Kliker.info

Dokazati istinu i spasiti obraz bio je jedini cilj, ocijenio je u Sarajevu Ilija Jurišić, promovišući svoju knjigu „Istinom do pobjede“. Knjiga je svjedočanstvo čovjeka koji se devet godina pred pravosuđem Srbije borio da dokaže nevinost u procesu u kojem je optužen za ratni zločin u predmetu Tuzlanska kolona .  I uspio.

Nikada se neće otkriti sa čim se sve borio Ilija Jurišić, prolazeći kroz tri godine i pet mjeseci pritvora i onda više od šest godina pravne bitke pred srbijanskim pravosuđem pokušavajući dokazati nevinost, smatra prpfesor Ivan Cvitković, jedan od promotora knjige „Istinom do pobjede“. Navodeći kako je iz knjige jasno da se radi o visokomoralnoj osobi, čovjeku dijaloga i pomirenja, koji unatoč tome što je prošao ne šalje poruku mržnje, Cvitković je ukazao i na to da je u toj borbi bio bio sam.

„Postoji želja kod pojedinca da se dokaže istina, a što se tiče pravosuđa to je katastrofa. Naše pravosuđe nije pokazalo nikakvo zanimanje da zaštiti svog sugrađanina, a pravosuđe u zemlji u kojoj je optužen se poziva na apostola Pavla, zamislite, u sekularnoj državi, a ne na zakon. Potom se diže optužnica prije nego je istraga završena. Koliko je teško dokazati nevinost kada je sve tako postavljeno?!“

Imao je Jurišić potporu svojih sugrađana Tuzlaka, koji su svim snagama krenuli da se bore za ono za šta država nije – da dokaže da nije počinio ratni zločin, te da su fabrikacije susjedne zemlje osuđene na propast, kaže za Radio Slobodna Evropa predsjednik fondacije „ Istina pravda, pomirenje“ Sinan Alić. Državi nije bio važan njen građanin, jer su pojedine institucije od ranije sarađivale s tužilaštvom Srbije, spremajući teren za nečije hapšenje, tvrdi Alić.

„Nakon što je uhapšen i priveden došli smo do dokumenata da dvije institucije, Ministarstvo pravde i Tužilaštvo BiH, kojeg su vodili legitimni Hrvati, Bariša Čolak i Marinko Jurčević. Dvije godine su pleli zamku prije hapšenja, a u nju je upao nelegitimni Hrvat Ilija Jurišić. To je sramno, jer ako je prema njihovom mišljenju on bio ratni zločinac, trebali su ga procesuirati ovdje“, tvrdi Alić.

Važna je bila podrška građana: Promocija knjige u Sarajevu

Jurišićeva bitka za koju se ispočetka vjerovalo da će trajati nekoliko dana pretvorila se najprije u više od tri godine nelegitimnog pritvora u kojem je bio suočen s okorjelim kriminalcima, ratnim zločincima, silovateljima. Proći kroz taj pakao i sačuvati integritet može samo osoba jakog karaktera i visokih moralnih vrijednosti, navela je jedna od promotorica, profesorica Besima Borić. Kao vrijednost knjige ističe spoznaju da istina može pobijediti i da se za nju vrijedi boriti, čak i kad je sve usmjereno na to da se ona ne dokaže,

„Strašna spoznaja je činjenica da je Srbija podizala stotine optužnica protiv bh. građana koji su na tu listu mogli dospjeti na osnovi insinuacija i paušalnih ocjena, a nikako ne na osnovu dokaza. Razobličio je srbijansko tužilaštvo kao instituciju visoko izmanipulirano i nacionalistički motivirano, a koje je nasreću pokušalo neuspješnim optužbanma nevinih ljudi ublažiti užasne zločine. Bio je to i neuspio pokušaj balansiranja krivice baš u momentu kada se vodio postupak protiv generala Novakla Đukića za užasan zločin na tuzlanskoj kapiji. Ovom knjigom je pokazan sumrak pravde i pravosuđa, što je nasreću ispravljeno odlukom Apelacionog suda“, smatra Borić.

Kada se već BiH nije zauzela za svog građanina, zauzela se Tuzla čije je Općinsko vijeće i gradonačelnik pokrenulo sve što je moglo da Jurišiću pomogne, zajedno sa Fondacijom Istina pravda pomirenje. Nada Mladina u to je vrijeme bila predsjedavajuća Općinskog vijeća Tuzla. Prisjetila se kako je posjetivši Iliju Jurišića u zatvoru spoznala kroz šta on prolazi. Čula je vrijeđanja, vidjela tretman.

„Bože, gdje mi ostavismo našeg druga?“ zapitala se kaže, kad je izlazila.

Na krije kako je bila ogorčena na institucije koje nisu pomogle, a mogle su.

„Do svih smo došli. Uz rijetke odgovore o nenadležnosti niko nam nije odgovorio. Išli smo mi i u Banjaluku, gdje nas je primio ombudsmen za ljudska prava, koji je jedini obezbijedio nadzor nad sudskim procesom, dok to njihove kolege na državnom nivou nisu uradile.“, kaže Mladina.

Iako knjiga pokazuje borbu pojedinca sa sistemom riješenim da ga osudi, da dokaže vlastitu nevinost, u njoj nema gorčine. Ima tu mnogo poruka koje govore i o dobru u ljudima.

Jurišić je po dobru opisao stražara Mitra koji mu je dao kabanicu da se zaštiti od hladnoće, kada su ga samo u majici iz ćelije odveli napolje. Također i Simketa, navodno pripadnika „zemunskog klana“ koji mu je obezbijedio prijeko neophodne kapi za oči, koje mu zatvorski ljekar nije želio prepisati.

„Bez obzira što su sudija na raspolaganju imale brojne iskaze svjedoka, i materijalne dokaze, oni tome nisu posvećivali pažnju“ , naveo je Jurišić na promociji.

Najteže je, kaže, bilo zaboraviti uvrede.

„Sretan sam što nisam obolio od takvog virusa“, prenosi Jurišić.

Odabrao je, kaže, da zaštiti svoje dostojanstvo i to istinom. Ipak, kaže bez pomoći svoje Tuzle, borba bi bila mnogo teža.

“Veliko je pitanje da li bih ja došao do pobjede da nisam imao ogromnu podršku iz moje Tuzle, izdvojio bih podršku gradonačelnika Jasmina Imamovića koji je divovovskom snagom i nemjerljivom upornošću činio sve da me izvuče iz ovog začaranog sudskog ludila, da izađem na slobodu čista i neokaljana obraza”, naglasio je Jurišić.

Poruka koju je poslao je da se se nikome ne desi da bude neopravdano optužen za ratni zločin i da tako nijedan čovjek ne nastrada. To je borba koju i kada je dobije, čovjek skupo plati, poručio je Jurišić.

(Kliker.info-RSE)