hamburger-icon

Kliker.info

Jozo Ćurković: Neću živ u hrvatski zatvor

Jozo Ćurković: Neću živ u hrvatski zatvor

04 Maja
12:56 2008
Vlasnik Salonita Jozo Ćurković:Kada noć probdijete u pritvoru, a onda cijeli idući dan objašnjavate rodbini i prijateljima zašto ste uhićeni, pritvoreni pa pušteni, sljedeću noć u svojoj kući, u svojoj Grabovici, spavate snom pravednika – objašnjavajući zašto se kasno probudio, dočekao nas je ujutro Jozo Ćurković, čija je slika osvanula na naslovnicama većine novina. Poduzetnik Jozo Ćurković prošli je četvrtak u poslijepodnevnim satima uhićen u sarajevskoj zračnoj luci dok je išao prema zrakoplovu kojim je trebao letjeti u Sloveniju, gdje je s rodbinom i prijateljima trebao proslaviti krizmanje dvojice sinova.

Mirna savjest
– Već četiri godine živim u svojoj Grabovici i nisam bio u Hrvatskoj, a granica je samo desetak kilometara odavde. U Zagrebu mi živi obitelj, supruga i petero djece, a ja ovdje sa starom majkom. Putujem po svijetu, najčešće u Sloveniju, i do sada nisam imao problema. Ovo je prvi put da sam prenoćio u pritvoru, i to u Sarajevu. Moram reći da su policajci, sudac, ali i sve osoblje prema meni bili zaista korektni, za čistu desetku, i hvala im – govori Ćurković dok nas uvodi u prekrasnu, ali još nedovršenu, kamenu građevinu. Dok potpaljuje drva u kaminu, priča o razlozima uhićenja, ali i o svojoj poduzetničkoj karijeri. Naime, zbog problema s poduzećem Salonit iz Vranjica kod Splita, a na zahtjev Županijskoga tužiteljstva u Splitu, za Jozom Ćurkovićem MUP RH raspisao je tjeralicu.

Ćurković i njegove dvije sestre osumnjičeni su za malverzacije u Salonitu te višemilijunski dug državi i radnicima. Ovih je dana nad Salonitom završio stečajni postupak, radnici su otpušteni, pa se sve to poklopilo s Ćurkovićevim uhićenjem. Jer, tek u Sarajevu doznao je da je početkom godine na zahtjev DORH-a MUP RH za njim raspisao međunarodnu, Interpolovu, tjeralicu, na temelju koje je i uhićen u BiH.
– Meni je savjest mirna, a sumnjičenje i raspisivanje tjeralice smatram montiranim političkim progonom, hrvatskim jalom, ali, moguće, i svojom naivnošću jer se nisam znao braniti ni kada su me napadali, a kamo li da bih napadao prvi. Tu mislim i na medije, i na pritiske koji su dolazili od političkih do policijskih krugova. Zar nije apsurdno da me se tereti za gospodarski kriminal “težak” više od 100 milijuna kuna i to, zamislite, na štetu svoje tvrtke te što sam dopustio i drugim osobama da naštete mojoj tvrtki! Sada znam da bi bilo bolje da me, kako kod nas kažu, zmija ćonula nego što sam kupio Salonit – počeo je svoju životnu i poduzetničku priču Ćurković.
Početkom devedesetih godina prošloga stoljeća Ćurkoviću je posao u Gradnja trgovini odlično išao, zapošljavao je više od 120 radnika uglavnom na gradnji infrastrukture u Zagrebu. Negdje 1995. kupio je poduzeće Katran, koje je pak imalo oko 65 zaposlenih. Ugovor o kupnji poštovao je do zadnjega slova i u predviđenome roku.
Budući da je Katran bio najveći kupac Salonitovih proizvoda, Ćurković je na prijelazu 1998. u 1999. odlučio kupiti to poduzeće, ali nije imao dovoljno novca. Pozvao je stoga svoje dvije sestre, koje su radile u Njemačkoj, da se vrate pa da zajedno ulože kapital u Salonit, i tako su postali njegovi 90-postotni vlasnici. Salonit je tada zapošljavao oko 400 radnika i poslovao na granici rentabilnosti. Dolaskom Ćurkovića proizvodnja se iz godine u godinu povećavala, a rasle su i plaće radnicima.

– Iako su mi stručnjaci govorili da se mora otpustiti polovica radnika, dao sam otkaz samo desetorici koji su bili tehnološki višak. Mislim da sam tada, a to znam sada, ipak trebao otpustiti neke ljude koji su mi spletkarili iza leđa. Prije svih predsjednik Nadzornog odbora Ante Šola, kojega sam prekasno smijenio – pripovijeda Ćurković i dodaje kako je neobičnost bila i to što je imenovao radnike u sve upravljačke strukture poduzeća.
Jozo Ćurković je 2003., osim što je bio većinski vlasnik Salonita, postao i njegov direktor. A te je godinu poduzeće poslovalo sa 26 milijuna kuna ostatka dohotka, i to je, smatra Ćurković, nekome zasmetalo pa je krenula hajka na njega.
– Kupujući Salonit, nisam znao, niti je u ugovoru o kupnji bilo riječi o tomu, da je riječ o opasnim tvarima te da radnici boluju od azbestoze. Tek kad je umro jedan 70-godišnji radnik i njegova obitelj tužila poduzeće jer je uzrok smrti bila azbestoza, a poduzeće moralo platiti obitelji više od milijun kuna odštete, shvatio sam tada što sam kupio. Zbog međunarodnoga pritiska tada se i država željela riješiti Salonita, zatvoriti ga. Ali nije željela preuzeti svoj dio tereta, radije da sve spadne na vlasnika, dakle i zbrinjavanje, i odšteta radnicima. To je bio neposredan povod za moj progon, ali i za otvaranje stečaja nad Salonitom – kaže Ćurković i dodaje da ga nakon toga počinju prozivati kao čovjeka Ivića Pašalića, a inspektor splitske policije, koji ga ispituje u Zagrebu, otvoreno ga je pitao pije li kavu s Pašalićem.

Sve je to iz zavisti
– Tvrdim, a za to imam i dokaze, da je policajac koji me ispitivao Matko Popović psihički bolesnik opsjednut željom da me strpa u zatvor, a moj susjed Jozo Ćurić, u to vrijeme načelnik krim policije u Splitu, potpisao je nalog za moje uhićenje. Sve je to iz zavisti – misli Ćurković, a suca Žužula, kod kojega je pokrenut predmet stečaja Salonita, i Berislava Bušelića, predstavnika HGK, optužuje da su tražili 200.000 eura kako bi oni sve riješili oko Salonita.
– Pozvali su me u restoran “Lijepa Dalmacija” i tražili mito da odrade stečaj bez ikakvih posljedica za mene. Nisam se osjećao krivim pa nisam pristao, a njih sam prijavio mjerodavnim institucijama. Nakon toga je Žužul suspendiran, a za Bušelića ne znam što je bilo – kaže Ćurković i dodaje da su mu država i njezine institucije dužna 41 milijun kuna te da dug nije mogao naplatiti ni od jedne vlade (a s tri se dogovarao).
Ćurković dodaje kako je njegov danski partner nudio Vladi RH da će preuzeti sve dugove Salonita, ali Vlada na dvije ponude nije ni odgovorila. Usto, na skladištu Salonita ima cijevi u vrijednosti većoj od 15 milijuna kuna i stigla je ponuda iz Iraka da ih baš sve kupi, ali država ih ne želi prodati – kaže Ćurković.
– Ja sam sada samo vjerovnik, jer Katran ima od Salonita velika potraživanja i nadam se da će ih naplatiti – dodajeĆurković.
Jozo Ćurković ima dvojno državljanstvo i zna da ga BiH neće izručiti Hrvatskoj, a on će se odazvati hrvatskome sudstvu samo uz jamstvo da se brani sa slobode. Jer on, kaže, prije suđenja živ neće u zatvor!
Nema ništa protiv da mu se sudi i u BiH, ali samo ako se brani sa slobode. Nudio je jamčevinu, a i sada ju je spreman platiti. Sve bi to trebali odraditi njegovi odvjetnici Vladimir Gredelj i Predrag Jelavić, a u BiH Jozo Ćurić i Nikica Gržić.
Ljuba Đikić (VL)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku