Kliker.info

“Petnaest godina nije promijenjen meni za tu djecu. Petnaest godina su djeca gladna!”, u ovakvim uslovima živi 342 djece Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić, kod Sarajeva, prema riječima direktora Redžepa Salića.

Među 342 štićenika Zavoda su djeca od tri godine, ali i odrasli do 25 godina života. U ovu se instituciju nerijetko smiještaju i starija lica, a radi se o osobama koje zbog smetnji ne mogu biti van institucionalnog nadzora.

Novi je direktor Zavoda, postavljen prije četiri mjeseca, odlučio, kaže, da prekine šutnju i iznese kakva je stvarna slika u odnosu na izvještaj Zavoda koji je za zastupnike u Parlamentu Federacije BiH pripremilo bivše rukovodstvo.

“Ja sam u nedjelju doživio da nijedna peć ne radi. Da je to u zimskoj sezoni, ta djeca bi se smrzla! Ne mogu da vjerujem da je neko tako neljudski postupio prema toj kategoriji djece!”, kazao je Salić obraćajući se parlamentarcima u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH (FBiH).

Kriminal, katastrofalni uslovi, nedostatak kadra. Sve je to prema riječima Salića isplivalo na površinu, nakon što je odlučio da prekine šutnju i pozove nadležne organe i policijske, i sudske da reaguju.

Niko ne kontroliše potrošnju

Da su u Pazariću, što zbog kriminala, što zbog nebrige države uslovi katastrofalni, javna je tajna, o kojoj prije Salića niko nije govorio, iako su pojedini zastupnici iz prve ruke vidjeli stanje i nisu reagovali. Jedna od njih je i Kenela Zuko.

“Bila sam već tri ili četiri puta u tom Zavodu u posjeti jednom djetetu i zaista ogorčena sam. Vjerujte kada uđete ljudi u poodmakloj životnoj dobi su izmiješani s djecom, malom djecom obzirom da su tu izvršene kategorizacije, po statistikama koje su nam dali u izvještaju tu je sa teškom mentalnom retardacijom njih 31, sa težom 76… Zamislite kada vi njih sve izmiješate”, rekla je u srijedu (11. septembar) zastupnica novinarima nakon održane sjednice Parlamenta FBiH.

U bh. realnosti kako Redžep Salić dočarava, moguće je sve. Iz federalnog budžeta za sufinansiranje novih objekata u Zavodu, prije nekoliko godina izdvojena su sredstva, čiji utrošak, niko nije provjerio.

“Zgrada koja je napravljena prije dvije ili tri godine, nove kuće koje je finansirao donator, djelimično Ministarstvo (Ministarstvo za rad i socijalnu politiku FBiH, op. aut.) i Zavod, ona se raspada. Ona nema nikakvu izolaciju. Djeca žive u vlazi. Ta kupatila koja su od prije tri godine ona se raspadaju, prokišnjavaju. Nijedna zgrada u zadnjih deset godina koja je napravljena nije imala urbanističku i građevinsku dozvolu”, kazao je Salić u izjavi za medije u srijedu u Parlamentu Federacije BiH.

Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH nakon istupa direktora Zavoda formiralo je komisiju koja treba da utvrdi dešavanja sa svim kapitalnim ulaganjima u tu instituciju od 2009. do 2018. godine.

Indikativno je, ipak, kako se ranije Ministarstvo nije pozabavilo uslovima u Zavodu, tim prije što je ministar Vesko Drljača već u nekoliko navrata obilazio i instituciju, a i štićenike, kojima je dijelio i paketiće.

Zavod je ministar posjetio i 2. septembra, na otvaranju novosagrađenih kuća za potrebe štićenika, i u njegovom su prisustvu donatori, kako to stoji i na službenoj web stranici Zavoda, konstatovali kako će nastaviti pomoć sve “dok se ne zadovolje uslovi za potpuno iseljenje korisnika sa lokacije Zovik JU Zavoda Pazarić gdje uslovi života za osobe sa težim i teškim smetnjama u razvoju nisu uopšte prilagođeni ovim ljudima”.

O uslovima je Drljača, ali i cijela Vlada mogla biti informirana i preko članova Upravnog odbora, tim prije što su od pet članova dva upravo iz Drljačinog kabineta, Saida Kastrat, sekretar Ministarstva, i Džana Kilić, pomoćnica ministra Drljače.

Ko troši novac za djecu

Tugu i ogorčenje, zbog odnosa prema štićenicima Zavoda u Pazariću osjeća Adisa Mahovac, jedna od osnivačica Udruženja “Mala sirena” iz Zavidovića.

“Nedopustivo je da se to može dešavati toliko godina, da se novac koji je usmjeren na djecu troši, na primjer, na Upravni odbor i slične stvari. Iskreno, ne znam kako se to ranije nije otkrilo i nije reagovalo”, pita se Mahovac.

Tek na vapaj direktora koji nije želio razgovarati o kako kaže “friziranom” izvještaju, nadležni u Parlamentu FBiH su donijeli odluku da posjete Zavod i obezbijede sredstva za grijanje.

O kriminalu, kako se nada direktor Salić, govoriće se još, ali u pravosudnim tijelima, tim prije što je i pomoć građana Zavodu bila zloupotrijebljena.

Iako su zaprimili prijavu, iz Državna agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPA) na upit RSE kažu kako to spada u nadležnost federalnih istražnih organa, te da je u tom smislu Federalnoj upravi policije (FUP) također upućena prijava, te SIPA o tom pitanju ne provodi istragu.

Jedan od primjera je i nezakonita trgovina mesom, koje muslimani tokom Kurban-bajrama dijele onima koji su u potrebi, a koje su donosili u Zavod, kako bi djeca imala redovne i kvalitetne obroke.

“Od trgovine kurbanima, pa da ne pričam dalje. Preko milion maraka je tužba samo za kurbane. Ne mogu da vjerujem da je neko dozvolio. Pored upravnih i nadzornih odbora. Upravni i Nadzorni odbor košta Zavod 420.000 maraka (oko 200.000 eura) Ja vas molim da skinete tu kategoriju s naših leđa. To je sve nauštrb naše djece”, kazao je Salić.

Pravo na posebnu njegu

Slika iz Pazarića, slika je, kaže Adisa Mahovac odnosa države prema ovoj populaciji. Nebrigu državnih institucija iskusila je s mnogim roditeljima na vlastitoj koži, i ništa im nije preostalo nego da se sami organiziraju, da bi djeci, a i sebi život učinili lakšim.

U razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) Mahovac napominje, kako su prethodno pokušali sve putem nadležnih institucija.

“U Zavidovićima i bližoj okolini nije postojao niti jedan stručnjak, niti bilo kakva vrsta pomoći za djecu sa poteškoćama u razvoju i mi kao roditelji smo bili prinuđeni da putujemo po 50 kilometara u jednom smjeru da bismo jednom sedmično ostvarili pravo na čas sa defektologom, odnosno stručnjakom”, dodaje ona.

Prema Konvenciji o zaštiti prava djeteta “djeca i mladi s poteškoćama imaju pravo na posebnu podršku i unapređenje, kao i na aktivno sudjelovanje u društvenom životu”.

Papir trpi sve i sva prava su jedno kada se pišu, a drugo je u praksi, kaže Mahovac.

“Mi smo izgradili jedan model za djecu s poteškoćama u razvoju kakav bi trebao da bude u cijeloj državi, a to je jedan inkluzivni model gdje su djeca uključena od ranog uzrasta, gdje im je obezbijeđena i stručna pomoć i rana intervencija, defektološki tretmani. Isto tako inkluzivna grupa, s obzirom da vrtići rijetko primaju, ili nikako ne primaju djecu sa poteškoćama u razvoju, a moram reći i razne igraonice. To je veliki problem i kršenje prava djece”, objašnjava Mahovac.

A ko će i da li će odgovarati biće odlučeno nakon što po prijavama koje su upućene bude reagovalo pravosuđe.

Dženana Halimović (RSE)