Kliker.info

Srbijanski predsjednik Boris Tadić člankom u Wall Street Journalu pohvalio je napore srbijanskih parlamentaraca zbog donošenja rezolucije o Srebrenici kojom se osuđuju tamo počinjeni zločini.Narodi zapadnog Balkana imaju, smatra Tadić, više sličnosti nego razlika. Izjavu u srbijanskom parlamentu drži prvom i najvažnijom na čitavom prostoru bivše Jugoslavije, pokazateljem da je njegova zemlja jasnog europskog opredjeljenja.

Građanski ratovi          “Pokazali smo hrabrost prvi se ispričati za strašne zločine koje su počinili svi u građanskim ratovima u Jugoslaviji”, naveo je srbijanski predsjednik. Riječi su očito usmjerene zapadnom čitatelju.Isprika za prošlo – zalog je bolje budućnosti. Suočavanje s lošom politikom – pokazatelj demokratske konsolidacije. Srbija je prva – otišli smo najdalje. Iz članka bi se dalo zaključiti kako se Srbija ispričava i zbog svih drugih, a čini i sve da se “locira, uhiti i izruči ratni zapovjednik bosanskih Srba, koji je optužen zbog svoje uloge u Srebrenici”, general Ratko Mladić. Srbija, izgleda po ovom članku, kao da je tek geografijom povezana s onim što se devedesetih događalo u bivšoj  Jugoslaviji.Srbijanski predsjednik Boris Tadić doista je glasnije od svojih prethodnika u Beogradu započeo s procesom pomirbe i isprika. Sva sreća što su postojali, primjerice, Nataša Kandić iz Fonda za humanitarno pravo, Sonja Biserko iz Helsinškog odbora Srbije. Oni su spašavali čast zemlje dokazujući da postoji i drukčija Srbija. Političarima je ponešto teže od boraca za ljudska prava. Progurati u parlamentu deklaraciju koja može otvoriti put suočavanja s onim što se dogodilo u Srebrenici dijelom je olakšala i presuda Međunarodnog suda pravde u Haagu. Ona je puno manje od onog što su Bošnjaci očekivali.

Malo o Mladiću                   Logično bi bilo da, ako je već dobiven prostor u svjetskim medijima, srbijanski predsjednik ode korak dalje. Tekst kao da je pisao filozof etičar o nečemu što se dogodilo davno i daleko ili netko tko namjerno želi sakriti istinu.Srbija se, izgleda to tako, ispričava zato što je to nešto što čine oni koji žele u EU. Isprika je tobože ne samo prva i glavna u regiji, već se odnosi i na druge koji su počinili zločine u ratu.Pomaže, navodno, jedinstvu Bosne i Hercegovine, mada Bošnjake u članku naziva bosanskim Muslimanima. Zar se baš ništa nije trebalo napisati o neuspjelim naporima hvatanja Ratka Mladića? Ništa ne znamo ni o Goranu Hadžiću, skladištaru iz Vukovara.Čitava se država, navodno, upire da ih pronađe, ali nema ih već godinama. Netko je, konačno, vjerojatno odgovoran i zato što je Kosovo i danas golemi vanjskopolitički problem između Beograda i Washingtona. Zašto se, konačno, Hrvatski sabor ne mora ispričavati zbog Srebrenice, zašto se u Beogradu sudi zbog zločina na Ovčari i u Vukovaru? Zar je baš isto ono što je činio Slobodan Milošević i ostali ratni vođe, zar je baš sve bio samo građanski rat s podjednakom krivnjom svih sudionika?

Zapadni mediji                              Onima koji su izgubili svoje najbliže u Srebrenici nikakva isprika neće biti dovoljna, ali Boris Tadić vjerojatno jest sa srbijanske strane otvorio jedan proces.Za Srbiju i regiju važno bi bilo da se njezini političari ne hvale onim što je tek počelo. Srbija je daleko od prebačaja u isprikama koje treba učiniti. Skupština Srbije donijela je rezoluciju koja je tek početak procesa i bolje bi bilo da je Tadić preko zapadnih medija to poručio svojoj javnosti i svijetu.Tako bi i rezolucija i odlazak u Srebrenicu koje spominje dobili na stvarnom značenju. Sve što se događalo u bivšoj Jugoslaviji najbolji je pokazatelj da prebrzo otvaranje novih listova a da se prethodna priča ne završi ne donosi nikakvo rješenje. Dapače, otvara put k novim sukobima.  (Kliker.info-Jutarnji list)