Kliker.info

O Josipu Katalinskom zna se sve. Ili skoro sve. Proslavljeni je nogometni as, član čuvene prve šampionske generacije Želje. One koju je stvorio pokojni Milan Ribar. Popularni je «Škija» dugogodišnji jugoslovenski reprezentativac. Kao jedan od najboljih centarhalfova, igrao je za selekciju Svijeta. U Nici ima tretman jednog od najboljih stranaca u klupskoj povijesti. U ovom je klubu Katalinski odigrao nekoliko uspješnih sezona, zajedno sa Vahidinom Musemićem. Obojicu je doveo Vlatko Marković, tadašnji trener, a današnji predsjednik HNS -a. Katalinski desetak godina brine o omladinskom nogometu u BiH, gdje je profesionalno zaposlen. Ipak, o čuvenoj «petici» Želje ima javnosti nepoznatih detalja iz njegove sportske biografije. O tome je «Škija» pričao za «San».a slavim dva rođendana. Često me prijatelji nazovu i čestitaju ovaj drugi. Pravi rođendan mi je 12. maja 1948. godine, a drugi je 13. februara 1974. Vjerujem da znate zašto pamtim i drugi datum – provjera Katalinski memoriju potpisnika teksta.akako da se sjećamo «majstorice» sa Špancima, koja je igrana 13. februara u Frankfurtu. Prošle su 24 godine, ali sve generacije pamte gol za pobjedu i prolaz jugoslovenske reprezentacije na SP u Njemačku.ok sam živ sjeća ću se tog gola. Bio je prekid, Iko Buljan je centrirao, a ja skočio glavom i šutirao prema golu Iribara. On je odbio loptu, a ja u drugom pokušaju zakucao loptu u mrežu. Pobijedili smo i otišli na mudijal. Bilo je to 13. februara, a gol je pao u trinaestoj minuti. Španci su tada bila fudbalska velesila, predvođeni Kubalom, a mi fudbalska provincija. Eto, to je moj drugi rođendan, po kojem me pamte i Španci.Tada se o premijama samo sanjalo. Najbolji igrač «majstorice» utakmicu pamti po nesvakidašnjem poklonu.Kao najbolji igrač «majstorice» dobio sam kolor televizor. Međutim, kada sam sletio u Beograd, do Sarajeva sam napunio svoj opel rekord metalik boje sa još šest televizora. Odmah sam izbacio svoj «niške» proizvodnje koji je bio u stanu.

Premda ga diljem bivše države pamte po tom golu, «Škija» podsjeća na još jedan svojevrsni podvig. U vremenu kada su defanzivci ordinirali samo na svojoj polovici, on je «iskakao» iz šablona.Za mene je jednako veliki uspjeh što sam u šampionskoj sezoni 1971/72 godine, kao centarhalf bio prvi strijelac Želje sa dvanaest golova. Nije to bilo lako, jer su svi prvoligaši imali odlične golmane, od Ćurkovića, Stinčića, Meškovića, Dujkovića, Muftića…

U timu sa Euzebiom, Peleom…   Vrhunac karijere bio je poziv u selekciju Svijeta.Igrao sam na oproštaju Van Nilsa, legende Aderlehta. Tada sam zajedno sa Euzebiom, Peleom, Tomaševskim, Krolom, Amansiom bio u selekciji Svijeta.Bilo je i pehova u karijeri slavnog nogometnog asa. U Grčkoj je matirao svog golmana – Envera Marića.Bila je to čudna utakmica. Engleski sudija nas je drsko krao iz minute u minut. Isključio je Bajevića, a onda sam ja nespretno matirao Marića. Činilo se da nema ništa od «majstorice». Trebala nam je pobjeda od dva gola. Onda smo u posljednjim sekundama golom Karasija pobijedili i izborili «majstoricu» u Frankfurtu.«Škiji» godi slava i doborodošlica gdje god se pojavi na prostorima bivše države, premda žali što današnje generacije nemaju istinske idole.U ono vrijeme nije se moglo igrati u reprezentaciji ako nisi vrstan sportista, jak karakter i odličan učenik i primjer u svom klubu, gradu… U to vrijeme se vodilo računa kada se upisuje u klub, provjeravao se školski dnevnik, ocjene, vladanje. Nije mogao svako trenirati. Danas djeca nemaju svoje idole, danas nema lidera u klubovima i reprezentacijama. Igrač bljesne jednu utakmicu i mediji ga proglase novim Ronaldom. Kakav crni Ronaldo. Mi smo se godinama dokazivali i pazili na svoj i ugled kluba, sredine, zemlje – podsjetio je Josip Katalinski, sportska i ljudska gromada.