Kliker.info

U četvrtak predsjednik Josipović pripremao se za put u Bosnu i Hercegovinu. U dvorima na Pantovčaku, u vili "Zagorje", primio je Davora Butkovića iz "Jutarnjeg lista" i mene u svojstvu dopisnika "Nezavisnih novina". Dr Josipović htio nam je objasniti razloge i putni plan ove misije, koja poslije njegova sudjelovanja na 21. sesiji Igmanske inicijative u Sarajevu poprima formu državničkog radnog posjeta entitetu Republike Srpske. Igmanska inicijativa, naime, projekt je nevladine organizacije iz četiri zemlje regije, koja je u posljednjih deset godina puno učinila za normalizaciju odnosa između država koje su tu nekoć ratovale. Ove će godine skupu, uz tri člana Predsjedništva BiH, prisustvovati i predsjednici Srbije, Hrvatske i Crne Gore.Pošto u subotu završi skup u Sarajevu objavljivanjem deklaracije koja će rezimirati temu sastanka – a to je bilanca uzajamnih odnosa među državama ovoga područja – dr Josipović nastavlja put s nakanom da učini nešto konkretno za njihovo unapređenje. Prije njegova nedavnog službenog posjeta BiH, koji je izazvao burne reakcije zbog odlaska na stratište u Ahmićima, hrvatski politički lideri uopće nisu odlazili u Bosnu, pa je primjerice Banjaluka, udaljena od Zagreba sto osamdeset kilometara, bila na većoj diplomatskoj distanci od Pekinga.

Program ovog Josipovićeva posjeta vrlo je složen, usklađen s prilikama i potrebama. Iz Sarajeva u nedjelju ujutro zaputit će se u Derventu. Ondje će ih dočekati župnik crkve sv. Juraja mučenika, predstavnici svih političkih stranaka Hrvata u BiH, te četvorica hrvatskih predsjednika općinskih vijeća iz općina na teritoriju Republike Srpske. Prema najavama, bit će tu i zastupnici Hrvata iz BiH u Hrvatskom saboru. Ne bi trebalo potcijeniti značaj te do jučer nezamislive demonstracije hrvatskog jedinstva na mjestu udaljenom samo desetak kilometara od državne granice, što ga je dosadašnja politika Zagreba zanemarivala kao da ne postoji, iako je jedna od najznačajnijih i ekonomski najperspektivnijih aglomeracija hrvatskog pučanstva u susjednoj državi. Simbolički doseg događaja nesumnjivo će se potvrditi u susretu s ljudima iz ovoga kraja, s kojima će dr Josipović poći na sv. misu u derventsku crkvu. Ako je, pak, riječ o praktičnim političkim okolnostima, jasno je kako se odavde upućuje poziv na jedinstvo stavova oko predstojećih ustavnih reformi koje su BiH nužne radi stupanja u europske integracije. Traži se i solidarnost s ljudima iz Posavine, kako od Hrvata u Federaciji, tako i od onih koji su otišli u Hrvatsku a imaju pravo glasa u Republici Srpskoj – važno je da izlaze na izbore i izaberu svoje zastupnike, vijećnike i dužnosnike u lokalnim tijelima vlasti.

Hrvatski predsjednik sastat će se zatim u Derventi s izaslanstvom Vlade Republike Srpske, koje će predvoditi predsjednik Vlade RS Milorad Dodik, okružen svojim ministrima. U sastavu hrvatske delegacije su, pak, potpredsjednica hrvatske vlade Đurđa Adlešić (zastupnica HSLS-a), te Vesna Pusić iz HNS-a, a kao gosti delegacije pojavit će se predstavnici hrvatskih stranaka u BiH, zatim Sulejman Tihić iz SDA i predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Incko. Bit će tu uglednici Srpske pravoslavne crkve, predstavnici klera drugih konfesija i lokalni dužnosnici. Povest će se razgovori o problemima ljudi koji ovdje žive, povratku Hrvata, te oživljavanju Posavine, čemu u posljednje vrijeme znatan doprinos daju ljudi koji su odavde bili izbjegli, a sad se vraćaju kao investitori u bosanskohercegovačku ekonomiju. Valja imati na umu da u RS danas živi dvadeset puta manje Hrvata nego prije rata, pa se moraju stvarati uvjeti za povratak i revitalizaciju krajeva koje su napustili, vodeći računa i o obeštećenju onih koji su zauvijek otišli iz svojih domova.

Poslije toga, u ranim prijepodnevnim satima, delegacije koje vode predsjednik Republike Hrvatske i predsjednik Vlade Republike Srpske odat će počast civilnim žrtvama u Sijekovcu. Ondje su u proteklom ratu ubijeni srpski civili. Zločin nad nekoliko desetaka ljudi izvršile su, koliko je poznato, postrojbe HOS-a. U njihovim redovima nije tu bilo ljudi iz Posavine, a nad počiniocima se, u svakom slučaju, vodi postupak pred Sudom za ratne zločine BiH.Nakon toga dvije će delegacije poći u Briševo pa se pokloniti žrtvama zločina u kojemu su stradali hrvatski civili. Tu je selo popaljeno, ljudi ubijeni, a zločin su počinili pripadnici Vojske RS.Bilo bi nezamislivo kad se istom prilikom ne bi odala počast i mnogobrojnim žrtvama bošnjačkoga naroda. Stoga je planirano da delegacije zatim pođu u Kozarac, gdje je poprište strahovitog stradanja i umorstava stotina ljudi u ljeto 1992. godine. Svi sudionici ovog susreta poklonit će se sjenima pogubljenih, pa još jednom upozoriti da nekažnjavanje bilo kojega od ovih ratnih zločina iznova viktimizira žrtve, a to je stajalište dr Josipoviću iznimno važno kao čovjeku, pravniku i državniku s misijom.Program posjeta vodi zatim hrvatsku delegaciju u Banjaluku. Tu će hrvatskog predsjednika primiti član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović, pa ugostiti na ručku kojem prisustvuje i predsjednik Republike Crne Gore Filip Vujanović. Potom će Ivo Josipović poći k biskupu Franji Komarici u njegovo sjedište u biskupskom ordinarijatu, gdje će se razgovorima priključiti i predstavnici vlasti RS, te uglednici iz javnog života. Razgovarat će se o prosvjetnom, kulturnom i socijalnom položaju Hrvata, a zatim će se hrvatska delegacija  zaputiti natrag u Zagreb.

Objašnjavajući zašto polazi na ovaj put, dr Josipović nam je rekao kako je to odlučio već prilikom posljednjeg, službenog posjeta BiH.Tada je susjednu zemlju prošao po transverzali sjever – jug, a bilo je logično da misiju upotpuni posjetima na ruti istok – zapad, što je onda i obećao, rekavši da se odnosi s vlastima u BiH ne mogu razvijati jednostrano. Posebno su ga ohrabrile reakcije poslije posjeta Mostaru – mnogi su ga upozoravali da tamo ne pođe, pogotovo poslije izjave koju je dao u Ahmićima, ali ljudi su u Hercegovini njegovim dolaskom bili zaista razgaljeni jer osjećaju da ih hrvatska politika dugo zanemaruje i s njima često manipulira. Posljednji su u Mostar išli Ivica Račan i Dražen Budiša, pa ondje održali predavanje na fakultetu. Taj je njihov posjet polučio silan uspjeh – zašto onda hrvatski političari već deset godina zaobilaze Bosnu? Naravno, to je teren složenih odnosa, gdje treba pokazati diplomatsku kompetentnost i istinsku dobronamjernost, no nije li to pravi izazov za našu politiku? Josipović objašnjava kako je u posljednje vrijeme imao puno susreta s Hrvatima iz Banjaluke, te iz Posavine, koja je za Hrvatsku važan prostor i kao strateški regionalni pravac kojim se pruža koridor 5c, što će srednju Europu, odnosno Europsku uniju, u neposrednoj budućnosti spojiti s Jadranom. Neće li to biti velik ekonomski poticaj lokalnom razvoju, te mogućnost da se područje revitalizira, pa omogući povratak izbjeglih?

Predsjednik naglašava kako je silnu pomoć i podršku da istraje u svom naumu dobio od Katoličke crkve. U Banjaluci očekuje ga biskup Komarica, a nadbiskup vrhbosanski kardinal Puljić obratio mu se veoma poticajnim pismom. Susrest će se i s banjalučkim episkopom, vladikom Jefremom. "Svi nas primaju, svi nam se pridružuju", dodaje dr Josipović, pa naglašava kako će stratišta ratnih žrtava u Bosni i Hercegovini obići praćen mnogobrojnim predstavnicima političkog života obje zemlje, te predstavnicima svih naroda, što je, uz isprike i riječ žaljenja, znak pomirenja i razlog za nadu u ovoj strahovito postradaloj zemlji.Osim potpore Hrvatima u BiH koji se moraju, bez obzira na političke razlike što će izaći na površinu prilikom predstojeće izborne kampanje, ujediniti na zajedničkoj platformi, pa zastupati svoje težnje u progovorima oko ustavnih promjena, smisao je ovog posjeta da se reguliraju odnosi između dvije susjedne zemlje. Uostalom, krajevi Republike Srpske, nadasve banjalučka regija, oduvijek gravitiraju Zagrebu i Hrvatskoj, pa treba potaći razmjenu, razvoj tržišta, promet i sve ostale odnose. Izgradnja autoceste Banjaluka – Gradiška jako će nas približiti, a kad se izgradi novi most preko Save, za što je Vlada Republike Srpske već obezbjedila 32 milijuna eura na zajednički račun, te uredi spoj sa Slavonikom (samo deset kilometara autoputa), glavni gradovi Hrvatske i RS bit će udaljeni kao Zagreb i Rijeka.

Kakav efekt predsjednik Josipović očekuje u domaćoj javnosti? "Pa znate kako to ide", kaže on na svoj opušten, samouvjeren način, "kod nas nikad ne znaš kako će što ispasti, ali ljudi u BiH, znam, oduševljeni su kad god se učini takav potez dobre volje".Nemoguće je predvidjeti sve reakcije novinara i medija, pa napominje kako je ostao potpuno nezamijećen gest predsjednika Tadića, koji je došao u posjet Hrvatima u Vojvodini i pozvao ih da ministrima koje je sa sobom doveo otvoreno, u lice, upute kritike i zahtjeve. Znači i kad državnici pokazuju hrabrost, umjesto da se ponašaju oportunistički, nailaze na skepsu. Josipović se prisjeća kako su u Briselu pokazali nevjericu da će uspjeti upriličiti susret s Borisom Tadićem u Hrvatskoj, koji nije bio došao na inauguraciju – jedan europski ministar rekao mu je ondje: "Ako vam to ikad uspije, dobit ćete Nobelovu nagradu!" Tadić i on našli su se u Opatiji četrdeset osam sati kasnije. Skepsa se pokazuje i u Zagrebu. "Ja uvijek pozivam Vladu da pošalje i svog predstavnika, ali oni imaju strah od regije", kaže Josipović.Kad se pročulo da ide u Banjaluku, neki su ga ljudi s javne scene stali salijetati pitanjem "hoće li ondje reći da je Republika Srpska izrasla na zločinu". "Kakvog bi bilo smisla da ja onamo idem, ako to namjeravam reći", pita Josipović, pa precizira: "To je zaista nakaradna ideja sa stajalište politike, a ustavno-pravno potpuna je besmislica.""Naravno, podijeljeni smo, to je realna slika regije, ali nije li naša obaveza da budemo velikodušni, da protivnike pretvaramo u saveznike, da poražene dignemo na noge, kao što su Sjedinjene Američke Države učinile s osovinskim državama poslije Drugog svjetskog rata? Ta u vremenskoj usporedbi, mi smo sad u 1960. godini, a Evropa je do tada bila pacificirana te započela proces ujedinjenja."Osim toga, valja biti svjestan da Hrvati žive s obje strane državne granice. Uređenje njihovih međusobnih odnosa omogućit će dogovor Kosor – Milanović o izbornoj reformi, otkloniti mnogobrojne nepravilnosti kod glasovanja i dokinuti razornu političku propagandu. To će zatim Hrvatima u BiH omogućiti da se refokusiraju i politički emancipiraju od Zagreba, pa postanu jači pregovarač kad se povede riječ o ustavnim promjenama u njihovoj vlastitoj državi.

Projekt posjeta vrlo je ambiciozan, pa Josipovića pitamo je li usuglašen s američkom diplomacijom? Jest, sve smo obavijestili, kaže on, obavijestili smo međunarodnu zajednicu i od nje dobili podršku, ali oni nisu znali da mi to pripremamo dok im nismo rekli, kao kad smo išli u Opatiju. To je sve naša vlastita inicijativa.Na pitanje postoji li, po njegovom mišljenju, opasnost od ozbiljne destabilizacije u regiji provede li se prijetnja o raspisivanju referenduma o samostalnosti Republike Srpske, predsjednik Josipović kaže kako bi taj čin, naravno, bio nepoželjan, jer u sebi sadrži prijetnju ratnog raspleta, no drži da do toga neće doći, nego da su najave referenduma sredstvo političkog pritiska radi povoljnijeg uređenja ustavnih odnosa u BiH. On misli kako činjenica što predstavnici RS ne blokiraju pristup MAP-u govori o dugoročnim ambicijama da se, u sklopu zajedničke države, uđe u Europu, "no da će pritom Republika Srpska nastojati zaštititi svoje ekonomske interese", dodaje, "razumije se samo po sebi…"Nije li sve ovo posljedica osamostaljenja Kosova, pitali smo, i što je njegovo stajalište o politici Hrvatske prema tom pitanju?"Taj je problem za nas sad nedohvatan", kaže Josipović realistički. "Ja sam o tome razgovarao s predsjednikom Tadićem, ali mi se tu trebamo držati delikatno. Kosovo smo kao državu priznali i to je sve što je dosad trebalo učiniti. Naš je, pak, zadatak da pridonesemo općem popuštanju, da se stvori nova atmosfera i unese jedna nova pristojnost u međusobne komunikacije."

Misli da je histerija koja se očituje u dijelu političke scene i medija sasvim neproduktivna. Upozoravamo ga da su mediji u Hrvatskoj podržali njegovu dosadašnju bosansku inicijativu, pa je dobio punu satisfakciju u javnosti. Uostalom, upravo objavljeni Mladićevi dnevnici, dio dokaznog materijala u procesu protiv skupine Hrvata na Haškom sudu, dali su mu za pravo oko svake riječi koju je izgovorio došavši u BiH, pa zbog toga pretrpio oštre kritike vladajuće stranke. Josipović ne želi na tome poantirati, sliježe ramenima i primjećuje: "Mi smo učinili što smo mislili da je trebalo, dalje će se time baviti historičari…"U pogledu budućnosti Bosne rekao je da polazi od pretpostavke da raspad, s obzirom na inherentne rizike, nikome nije u interesu, što znači da sučeljenim stranama ostaje jedino približavanje oko ključnih pitanja, a to znači određenu integraciju operativnih državnih funkcija, uz teritorijalnu i etničku decentralizaciju, koja će biti protuteža optimizaciji upravljačkih funkcija. Sadašnja je situacija kaotična, što ne osujećuje približavanje EU. I ovdje uočava pojavu da ljudi jedni druge ne slušaju. "Najlakše je isticati razlike, a ja uvijek idem za tim da pronalazim ono u čemu možemo biti jedinstveni. To je osnovna ideja ovog mog posjeta i mojeg poimanja vlastite političke misije."Ostavili smo dr Josipovića u Predsjedničkim dvorima jer je još jednom htio nazvati sve ljude čija će pomoć i sudioništvo biti važni za uspjeh njegova puta u Bosnu u Hercegovinu. Siguran sam da će ga i doseći – čovjek je na zagrebačkom konzervatoriju predavao simfonijsku kompoziciju, pa će vjerojatno i sad znati orkestrirati sve razne tonove i instrumente…  Denis Kuljiš (Nezavisnr novine)