, ne osjeća da je u potpunosti prihvaćen. – Često mi prigovaraju da umjesto da se integriram u Belgiji, ja ovdje donosim tursku tradiciju. Ja samo radim ovaj posao da bih zaradio – kaže on. No za razliku od njega mnogo je stranaca koji dobivaju socijalnu pomoć od države, a ona je u Belgiji velika jer se radi o izuzetno osjetljivoj socijalnoj državi. Broj nezaposlenih među strancima je veći nego među Belgijancima. Dok se stranci bune i kažu da su diskriminirani pri zapošljavanju, pristaše ekstremne desnice misle da stranci ne žele raditi. Upravo na tome je profitirala ekstremna desnica. Flamanski blok u svojoj kampanji koristio je i parolu ‘multikulturalizam – mulitikriminalitet’. Ova stranka, koja je 1981. imala potporu samo jedan posto građana, sada dobiva više od 20 posto u Flandriji. Analitičari smatraju da je tajna uspjeha u jednostavnoj propagandi. Flamanski interes (prije se zvao Flamanski blok) siromašnijim Flamancima govori kako su siromašni zato što novac ide za strance koji ne rade i za siromašniju regiju francuskog govornog područja Valoniju. S obzirom na to da je Flandrija jedna od najbogatijih regija u EU, u njoj ima puno novih bogataša. Mnoge od njih je Vlaams Belang pridobio stavovima da će oni, ako se njihov novac nastavi prelijevati u siromašnu Valoniju i ići strancima izgubiti bogatstvo. Takvoj retorici druge umjerene stranke nisu mogle adekvatno odgovoriti.  Lokalni izbori u Belgiji su vjerojatno važniji nego bilo gdje drugdje u Europi. Razlog za to je u tome što je lokalna vlast izuzetno važna i ona ima velike ovlasti u izuzetno decentraliziranom sustavu. Zadnji uspjeh ekstremne desnice, i veliki pad socijalista i liberala, neka je vrsta uzbune prije sljedećih federalnih izbora. Uz to golem uspjeh su postigli i flamanski demokršćani CD&V, koji nisu ekstremni ali u nekim dijelovima zemlje oni ne isključuju mogućnost koaliranja s Vlaams Belangom.Mnogi Belgijanci s kojima smo razgovarali dan nakon izbora priznaju da je podjela veća nego ikada i ta podjela je više odraz odnosa između Flamanaca i Valonaca nego između Belgijanaca i stranaca. Flamanci su bogatiji i smatraju da je njihov jezik ponižen iako je po broju izvornih govornika prvi jezik u Belgiji. Premijer Flandrije je čak uvrijedio Valonce rekavši jednom da “oni nisu dovoljno inteligentni da bi naučili nizozemski”. Carol je profesorica nizozemskog jezika i drži tečaj i za strance i za Belgijance.- Stvarno je nevjerojatno. Imamo na tečaju Belgijance, Valonce koji su prije nego što su došli na tečaj učili nizozemski deset godina u normalnoj školi. Na tečaju su bolji Poljaci ili Turci koji nikada prije nisu čuli ni jednu riječ nizozemskog – kaže ona. Uvjerena je da je najveća kočnica frankofonima što ne uče nizozemski jer to ne smatraju potrebnim. Richard Loyd je Valonac koji godinama živi u Bruxellesu, ima dobar posao i odličnu plaću. Njegovi hladnokrvni stavovi doista potvrđuju stavove i Flamanaca. – Nizozemski jezik je , lokalni jezik. Zašto bi učio taj jezik s kojim ne možeš nigdje u svijet. Francuski je jezik svjetski jezik – kaže on. No Dirk Vanheke, mladi biznismen iz Flandrije koji ima poduzeće u Bruxellesu, kaže da je došlo do velikih problema za same Valonce. – Ja se bavim upravo posredovanjem pri zapošljavanju. Zamislite, dođe jedan Rumunj i on zna francuski i engleski te izražava spremnost naučiti nizozemski. Za njega je lakše naći posao nego nekom Valoncu koji ne zna ni jedan jezik osim “velikog francuskog jezika”. Iako je više od 80 posto stanovnika Bruxellesa frankofona, Bruxelles je službeno dvojezični grad i Flamanci inzistiraju da se svagdje on i koristi, inače će obustaviti njihov doprinos u zajedničku blagajnu.Kada Valonce pitamo slažu li se da su Flamanci bolji u jezicima, odmah odgovaraju potvrdno, ali i dodaju: “To je normalno kada oni govore jezik. Pa i u Nizozemskoj svi govore i engleski i njemački.” Flamanci ove stavove pak smatraju ponižavajućima.  Ipak, kako god bilo, većina Belgijanaca ne vjeruju da bi se njihova država mogla raspasti. No shvaćaju da nemaju mnogo zajedničkog. Valoncima najviše smeta ono što zovu “egoizam” kod Flamanaca. – Znamo da je Flandrija bogatija. Ali Belgija postoji već 175 godina. Od toga 120 godina je Valonija bila bogatija. Sada su oni bogatiji i žele se odvojiti – kaže Richard Loyd, koji vjeruje da će se država raspasti dogovorom kao Čehoslovačka jer nema više puno čvrstih karika koje vežu državu. On smatra da su i kulture različite, a i u školi uče različite stvari. Profesorica nizozemskog jezika (službeno se i u Belgiji tako zove, a ne flamanski) Carol priča da je na tečaju nizozemskog od deset studenata samo dvoje znalo gdje je rođen Rubens.- Oni koji su znali bili su stranci, a Valonci ni to nisu znali – prepričava ona želeći time dokazati kako frankofoni nemaju ni interesa učiti više o Flamancima. – Oni za nas misle da smo seljaci a flamanski majstori su priznati slikari u cijelom svijetu – kaže ona.U ovim trenucima kao elementi koji drže belgijsku državu na okupu su kraljevska obitelj i činjenica da je Belgija u EU u kojoj su i državne granice sve manje važne. Velika bi dilema bila i koja bi bila sudbina Bruxellesa, glavnog grada Belgije, i EU, koji je većinski frankofonski, ali je kao posebna federalna jedinica u Belgiji okružen Flandrijom.

 

Kliker. info

 

Podijeli

Jedan komentar

  1. Misty
    Misty Decembar 14, 21:36

    You've hit the ball out the park! Inredeiblc!

    Odgovori

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *