hamburger-icon

Kliker.info

Jevrejsko pitanje u BiH: Zašto su Suljagić i Bajrović mete

Jevrejsko pitanje u BiH: Zašto su Suljagić i Bajrović mete

03 Augusta
04:39 2018
Do samo par godina unazad mislilo se da se teško može ponoviti ono stanje kolektivne paranoje proizvedeno udruženom medijsko političkom propagandom, onakvo stanje kakvo je u Srbiji kreirao Slobodan Milošević u završnim pripremama za agresiju nad Bosnom i Hercegovinom, i u pripremama za genocid nad Bošnjacima. Vjerovalo se, da se sve ono što je iz pozicije onih koji su posljedice te propagande osjetili na svojoj koži, zvučalo čak i nadrealno, ne može postati dio jedne sasvim nove realnosti.

Kada bi danas Slobodan Milošević ustao iz groba, i imao priliku čitati ono što o pripadnicima bošnjačkog – muslimanskog naroda pišu pojedini mediji i govore pojedini hrvatski političari, ostao bi zbunjen i u dilemi. Milošević ne bi znao da li su politički nastavljači Franje Tuđmana zauzeli Beograd, beogradske medije i upregnuli SANU intelektualce, ili su njegovi politički nastavljači zauzeli Zagreb, zagrebačke i tzv. hercegbosanske medije, i njihove “intelektualce”. No i sama ta dilema je lažna. Nema nikakve razlike između onoga što su o muslimanima govorili Miloševićevi i Tuđmanovi propagandisti i onoga o čemu danas govore perjanice predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića i pridružena horda anonimnih komentatora.

Sve je nepovratno krenulo u ovom smjeru još brutalnim lažima Kolinde Grabar Kitarović o radikalizaciji Bošnjaka, hiljadama i desetinama hiljada isilovaca koji vršljaju po Bosni i Hercegovini. Taj nastup Grabar – Kitarović prijelomna je tačka u novoj historiji dehumanizacije Bošnjaka muslimana koji još uvijek u Sarajevu “bacaju nemuslimansku djecu lavovima”.

To što je danas građanska država Bosna i Hercegovina jednako što i islamska država, što su sve političke opcije koje nisu hrvatske, jedino i isključivo bošnjačko -muslimanske, što se ponovo revitalizira Miloševićeva naracija o tzv. zelenoj transverzali, što su Bošnjaci Poturice i jedini im je lijek Orbanova žilet žica, to što sve to krasi standardni politički Čovićevih propagandnih megafona izgleda da malo koga zabrinjava. Izgleda da su veći problem oni koji se nalaze na meti prijetećih poruka, samo zbog toga što jasno i glasno stvari definiraju onakvim kakve one stvarno jesu, bez uljepšavanja.

Nisu Emir Suljagić i Reuf Bajrović koji se proteklih mjeseci nalaze na meti Čovićevih pisara i onih koji to pisanje recikliraju kroz prijetnje klanjem pomenutom dvojcu i njihovim porodicama, nisu dakle oni radikalni. Ili možda jesu, ali tek utoliko što radikalno jasno i precizno čitaju zadnje misli onih čija logička linija rasuđivanja počinje primjedbom zbog nečijeg samog po sebi problematičnog muslimanskog porijekla, a završava žilet žicom. Radikalizam i ludilo koji se spočitavaju Suljagiću i Bajroviću, radikalizam je i ludilo onih koji ostaju goli kada im njihova zadnja namjera ostane i bez zadnjeg komada krpe na sebi. Međutim biće da nije lud onaj ko trči go ulicom nego onaj ko kaže da to i nije najbolji primjer uljuđenog ponašanja. I nije to samo slučaj sa Suljagićem i Bajrovićem. Primjera radi, ako napišete da HDZ obmanjuje javnost tvrdnjama da Ustavni sud BiH nije donio onakvu odluku kako to iz HDZ-a i HNS-a interpretiraju, neki će vam “intelektualac” iz drugog ili trećeg ešalona Čovićevog megafonskog orkestra, kazati da je potpuno opravdano što vas zbog toga horde komentatora nazivaju isilovcem i poturicom kojemu je jedini lijek žilet žica. Ako se pak poput Bajrovića i Suljagića, nakon hiljadu takvih poruka usudite da takvu kritiku javno problematizirate, onda ćete svakako zaraditi i poziv da vas hapse čim pređete granicu sa Republikom Hrvatskom.

Međutim, za razliku od mnogih drugih u političkom životu BiH, Suljagić i Bajrović nisu oklijevali da govore o suštini mrzilačkih poruka koje se upućuju prema muslimanskom narodu. Tek kad je i zadnjem Bošnjaku muslimanu u Bosni i Hercegovini postalo jasno, da nema nikakvog pretjerivanja u konstataciji da se na njih gleda kao na nižu rasu i da ih se u to želi pretvoriti tek onda je i Suljagiću i Bajroviću prećutno dato za pravo. Pa ipak u politici je uvijek bitno biti prvi, ali je i nezgodno biti prvi. Prvi u svakom ratu, pa i u propagandom, prvi i stradaju. Kao što su u nacističkoj Njemačkoj prvo stradali Jevreji. Nijedan evropski narod do bošnjačko – muslimanskog po svojoj tragediji nije bliži Jevrejima. Nikoga se i danas ne denunicira po osnovu njegovog porijekla sličnije nego što je to rađeno prema Jevrejima u nacističkoj Njemačkoj kao što je to danas slučaj sa Bošnjacima muslimanima. Nije bitno jeste li Bošnjak ljevičar, ili Bošnjak desničar, jeste li u SDA ili ste u SDP, DF, GS, da li džamiju idete ili ne idete. Jevrej ste i to je vaš krimen. Vi ne možete biti ništa drugo do Jevrej, a najgori Jevrej je onaj koji tvrdi da i nije baš neki Jevrej. Takav bi, misli onaj ko mrzi Jevreje, još htio da bude normalan. Da bude Jevrej a da bude normalan. Nemoguće i nedopustivo!

Na stranu sad ideološke i političke razlike slaganja ili neslaganja, Emir Suljagić ima tu sreću i nesreću, što je rijetko pismen političar, pismen u pravom smislu te riječi, i mimo dnevno – političke pismenosti, i to je nekima problem. Suljagić svojom riječitošću i elokvencijom demolira tuđmanovsku vjeru o priglupim i nepismenim muslimančićima, odnosno rasističko uvjerenje koje za posljedicu i doista ima apsolutnu uvjerenost u to da glas jednog Bošnjaka muslimana vrijedi tri do četiri puta manje od glasa jednog Hrvata. Suljagić pripada onima koji se tome glasno protive, a svi oni koji se tome protive zajedno sa Suljagićem, isilovci su i poturice. Jedini problem Suljagića i Bajrovića je u tome što su navodno suviše glasni i jasni.

Tako je nedavno za Suljagića napisano; “Nema bradu do pupka i ne uzvikuje Allahovo ime, umjesto vojničke opreme nosi odijelo, ali je jednako radikalan”.

Dakle Suljagić nije Jevrej ali i jeste Jevrej. Porijeklo mu je tavko. Ni pripadnici marksističke frankfurtske škole, Teodor Adorno i Max Horkheimer nisu “imali bradu”, nisu uzvikivali Jahveovo ime, šta više bili su ateisti, ali su jednako bili “muslimani” i morali bježati iz nacističke Njemačke.

(Kliker.info-Vijesti.ba)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku