Kliker.info

Nagrađivani novinar i dokumentarist John Pilger u članku za OpEd News žestoko kritizira predsjednika Baracka Obamu u povodu njegove izjave kojom je podržao sklapanje gay brakova. Nedugo prije toga 14-ero civila u Afganistanu poginulo je u napadu američkih zrakoplova. 2009. godine, kada je Obama primio Nobelovu nagradu za mir, isti je tjedan naredio bombardiranje Jemena u kojem su ubijene 63 osobe, od toga 28-ero djece. „U oba slučaja masovno ubojstvo jedva da je dospjelo u vijesti", zamaskirano ispraznim poziranjem „političke zvijezde" tipičnim za potrošačko doba u kojem je glavna svrha medija odvraćanje pažnje od „borbe za socijalna i ekonomska prava".Apsurdna dodjela Nobelove nagrade prvom crnom predsjedniku bez ikakvih stvarnih zasluga tipičan je odraz zapadnjačkog „lifestyle liberalizma", a isti je slučaj s izjavom na temu gay brakova koja je provjereno najbolji način odvraćanja pažnje javnosti. Slično kao i zahtjevi grupa za ljudska prava žena koji ničime ne doprinose njihovu istinskom oslobođenju, traženje prava na gay brakove tek je "izraz težnje za buržoaskom povlasticom".
 
Buržoaska prihvatljivost 
Pilger smatra da nikakav zakon ne bi trebao priječiti ljudima da ulaze u brak, neovisno o njihovu spolu, ali to je „građanska i privatna stvar; buržoaska prihvatljivost još nije ljudsko pravo". Povijesno nasljeđe braka sukladno je s nasljeđem kapitalizma – brakovi su se oduvijek sklapali radi vlasništva i morbidno je „uzdizati ‘pravo’ na brak iznad prava na život i realnu pravdu", kao i pritom tražiti potporu od čovjeka koji je mnogima na drugom kraju svijeta oduzeo pravo i na život i na pravdu. 
Neposredno prije javne objave svog novog stajališta o gay brakovima 9. svibnja, Obama ga je razglasio donatorima i priljev sredstava za njegovu predizbornu kampanju naglo se povećao. Večer nakon što je njegova izjava postala glavna medijska atrakcija, Obama je prisustvovao zabavi namijenjenoj skupljanju novčanih priloga u kući holivudske zvijezde Georgea Clooneyja u Los Angelesu, domu mnoštva uglednih boraca za gay prava. Prema očekivanjima, na Clooneyjevoj se zabavi trebalo prikupiti rekordnih 15 milijuna dolara za Obaminu kampanju, a nakon nje zakazan je i sličan skup u New Yorku.
 
Nezaustavljivi ratni stroj 
Razlike između Demokratske i Republikanske stranke po pitanju gospodarske i vanjske politike, naglašava Pilger, tanke su poput „lista cigaretnog papira". Obje rade u interesu najbogatijih i troše nevjerojatne količine novca poreznih obveznika na otkup zločinačkih banaka i održavanje nezaustavljivog ratnog stroja. „Obama je jednako reakcionaran i nasilan kao i George W. Bush, a u nekim je pogledima i gori." Omiljena su mu igračka bespilotne letjelice, svoje je specijalne „odrede smrti" rasporedio u 120 zemalja svijeta, a obnovio je i Hladni rat koji se sada vodi „na dva fronta: protiv Kine i Azije te ‘štitom’ projektila usmjerenih ka Rusiji". Na domaćem frontu, više crnih Amerikanaca leži po zatvorima u vrijeme mandata prvog crnog predsjednika nego što je sredinom 19. stoljeća bilo crnih robova. Obama je odgovoran i za rekordan broj suđenja „zviždačima", a njegov ratoborni potpredsjednik Joe Biden nazvao je šefa WikiLeaksa Juliana Assangea „visokotehnološkim teroristom".
 
Ovdje Pilger dolazi do pravog junaka svoje priče – Bradleyja Manninga, "gay vojnika koji je optužen da je WikiLeaksu dostavio podatke o američkom pokolju u Iraku i Afganistanu". Upravo su Obama i njegovi suradnici Manninga unaprijed proglasili krivcem, dok se njegova administracija služila njegovom homoseksualnošću kao „dokazom" njegove „neispravnosti". Nitko od uzvanika na Clooneyjevoj zabavi, međutim, nije uzviknuo: „Zapamtite Bradleyja Manninga!", niti je ijedan aktivist za gay prava javno prokazao licemjerje „preobraćenih" Obame i Bidena koji sada zagovaraju gay brakove iako su svojedobno „terorizirali gay muškarca čija bi hrabrost trebala svima nama biti nadahnuće, neovisno o seksualnim preferencijama".
 
Države straha

 Demokratski predsjednik Obama iznevjerio je „bogatu tradiciju narodnih prosvjeda u SAD-u" koji su se obično povezivali s Demokratskom strankom. Njegovo političko djelovanje svodi se na lukavo prikriveno podržavanje ekstremizma i pokušaje ušutkavanja pokreta za socijalnu pravdu, a protiv besmislenih ratova. Nadzornicima naših života, kaže Pilger, nije bitan naš rod, boja kože ni seksualna orijentacija, već „klasa kojoj služimo". Cilj im je pretvaranje građana u autistične individue koje neće biti u stanju pojmiti stvarne „razmjere nedemokratske moći", a one koji se odupiru kriminalizirati i izolirati. Nastavi li se teror države prema prosvjednicima, „zapadne demokracije" vrlo će brzo postati „države straha".
Prosvjedni marš u znak potpore gay brakovima u australskom Sydneyju 12. svibnja prošao je u sveopćem ozračju liberalnosti, uz blagonaklonu prisutnost policije. Ista je policija zabranila marš u povodu Nakbe, dana žalosti u spomen na izraelski progon Palestinaca, koji se imao održati tri dana kasnije. Zabranu je morao ukinuti Vrhovni sud.
 
Hrabrost neposluha

 Svima bi nama, zaključuje Pilger, Grci trebali biti uzor. Poučeni bolnim iskustvima, pronašli su snage oduprijeti se „Njemačkoj središnjoj banci, MMF-u i njihovim kvislinzima u Ateni". Isto bismo se tako trebali ugledati na bolivijske indignadose koji su se pobunili protiv privatizacije vode i Argentince koji su odbili plaćati dug MMF-u. „Njihovo je oružje bila hrabrost neposluha. Zapamtite Bradleyja Manninga." (Kliker.info-Nacional)